BORIS NJAVRO PREDSTAVIO "ULICAMA GRADA" Čitanjem ove knjige bit će vam lakše prepoznati sebe, a kad prepoznate sebe, znat ćete da živite u najljepšem gradu na svijetu!

Književnik, novinar, ravnatelj Muškog učeničkog doma Dubrovnik i prvi čovjek Društva dubrovačkih pisaca, Boris Njavro, pred brojnom je publikom predstavio knjigu „Ulicama Grada“. Kroz program predstavljanja su vodile članice Kazališne družine Kolarin: Kaća Carević, Jelica Čučević i Barbara Lončarić Lučić. Iako nije bio prisutan, Tomislav Šuljak uputio je pismo autoru koje je pročitano na predstavljanju.



- Možda nećeš vjerovati, ali je ipak čista istina da mi je bilo žao kad sam završio s čitanjem ovih tvojih divnih tekstova, nekih već pročitanih u DuListu, možda najboljih ili u svakom slučaju najdražih tekstova o našem Gradu, a posebno o njegovim ljudima. Izvanredno je opisana njegova povijest, a likovi naših dragih prethodnika uskrsnuli su do potpunog prepoznavanja njihove duhovne ljepote. Čitavo djelo je pravi kompendij svih tekstova o Dubrovniku, izvrsno citiranih autora, tako da je i znanstveno-kulturno-povijesna utemeljenost napisanog potpuno potvrđena. Vjerujem da će knjiga biti čitana, vrlo često prelistavana, a i prepisivana. Čestitam ti, poručio je Šuljak autoru.



Potom je akademik Luko Paljetak, autor predgovora, kazao nekoliko riječi.

- „Došli ste u posjet, jedva da ste me pogledali, a pričat ćete poslije da me dobro poznajete. Samo oni mogu znati tajne nekog grada i pravi izraz njegove ljepote, oni koji su mu žrtvovali svoje korake rasipajući ih neštedimice. Tako je govorio grad užurbanim turistima“ - ovako je pisao Jacques Prévert koji je, eto, svoje korake razasuo tada po Londonu, a naš dragi prijatelj čiju knjigu danas ovdje s veseljem, radošću i, reklo bi se, s dozom nostalgije i tuge promoviramo, Boris Njavro, isto je to učinio hodajući ulicama ovoga Grada kako je i nazvao svoju knjigu. Čuli smo, a to je potpuno ispravno i točno, da grad čine njegovi ljudi. Očito je da grad gradom čine svi njegovi ljudi, ali imam, a mislim da ste i vi stekli takav dojam iz ove knjige, da neki ljudi nekoga grada, a našega posebno, na poseban način čine taj grad gradom jer potvrđuju neko staro pravilo da duša grada zapravo jest raspodijeljena u pojedine, privilegirane duše i duhove. Njihova imena smo ovdje čuli. U tom smislu ova knjiga je dragocjena zbog toga što ona želi nešto što je gotovo nemoguće postići: oteti vremenu, zaboravu uspomene koje će svejedno biti otete, koje će otići… Vrijeme je strašan 'žderač' i vi to znate, svi mi znamo da je vrijeme užasan žderač svega zato što vrijeme prolazi, rekao je Paljetak te nastavio:



- Ono što je najpodložnije eroziji pamćenja jesu imena. I zbog toga je ova knjiga također važna. Molim vas, pamtite imena, pamtite imena koliko god možete jer će ona prva nestati! Ako imate fotografije doma, bilo čije, ne moraju one biti značajne, mogu to biti fotografije vaše obitelji, vaših prijatelja, vaših neprijatelja, vaših slučajnih znanaca ili gosta ovoga Grada, zapišite otraga tko je tko! Uskoro se neće znati tko je tko, ali Grad će znati tko je on - i to samo zbog onih koji će zapamtiti i u knjigu poput ove zapisati pojedine anegdote. To su sve male enklave duha u kojima Grad potvrđuje sebe i svoju vjekovnu, stoljetnu opstojnost. Ćamil Sijarić je napisao: „Kuću kućom čine lastavice!“, a mi nakon čitanja ove knjige možemo reći: „Kuću kućom čine ljudi ovoga Grada!“ Neki su već otišli, neki će tek doći. Kakvi će oni biti?! To ne znamo! Kakav će se duh u njih useliti, na koji će način oni vječnoj duši ovoga Grada pridonijeti svojom mudrošću, svojom ludošću, svojom izuzetnošću, svojom otkačenošću?! To nećemo znati! Ali, reklo bi se da receptura postoji, da se iz ove knjige može i nešto naučiti. Ne samo o Gradu, nego i o vremenu koje je oblikovalo ovu vrstu kolektivnoga i pojedinačnoga sjećanja koje, kao što sam rekao, brzo iščezava, poručio je Paljetak.



