-Sve je stravično poskupilo, vlast nas ne benda, a političari se sjete da postojimo tek kad su izbori, pa i tada na najprimitivniji način. Sve tri vodeće stranke su u koaliciji jer tako najlakše vladaju i izvlače korist za sebe. Doveli su nas na prag siromaštva pa nas, kad su izbori, mogu kupovati za sitniš! Nije najgore što se tako ponašaju političari, još je gore što narod trpi i opet glasa "za svoje", one koji ih najviše gule! Tako trpećeg naroda nema ni u Zanzibaru! Pogledaj te ljude: svi su bez osmijeha, posebno umirovljenici! Žao mi ih je, pali su skoro na prosjački štap i preostaje im samo s vrećicom u ruci obilaziti trgovine i tražiti akcije. Gledajte, penzići kupuju drugu klasu voća i povrća, polutrule jabuke ili samo jednu bananu! To vam je ogledalo ove zemlje!
U 'Bingu' nema binga
Na ulazu u trgovački centar 'Bingo' u Neumu ispovijedio nam se ovim riječima dobrodržeći, ali rezignirani BiH- umirovljenik. Stjecajem okolnosti, poznat nam je iz vremena kad je, kako to kažu u susjednoj državi, "žandarao" odnosno vedrio i oblačio na vodećim funkcijama. Iz njegove pojave danas je jasno da se ne nada nekom posebnom boljitku:
- Evo, kesa je napola napunjena: sve sam platio skoro 40 KM, a početkom godine sve ovo me koštalo 23 KM! Život je banaliziran i narod je pretvoren u poslušnu masu, trgovci trljaju ruke a narod strepi od onog što slijedi.
Naš sugovornik dodaje kako su trgovcima ograničene marže za osnovne namirnice i da ih se trgovci "kao pridržavaju, ali bilježe ekstraprofite dok narod preživljava". Ime ne odaje medijima, uz upadicu:- Prošlo je moje vrijeme, davno su me novinari citirali, nema više koristi!
Inače, u svim neumskim trgovinama vlada neobična tišina: kupci prvo gledaju cijene i šutke računaju što i koliko mogu kupiti. Iako je puna sezona pred vratima i gostiju ne nedostaje, u apartmanima će se ove sezone sprema znatno manje hrane. Kupci nevoljko odmahuju rukom i samo rijetki pristaju govoriti kako preživljavaju, ne da im se pred kamere.
Jedan od onih koji pristaje je Sarajlija Selver Pecikoza:- Nakon ovih poskupljenja obitelji u BiH nekako preživljavaju samo uz dvije plaće. Ne znam kako dalje: mlijeko, cigarete, ulje, sve je puno skuplje, narod gleda u pfenig. Najskuplje je ulje i to ono proizvedeno u BiH. Najviše je pala potrošnja mesa, a najviše porasla kupovina tjestenine. Sve se ostalo kupuje manje i odlaže tko zna dokad...
Neumski umirovljenik Željko Obradović kaže kako se svinjetina još uvijek jeftina, ali je svo ostalo meso poskupjelo 30 do 40 posto! Štruca bijelog kruha je bila 1,50 a sad je 2,10 KM, sapun je bio 1,50 a sad 2,50 KM. Neum je preskup, skuplji od Sarajeva, ali ne žalim se: postavio sam sebi limit potrošnje na 10 KM, nemam auto i bježim od kavana! Volim ih inače, ali mi se ne plaća pivo 0,33 litre 2,50 do 3 KM pa kupim bocu od 2 litra za 2,70 KM i cijeli dan pomalo pijem...- otkriva nam umirovljenik iz Sarajeva Jovan Jovanović.
Astronomija u cjeniku
Komentira i kako se nakon enorminih poskupljenja živi vrlo teško.
