Dubrovačka slikarica i voditeljica kiparsko-slikarske radionice u Kazalištu Marina Držića koja povremeno radi i kao scenograf ili asistent scenografa, Anamarija Obradović, otvorila je u prizemlju Narodne knjižnice Grad izložbu "Fragmentacija". Autoričine biografske crte najprije je iznijela knjižničarka Katarina Palinić rekavši kako je riječ o "velikom radniku koji ima puno potencijala, koji je već puno dao i koji će vjerojatno još puno više toga dati." Autorica predgovora, Petra Golušić, prokomentirala je izložbu.
- Postojao je dojam neprestanog kretanja koje se snažno odvija u slikama, dosta mi je bilo povezano s muzikom. Uočavanjem svih tih detalja kulturnog dobra, tog trajnog i teško uništivog nasljedstva Dubrovnika, do jednog mjesta na planeti Zemlji koji trpi punu globalnu traumu, užasno ugrožen sadržajem kojim smo mi svi nažalost svjedoci. Ali to se kod Obradović potpuno odvaja kao priča o nečemu pojedinačnom jer sve ove elemente Dubrovnika uprizoruju se na monokromnim površinama. Znači, sadržaj je dokinut, ostaje ono što je vrijedno ili što će biti vrijedno, kao što je vrijedan svaki pojedinac. Zbog toga se ti pojedinačni fragmenti gibaju na sve strane a to kretanje se očituje kao jedan iskaz onoga čemu je izvor vječnost. Uočila sam jedan optimizam koji je danas strahovito rijedak i opasan, zaključila je Golušić.
Potom se i slikarica obratila posjetiteljima.
- Nisam znala kad je vrijeme za izložbu jer zbog životnih okolnosti nisam stigla toliko često slikati, kao što sam prije slikala i izlagala. Ideju sam imala u glavi negdje od 2016. i u 'lockdownu' sam ustvari počela realizirati je. Kako mi je vrijeme dopuštalo tako sam nastavila raditi i trebalo mi je dvije godine da napravim izložbu. Mi dubrovački slikari prečesto slikamo panoramu Grada, kod nas se to baš 'štanca' kao na traci, toliko sam to puta naslikala... Htjela sam prikazati Grad na neki drugi način, neki osoban način, kako ga ja doživljavam i njegovo stanje za koje mislim da Grad sam doživljava: a to da je pod utjecajem mnoštva vanjskih podražaja, doslovce je u ovoj mojoj seriji slika 'prsnuo' i ti su se fragmenti raspršili i lebde u nekakvom svemiru u zraku tako da možda prikazuje neko buduće stanje koje će se dogoditi i možda će se opet nazad vratiti i stvoriti nešto novo. Znala sam da Grad volim, ali sad ga volim još više. Pošto ne možeš sve te fragmente naći na internetu, istražujući po Gradu, fotografirala sam ih. Vazda pronađem neki novi, a otkrila sam puno novih. Mislim da sam 'zatvorila' krug s temom Grada, tu sam priču zaokružila jer me vazda 'mučila' ta tematika, poručila je Obradović te dodala:
- Radila sam slike kombiniranom tehnikom, akrilik i markeri, slike su različitih dimenzija, a poigrala sam se također kolorom... Ne volim se ponavljati, svaki put za izložbu volim koristiti nove medije. Htjela bih reći još jednu zanimljivu i meni bitnu stvar: moj otac je imao svoju posljednju izložbu ovdje u ovom prostoru Knjižnice, a evo ja imam svoju prvu izložbu, baš u ovom prostoru. I on je nerijetko slikao motive Grada tako da ovu izložbu ujedno posvećujem njemu, kazala je Obradović zahvalivši Robertu Kralju i Marti Baće koji su je potakli da završi seriju slika i da napravi izložbu, kao i Petri Golušić, Katarini Palinić te publici na podršci.
Izložba se može pogledati do 3. lipnja.