Krištofić je otkrio kako je po struci grafički dizajner, ali je desetak godina djelovao u medijima jer je pisao likovne kritike, isprva u ”Zarezu”, a kasnije za radio i televiziju. U jednom je trenutku osjetio zasićenje, zastoj, krizu jer ga pisanje počelo zamarati pa je odlučio pisati na neki drugi način, način koji će mu 'osvježiti' jezik. Počeo je tako na Facebooku objavljivati poetsko-prozne zapise koji su sabrani u prvom dijelu knjige u ciklusu ”U međuvremenu; u”. Prije se grafički dizjaner okušao u pisanju pjesama i kratkih priča, ali taj materijal nije mu bio dovoljno dobar za objavu. Također, dodatan poticaj bila je radionica kreativnog pisanja u Booksi koju je vodio Zoran Ferić.
Kazao je Krištofić da bi sve što bi zamislio odmah pisao na Facebooku u obliku postova napomenuvši kako forma ”Facebook-statusa” ne trpi duge, a još manje jako duge tekstove, stoga je formu 'diktirao' Facebook. Nije pisao skice na papiru ili u Wordu, ponekad bi, u slučaju da je nešto 'stršilo', zapise naknadno ispravljao. Znao je natuknice zapisivati u mobitel, a rijetko kad bi se radilo o zaokruženom zapisu. Prilikom sumiranja zapisa bilo je uređivačkog posla, a pomogao mu je urednik knjige Kruno Lokotar. Tako je u ciklusu objedinjeno 90 zapisa, a rekao je Krištofić kako ih je ustvari bilo trostruko više pa je puno toga izbacio.
Nadovezala se moderatorica koja je Krištofićeve poetsko-prozne zapise okarakterizirala kao marginalne crtice koje su spoj prirode i urbanosti, spoj prirode i brutalno betoniranih prostora te čitatelji doslovno zahvaljujući pjesnikovom pisanju zaviruje u pojedina dvorišta. Zapisi, prema Aras, imaju tendenciju da ”zgrabe ono marginalno, a vidljivo”.
Komentirao je pjesnik kako je dominantna tema prvog ciklusa grad, grad Zagreb, a fokus je na Novom Zagrebu u kojemu Krištofić živi posljednjih pet godina, pa je ustvrdio kako je to kratko, ali i dovoljno dugo da shvati kako izgleda život u tom dijelu metropole. Napomenuo je kako se radi o, ujedno, najurbanijem i najruralnijem dijelu Zagreba. Za naziv ”U međuvremenu; u” inspirirali su ga brojni ”Meanwhile in” memeovi/memovi koji kruže društvenim mrežama i često su duhovitog karaktera. Zapisi prate određeni vremenski tok i promjene godišnjih doba jer su nastali od početka 2016. do početka 2017. Naslov za zbirku dolazi od jedne pjesme iz drugog ciklusa, a ”makroorganizmi” su Zagreb i Novi Zagreb dok se lirski subjekt rastače, pretače ili skuplja u tim makroorganizmima. Dvije zbirke bile su ključne za Krištofićevo bavljenje poezijom, riječ je zbirci ”Autopilot” Darka Šeparovića koji je jedno vrijeme bio pjesnikov kolega na fakultetu te zbirci ”Vučji sat” Lucije Butković.
Drugi ciklus unutar zbirke nosi naziv ”Doba buba” i autoru je bilo teže napisati pjesme za taj ciklus koje su najvećem broju nastale tijekom jedne književne rezidencije u Njemačkoj. Dok su zapisi u prvom ciklusu više prozni, u drugoj zbirci naglasak je na lirskom. Ideja je bila da drugi ciklus bude kontrast prvom, a napisao ga je Krištofić zato što je shvatio da prvi ciklus ne bi mogao funkcionirati kao samostalna zbirka Ciklus ”Doba buba” zahtijevao je puno više uređivačkog posla, tako je skoro deset pjesama izbacio.
Aras je pohvalila nepretenzionost stihova te dojam da su jednostavni osjećaji u prvom planu. Krištofić je odgovorio kako ne teži tome da u svakom stihu bude jaka metafora. Poticaj mu je bila knjiga ”Pisanje oslobađa” Ivice Prtenjače, a najavio je kako planira napisati dvije knjige: jedna će biti likovno-kritički-esejistička, a druga pjesnička. Autor je naravno pročitao nekoliko zapisa i pjesama iz prvog i drugog ciklusa svoje zbirke i tako je zaokružena ova prva pjesnička večer u sklopu ciklusa koji se bez razmišljanja može nazvati ”Književnost u Flori”.bLu