- Nama što smo u penziji je najteže, minimalne mirovine su 350 KM a najveće i 2.500 KM! Ne pušim, ne d'o Bog, a kako sam knjigovođa, po prirodi sve uspoređujem. Normalno da ljudi kupuju najejftinije meso i mesne proizvode, najviše piletinu. Dobra je za zdravlje ali i novčanik! Skupi su voće i povrće, a problem je mali izbor, uglavnom samo sezonsko - priča nam Jovan. Na opasku da se proizvođači iz doline Neretve žale kako zbog "zelene mafije" ne mogu prodavati na sarajevskim tržnicama, kaže:- Nije istina! Sarajevo je uvijek bio multietnički grad i pruža svima šansu, iako smo mi Srbi, po nalogu Krajišnika morali otići! Ali, ja nisam htio nigdje iz svog stana!
O neumskim cijenama ispod i iznad magistrale čitatelji mogu sami zaključiti, ali smo želeći dobiti potpuniju sliku o životu u susjednoj državi, preko Popova polja odlazimo u Trebinje. Cesta je znatno kvalitetnija, ali sunce neumorno prži a tegljači mile u kolonama. I u gradu na Trebišnjici smo obišli dva trgovačka centra, Best u samom centru i Bingo na periferiji, a pogled na cijene ukazuje na šaroliku ponudu u istom centru.
Na izlazu iz Besta mladi radnik Srđan Krivoglav s uzdahom olakšanja priznaje da nije oženjen:- Možda je to dobro u ovoj situaciji? Živim s roditeljima, borimo se! Oni rade, sestra studira, ja radim i u fušu. Cijene su stvarno postale astronomske: piletina je lani bila 5 do 6 a sad je već i 15 KM! Gorivo sve diktira! Imamo standard lošiji od Hrvatske, ali su cijene većinom iste, neke kao ulje, npr. i znatno više! Rastu kao da smo na Stradunu! Katastrofa! Dok si mlad možeš, a kad dođeš u neke godine Boga mi ne znam kako tada?! Mogu i želim raditi ali stariji susjedi ne rade i krpe kraj s krajem mjeseca! Rat je šlag na tortu, samo da što prije stane! Najviše se troše riža i tjestenina, a na odmor će bome malo tko- priča Srđan.
Kako preživjeti?
Sarajka Tina Škero koja od udaje živi u Trebinju dodaje:
Higijeničarka sam u jednom restoranu, a muž radi u državnoj firmi, ali se krpimo uz troje djece od 11 do 16 godina. Potrebe su svaki dan sve veće, plaće ne rastu kao cijene. Suprugu su s plaće "skinuli" prijevoz, topli obrok, sve što su mogli. Borba je velika, odričemo se koječega, pušenje sam znatno smanjila! Našli smo način da djeca uvijek imaju, zato sam ih i rodila: ne smije da im fali ni čaša mlijeka, ni zalogaj kruha, ništa! Cijene se katastrofa, ne znam kako preživjeti?!
Trgovkinju Milijanu Vukoju susrećemo ispred Binga. Kaže:- Muž je noćni čuvar hotela u Dubrovniku. Nemamo specijalne prohtjeve, a trošimo samo za osnovne potrebe. Svaki veći izdatak potres je za kućni budžet! Voće i povrće su ovdje jeftiniji, ali muž tvrdi da su meso i ulje jeftiniji u Dubrovniku! Cijene su nam podivljale, a plaće nisu puno rasle. Već me strah jeseni, ali se mora dalje: živimo skromno i za našu djecu!
Slično govori i dobavljač jedne pekare Borislav Ninković:- Imam troje djece stare 20 do 30 godina i ne znam vam reći kako obični građani sastavljaju kraj s krajem! Jedno dijete radi, dvoje studira, povremeno rade. Snalazimo se! Izgleda da svi imamo nekog da nam pomogne, jer se od plaće ili mirovine ne može živjeti. Nekako se pokrivamo, ali manje para znači manje prohtjeva! Ljudi mijenjaju prehrambene navike, a cijene sve diktiraju. U odnosu na lani, razlike su i do 100 posto! Ljudi količinski manje kupuju, pa i to samo osnovno!