Poznati ratni fotoreporter Zoran Marinović trenutno se nalazi u ukrajinskom gradu Bahmutu koji se trenutno nalazi na udaru žestoke ruske ofenzive. Na Facebooku redovito objavljuje svoje dojmove s ratišta:
- Grad postaje simbol žilavog ukrajinskog otpora i ruske brutalnosti. Situacija je teška, neizvjesna, ovdje je vrlo malo novinara, pa vjerojatno zato i velika količina dezinformacija, manipulacija, pretpostavki. Zato svi, počevši od svjetskih medija, žele imati pošto-poto, nešto ili nekoga iz Bahmuta. Wagnerovci, Čečeni, padobranci, specijalci, Azov, tenkovi, kamioni, avioni, pale maštu čitatelja i gledatelja. Razumijem.
- Grad se sve teže brani. Wagnerovci dođu blizu, ali se ne mogu utvrditi, pa se opet povuku. Oni su prethodnica, onda ruska artiljerija krene zasipat‘, nerijetko i po njima. Tako svaki dan. Ipak polako okružuju grad, uz velike gubitke. Tu su i Čečeni, čaršija priča da se oni više bave socijalnim mrežama i dezerterima.
Ako Ukrajinci ubrzo ne dobiju veću pomoć, teško će se obraniti. A onda bi ovo mogao biti novi Mariupolj. Usudio bi se reći čak i gori. Da skratim, ovo je smrznuti ... pakao.
- Nisam ja ovdje da bi dokazao tko je jači, tko ima veći kalibar a tko manji ku*ac, tko može ubiti više neprijatelja i srušiti više kuća. Ovdje sam samo zato da bi pokazao kako nijedan, pa ni ovaj rat nema smisla, i kako se ova strahota, agonija, može dogoditi, ako ne budemo pametniji, svugdje i uvijek.
Ukrajina je donedavno bila pitoma zemlja, divnih gradova, beskrajnih polja suncokreta i žita, dobrih i ponosnih ljudi. Ovi vojnici koji ginu svaki dan, do jučer su bili zaljubljeni studenti i vrijedni farmeri. Onda je sjena pala na njih. Kao nekad i na nas. Kao što će nažalost, sutra negdje drugdje.
I to je istina. Zato sam tu. Dalje sami procijenite. Ovaj svijet smo napravili ovakvim, uninani u vlastiti komfor, i dozvolili da netko drugi razmišlja, i odlučuje, umjesto nas, napisao je Marinović na Facebooku.