Na dan kad je zbog olujne bure bio zatvoren dubrovački most, ispod brda sv. Ilija u Pelješkom kanalu, poznatom i po tome što u vrijeme bonace u vjetar tamo puše bez prestanka, događala se istinska drama na moru u kojoj samo stjecajem sretnih okolnosti nije došlo do tragedije.
Naime, u četvrtak, 14. listopada, bivši sudac dubrovačkog Općinskog suda, Ivica Ćurlica svojom jedrilicom KLAP dužine 11 metara jedrio je iz Vignja punim jedrima i uz pomoć motora prema Dubrovniku. Riječ je o vrlo kvalitetnoj jedrilici proizvođača Alpa 38, izgrađenoj 1976. za olujne izazove Atlantika. Isplovio je oko 9 sati te se oko podneva približio gradu Korčuli, gdje je Pelješki kanal najuži. Ali, tu mu se dogodio peh.
Pri punoj brzini "pokupio" je konop oko propele. Kao što nevolja nikad ne dolazi sama, prijetila mu je još veća opasnost jer je iz suprotnog smjera upravo plovio "Jadrolinijin" trajekt koji prema pomorskim propisima ima prednost prolaska. Ćurlica je preko kanala 16 odmah pozvao obalnu radio postaju Dubrovnik Radio i odaslao "pan pan", poziv koji je međunarodni standardni signal koji se šalje kad je situacija na brodu u stanju hitnosti, ali trenutačno ipak nema neposredne opasnost za nečiji život. Naveo je kako je ostao bez motornog pogona, ali da jedri i da mu je na 200 metara udaljen kruzer Wind Surf te na 800 metara trajekt "Jadrolinije". Potom je, pribrano, isključio glavni dovod motora te žurno ispalio sve signalne rakete koje je imao, spustio jedra da izgubi brzinu kako bi izbjegao mogući sudar s brodom koji ima prednost, a koji bi ga zbog veličine i potopio. „Ispustio" je sav vjetar iz jedara i okrenuo svoju jedrilicu ka Visu,, odnosno kontra smjeru prvotne plovidbe. Upalio je autopilot i provjerio stanje motora da ne bi došlo do zapaljenja strojarnice. Čitavo vrijeme promatrala ga je posada s Jadrolinijog trajekta. Izvijestio je korčulansku Kapetaniju da mu treba pasara ili mali gliser da ga otegle ka obali i sklone s prometnog pomorskog puta.
-Uz posadu, sve su gledali i strani turisti. Englezi koji su plovili na tom području nisu prilazili jer znaju da postoje nadležne službe, a ja sam Kapetaniju izvijestio o položaju, brzini i smjeru plovidbe. Zamolio sam da mi "Hanibal Lucić" ne prilazi kako me ne bi oštetio i ponovio zamolbu za manji tegalj. Jer, ako me trajekt bude vukao,"polomit" će me! Tada je, s mlađim upraviteljem gumenjaka dužine 7 do 8 metara i vanbrodskim motorom, kao ovlaštena osoba došao djelatnik Kapetanije u uniformi na kojoj je pisalo SAR koji mi se nije ni predstavio. Iako sam, uhodano, sve učinio prema propisu, bio sam ipak u strašnom stresu. Za one koji ne znaju, SAR je međunarodna oznaka za Search and Rescu, odnosno Potraga i spašavanje, a čovjek mi nije pružio asistenciju. Ali zato je uporno postavljao nebitna pitanja. Tada još nisam znao da mi se konop omotao oko propele, a djelatnika Kapetanije sam skrušeno zamolio da prihvati već pripremljeni konop za tegalj kojeg sam držao u ruci. Da, istina je da sam zbog stresa govorio povišenim tonom, ali to je razumljivo jer bura cijelo vrijeme "dere". Istovremeno je "Hanibal" u maniri iskusnih pomoraca, stajao iza i osiguravao da ga me neki brod slučajno ne udari. No djelatnik je odbio ponuđeni konop rekavši da on s gumenjakom ne može povući moju jedrilicu. Pitao me zašto sam poslao poziv "pan- pan", iako to mora znati! Rekao mi čak da sam pijan, što nikako nisam bio, te da neće sa mnom razgovarati. Naglasio je da me neće povući jer ne može, iako sam mu pokušao objasniti da se brod dobro leži na moru i da se lako vuče. Zavapio sam: - Samo me uzmi u tegalj, umoran sam brate, molim te! Skupio sam ruke moleći ga i držeći konop, ali se on okrenuo ka Korčuli! Onako u nevjerici i nemoći, ogorčen sam mu doviknuo:- Ostavio si me na moru! Ne trebaš mi, ne mogu ti više objašnjavati, zvat ću svoje prijatelje!
Ćurlica je ponovno kontaktirao policiju te Kapetaniju u Korčuli i Dubrovniku, ponovno moleći pomoć, a oni su pozvali Antu Mišetića iz Vignja na Pelješcu koji rodicom održava vezu preko Pelješkog kanala. Njegov prijatelj, kapetan duge plovidbe Alen Hilić iz Kune pelješke je pozvao svog poznanika ribara koji je s pasarom na pogon motorom od samo 8 'konja' stigao tegliti jedrilicu. Na poziv Kapetanije, na mjesto događaja stigao je i Mišetić te sa svojim brodom "Dar Mar" preuzeo tegalj od ribara Tomislava. Pri jakoj buri, uz iznimni trud i znanje, Mišetić je odvukao "Alpu" na vez u Lovištu. Ćurlici je pri vezivanju cime za mul pomogao jedan njemački turist, a kako je more hladno poljski se ronilac pak ponudio da zaroni i otkine konope koji su se spleli oko elise "Klapa".
Ćurlica je počeo spremati u nevolji na oluji na moru izneređeni brod po kojem su bili ostaci ispaljenih bengalki i razna druga oprema, te krenuo s kuhinjskim nožem kidati zapetljane konope. Tada je s osobnim vozilom došao zaposlenik Kapetanije te počeo fotografirati jedrilicu i Ćurlicu, na što mu je on dobacio kako će i "on njega slikat". Iznerviran, djelatnik Kapetanije mu je rekao: "Kao ovlaštena osoba, zabranjujem ti da se makneš s ovog mula", da bi mu bivši sudac dubrovačkog suda uzvratio kako mu o ne može zabraniti! - Nisi ni pitao što se dogodilo, isplovit ću čim budem mogao! Ostavio si me na moru! Rekao sam ti da te uopće ne trebam – ogorčeno mu kazao Ivica Ćurlica. - Nisam ga vrijeđao, a sve se događalo samo sat vremena od moga "pan pana". Bio sam na komunalnom vezu ispred "Studenca“, otkinuo sam konop i spremivši brod isplovio, da bi mi se nakon pola milje upalio alarm temperature pogonskog stroja. Jer, od stresa, u gužvi sam zaboravio ponovo otvoriti glavni ventil dovoda mora za hlađenje brodskog motora. Ugasio sam motor, razvio genovu da se mogu vratiti i ponovno pristao na isti mul za koji mi je bilo naređeno da budem vezan- priča Ćurlica. Ponovno je nadležne izvijestio o svemu, ali ne i o novom problemu te zamolio da mu se pismeno ili usmeno dozvoli da nastavi plovidbu za Dubrovnik. No, djelatnik Kapetanije oglušio.- Ponovno me je u četiri sata popodne nazvao, ali ja više nisam mogao nazvati ni jedan servis da mi promjene ' inpeler' motora. Cijelu noć i naredne dane sam ostao, poštujući propise i čekajući da netko dođe i po ovom krajnje grubom vremenu pomogne.