Upozorio je pjesnik, književnik i prevoditelj na još jednu vrlo važnu stvar.

- Nemojmo se zavaravati! Svi imamo tablete, ja ih nemam, ali svim imamo tablete, kompjutore, različite zaslone… Gledajte, pročitao sam da je trajnost hard diskova i onih soft diskova je 50 godina! Pojavili su se već moljci i razne druge bakterije koji jedu i žderu materijal od kojih su diskovi napravljeni kao što su nekada moljci jeli knjige. Gledajte, za 50 godina će dio memorije, za koju mislimo da je vječna i da će vječno u slikama trajati, nestati. Tko će biti onaj koga će vlast ili netko zadužiti da probere što treba ostaviti pamćenju, a što treba izbrisati iz pamćenja?! Ono što neće moći izbrisati, ako ne spale sve knjige ove vrste, jest upravo knjiga. Zato je ova knjiga dragocjena, ona je na neki način nastavlja niz takvih knjiga od kojih bih vam spomenuo „Dubrovačke slike i prilike“ Josipa Berse, ona je njen nastavak, njeno dijete,… Tu je i knjiga gospođe Scattolini, knjiga gospođe Seferović pa i neki moji tekstovi zapravo dio su iste namjere, plemenite namjere i tužne namjere da s nostalgijom pisane riječi sačuva duša ovoga Grada koja se sve više prikriva u kutke koje treba tek otkriti ili koje svatko za sebe mora otkriti. Čitanjem ove knjige bit će vam lakše prepoznati sebe, a kad prepoznate sebe, znat ćete da živite u najljepšem gradu na svijetu, zaključio je Paljetak.



Uz Paljetka, predgovor je napisao i znanstvenik, jezikoslovac, onomastičar te voditelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Metkoviću Domagoj Vidović.

Potom se i Njavro riječima zahvale obratio okupljenima.

- Hvala vam svima! Devet godina je nastajalo, tri godine smo Vinko Rozić i ja, uz njegovo strpljenje, uspjeli napraviti ovo što imate. Možete pogledati ovu knjigu, a tek s nedjelje, iza svetog Vlaha ćemo 'normalno' surađivati. Hvala trojici velikana grada Dubrovnika, dvojici koja nažalost nisu s nama: Tomislavu Kuljišu i Tomislavu Šuljku, hvala velikom Luku Paljetku za sve savjete, hvala časnoj Ružici koja nas snima, hvala Nikši i Miru koji ovo sve sređuju, hvala Kolarinima, hvala klapi Kaše i klapi Kolafjaka, hvala svima vama koji ste mi devet godina davali povjerenje. Čeljadi Grada, hvala! - kazao je Njavro vidno preplavljen emocijama te je šali otkrio kako je knjiga teška 3 kilograma te će stoga bolje moći 'držati' ormar.



Projicirani su i kratki video isječci, publiku je posebno nasmijao jedan koji prikazuje Toma Šeparovića. Prezentirane su i raznorazne stare fotografije iz bliske i daleke prošlosti koje s vjerno dokumentirale život ljudi iz Grada. Glazbeno su predstavljanje popratili klapa Kaše i klapa Kolafjaka. bLu

Vezane vijesti
DVIJE TISUĆE FOTOGRAFIJA, 800 STRANICA I SKORO 400 TEKSTOVA Štivo za sve one koji još uvijek vole i štuju naš Grad