BOGATA MAŠTA I NEUMORNA JEZIČNA PROIZVODNJA Stijepo Mijović Kočan dubrovačkoj publici predstavio tri najnovije knjige

Nakon što je nedavno u prizemlju Narodne knjižnice Grad sa suprugom otvorio izložbu fotografija lišajeva koja se može pogledati do 10. listopada, ovaj put je u Saloči od zrcala konavoski književnik i pjesnik Stijepo Mijović Kočan zajedno sa suprugom Mirjanom Pejaković Kočan predstavio tri knjige, dvije vlastite „Gomnaida i Penaida“ ili „Nova gomnaida“ i „Zvona s kaptolama“ te djelo akademika Josipa Pečarića „Stijepo Mijović Kočan“. Uvodno je okupljene u ime domaćina pozdravila djelatnica Dubrovačkih knjižnica Marijana Leventić koja je ujedno rekla nekoliko riječi o samim predstavljačima.

Mirjana Pejaković Kočan, Stijepo Mijović Kočan i Marijana Leventić

Vedran Levi/Dubrovačke knjižnice

- Želim naglasiti kako je velika stvar u godinu dana dobiti dvije nagrade za životno djelo i obogatiti svoju već ionako bogatu bibliografiju s dvije nove knjige. Ništa manje nije važna ni treća knjiga akademika Pečarića. Objektivna književna kritika Kočanu je vrlo sklona, Kočan je zvijezda koja nas, ljubitelje pisane riječi, već dugo obasjava i koja kao da biva sve sjajnijom. Samo ovo ljeto napisao je do sada oko 350 novih soneta. Istinski se divim tolikoj ustrajnosti, bogatoj mašti i neumornoj jezičnoj proizvodnji, rekla je Pejaković Kočan koja je dodala kako priče nisu autobiografske, ali su uglavnom istinite.

Knjiga „Stijepo Mijović Kočan“, izdana je 2020., a napisao ju je Kočanov dugogodišnji prijatelj i kolega, akademik Josip Pečarić, rođeni Kotoranin. U predgovoru Pečarić piše kako ga sa Stijepom 'veže dugogodišnje prijateljstvo' jer je malo tko 'toliko pisao i stvarao' o njegovoj Boki, pa Pečarić Kočana oslovljava 'bokeljskim pjesnikom'. „Kako je u bivšoj državi napravljen memoricid nad hrvatskim narodom tako da su u Hrvatskoj mnogima izbrisali iz svijesti postojanje Bokeljskih Hrvata, to je neizmjerljiva njegova zasluga u povratku Hrvata Boke kotorske u svijest i savjest hrvatskog naroda“, piše u predgovoru Josip Pečarić. Mijović Kočan je zatim iz Pećarićeve knjige pročitao basnu ''Lav i bik ili Europa i Croatia''.

Vedran Levi/dubrovačke Knjižnice

- „Gomnaida i Penaida“ je vrlo zanimljiva i značajna knjiga  koja se svojom smjelošću i rječitošću bori protiv zaborava, knjiga u kojoj zbori konavoski knez kroz svoju „Gomnaidu“ i konavoski književnik kroz svoju „Penaidu“, a pisana je po uzoru na Palmotićevu čuvenu ''Gomnaidu'', kazala je autorova supruga.

Otkrio je Mijović Kočan kako je svoju ‘’Penaidu ili Novu Gomnaidu’’ napisao nakon svjetskog kongresa PEN-a 1993., u spomen na 60. obljetnicu znamenitog kongresa te svjetske književne udruge 1933. u Dubrovniku, kada su osuđeni tada aktualni nacizam i fašizam. Naime, brojni su referati koji su napisani o nacizmu i fašizmu prije 60 godina zasjenili nacizam i fašizam koji se u Dubrovniku upravo tada događao. Spomenut je tek usputno, a sve izgorjele zgrade bile su zaklonjene premda se nisu obnavljale. Svjetskoj javnosti prikazano je sve to tako kao da se u Dubrovniku nije upravo događao sraman okupatorski nasrtaj na Hrvatsku. Kočan, koji je sa Hvara došao u Dubrovnik s namjerom da izvidi je li ili nije i njegova rodna kuća u Konavlima među onima koje su spaljene, to nije mogao provjeriti. Iziritiran lažima organizatora i njihovim dosjetljivim smicalicama, Kočan je spontano napustio članstvo u PEN-u. Malo zatim, onoga koga je držao lažovom i muljatorom u svemu tomu portretirao je u filipici „Penaida“ ili „Nova gomnaida“. Pejaković Kočan pročitala je dvije kitice iz knjige dok je autor pojasnio kako taj satirični spjev, znatno kraći od onoga baroknog, također svaku strofu završava na isti način, ali dvostrukom satiričnom žaokom: „Govno si i govnu brat“ ili „Govno si i govnu par“.

Vedran Levi/dubrovačke Knjižnice

Knjiga „Zvona s kaptolona“ je zbirka od 30 priča, a više njih je antologijskih. Knjiga je naslovljena prema uvodnoj pripovijetki „Zvona s kaptolona“. To je istinita, gotovo pa dokumentarna, pripovijest iz Domovinskog rata, a mjesto radnje su Konavle, Dubrovnik i Zagreb. Priče su uglavnom već objavljivane u „Večernjem listu“ ili u književnim časopisima. Mijović Kočan izabrao je s publikom podijeliti priču „Tatina sandolina“ koju je pročitala Kočanova supruga.

Ravnateljica Dubrovačkih knjižnica Jelena Bogdanović zahvalila je na kraju supružnicima Kočan što su svojim gostovanjem pridonijeli obilježavanju manifestacije Dani europske baštine, naglasivši kako joj se izbor od ove tri knjige čini važnim te da ‘sve ovo što gospar Mijović Kočan stvara ima baštinsku vrijednost’.