Ovakav sprovod Lukšić ne pamti, otkad god je groblja ovdi, a ima tome godina i godina – rekao nam je potiho sredovječni mještanin, kad smo ga priupitali koliko je ovo ljudi među čempresima Groblja Boruće, putem Svih Svetih, gore prema Kozjaku...
- A dvi, tri iljade, najmanje... - Mnogi su se došli žalovat pa otišli, jer puno je vruće, sparno...
Mnoštvo spuštena pogleda oko nas, mnogi s ružom u rukama, ili buketom svijeća, svijećom. Suzom u očima...
Stvorili su baš gužvu u kojoj jest bilo tijesno, ali bilo je mjesta za sve, jer sklanjali su se šutke jedni drugima u pijetetu, u želji da budu što bliže svome mještaninu Marku Livaji, bratu mu Mirku, udovici Ljiljani. Poginuo im je otac i suprug Milan, tužan je Lukšić od nedjelje izjutra još, od tragičnog događaja. Tužna su Kaštela. Tužan je i Hajduk i Split i cijelo okruženje, suosjeća s Livajom zbog smrti mu oca, piše Slobodna Dalmacija.
Cjela hrvatska ne samo nogometna javnost senzibilizirana je smrću oca od najboljeg nogometaša Hajduka i reprezentativca.
Hajduk, kompletna momčad i rukovodstvo došli su zarana klupskim autobusom, od predsjednika Lukše Jakobušića i članove uprave Ivana Matane i Marinke Akrap, preko sportskog direktora Mindaugasa Nikoličiusa, trenera Valdasa Dambrauskasa, šefa Akademije Bore Primorca, predsjednika Skupštine Vinka Radovanija, svi nogometaši, mnogi iz pratećeg klupskog osoblja... Pa su se uputili uzbrdo gdje su Marko Livaja i njegova obitelj na groblju već primali sućut, bilo je to sat i pol prije početka samog pokopa.
Došli su i predsjednik HNS-a Marijan Kustić, direktor u reprezentaciji Stipe Pletikosa, izbornik Zlatko Dalić da pruže i oni ruku Marku, zagrle ga, ohrabre ga u ovom teškom trenutku.
U mnoštvu smo zapazili i prijatelje Markove sa Zvončaca, menadžera Vincenza Cavalierea. Bio je tu i Aljoša Pavelin, on je član budućeg Nadzornog odbora Hajduka. Kaštelanin iz Sućurca.
Okupilo se more mahom domaćih ljudi, kojima je Livi, takav je bio nadimak pokojnog Milana bio duboko u srcu: na stranu što je Markov i Mirkov otac, ali bio je narodni čovik, voljeli su ga srdačno, družili se s njim. Napokon, svi kažu, Marko je genetski baš na oca svoga povukao taj gen nogometnog genijalca, jer od Milana u svoje doba, na mali balun nije bilo boljeg u cijelim Kaštelima...
Kad je klapa Cambi zapjevala potiho „Moj lipi anđele” i kamen bi proplaka‘ u toj svečanoj tišini.
Kolonu tuge i pijeteta s Hajdukovim vijencem predvodili su Markovi omiljeni suigrači Josip Elez i David Čolina, te pomoćni trener Mislav Karoglan.
Potom su svoj obol svečanosti dali Pučki kantači župe, misu je prevodio Mario Buljević, župnik Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, predstavnici Hrvatske vojske uručili su zastavu Republike Hrvatske udovici Ljiljani, zapucalo se u zrak plotunima u slavu pokojnog Milana Livaje...
