Pravni stručnjaci različito o slučaju Turudić; ‘Nitko prije nije bio izložen ovako nečemu; ‘Javnost ima pravo znati!‘

Bivši ravnatelj USKOK-a Željko Žganjer, odvjetnik Fran Olujić i ustavni stručnjak Mato Palić u programu N1 su komentirali prepisku između vladinog kandidata za šefa DORH-a Ivana Turudića i bivše kninske gradonačelnice Josipe Rimac, a osvrnuli su se i na reakciju predsjednika Vlade Andreja Plenkovića koji je ovaj slučaj nazvao političkim voajerizom.

“Ovaj odgovor Plenkovića sam doživio kao verbalnu egzibiciju koja mi nije uopće uvjerljiva”, započeo je Žganjer, navodeći da bi ovo bio interes policije ili USKOK-a da je sadržaj poruka bio inkriminirajuć.

“Kad je riječ o ovim porukama, trebalo bi odgovoriti na pitanje predstavlja li sadržaj ovih poruka, s obzirom da ih razmjenjuje po svemu sudeći novi glavni državni odvjetnik, sigurnosnu zapreku da čovjek koji ih na ovaj način razmjenjuje bude izabran za novog glavnog državnog odvjetnika. Ovdje se postavlja pitanje možemo li te sumnje otkloniti. Po svemu sudeći, ne možemo jer nitko ne ukazuje na to da su poruke fabricirane, rezultat su nekih posebnih dokaznih radnji i kao takve su neupitne. Nude li one sumnju koja je neotklonjiva? Upućuje li ta sumnja na mogući rizik da bi onaj tko bi trebao biti novi glavni državni odvjetnik mogao danas-sutra zloupotrijebiti svoj položaj? To je ključno pitanje”, kazao je Žganjer.

Sumnja koju ne mogu otkloniti razumno za mene predstavlja istinu na temelju koje procjenjujem predstavlja li to sigurnosni rizik, dodao je.

Žganjer kaže da sumnja da Plenković to ne vidi: “On je prepametan čovjek, ali valjda dugogodišnje bivanje u politici, iskustvo iz Bruxellesa dovodi do ove verbalne akrobatike pokušava nas uvjeriti da je ono što HDZ kani napraviti ispravno.”

Olujić ističe da u ovim porukama nema kaznene odgovornosti te da je izbor novog šefa DORH-a politička odluka.

Boris Kovacev/Cropix/Cropix

“Odabir glavnog državnog odvjetnika je imanentno politička odluka koju donosi vladajuća većina u Saboru. Uopće nije sporno njihovo pravo da za glavnog državnog odvjetnika izaberu Turudića ili bilo koga drugog za koga smatraju da zadovoljava kriterije. Žganjer je u pravu, ove poruke kojima cijela Hrvatska svjedoči zadnjih 48 sati, pri čemu definitivno ima voajerizma i u tome je Plenković u pravu, ove poruke ne čine dovoljan supstrat da bi se protiv osoba koje ih razmjenjuju vodio kazneni postupak”, kazao je Olujić za N1 pa nastavio:

“Da su činile dovoljan supstrat, taj bi kazneni postupak već započeo jer su poruke u posjedu policije od 2020. kad je Rimac uhićena. Ne može se govoriti, osim ako se ne pojave neke nove prouke, o kazneno-pravnoj odgovrnosti nego o tome čine li te poruke Turudića dostojnim za obavljanje funkcije glavnog državnog odvjetnika ili ne. To je politička odluka vladajuće većine. Plenković je odlučio braniti Turudića, i on će za tu političku odluku snositi i političke posljedice”, kazao je Olujić u programu N1.

“Ima tu još jedna stvar. Turudić je sudac Visokog kaznenog suda. U javnosti se zanemaruje činjenica da postoje visoki kriterji i da bi se bio sudac Visokog kaznenog suda. Ovo o čemu se spekulira zadnjih 24 sata; o njegovoj stegovnoj odgovornosti – ja tu mogućnosti vođenja stegovnog postupka ne vidim, ako ništa drugo, zato što su istekli zakonski rokovi”, dodao je Olujić.

Žganjer se ne slaže da je ovdje u pitanju politički voajerizam. “Kad govorimo o voajerizmu, to se pušta u javnost da se publika zabavi. Ovo čak nije ni informacijski egzibicionizam, nego nešto što duboko interesira javni interes i pravo građana da znaju jer se radi o poziciji glavnog državnog odvjetnika. Ovo nije voajerizam i javnost ima pravo znati.”

Palić se pak slaže s premijerom da postoji određena doza voajerizma. “Nikad ranije jedan kandidat nije bio izložen određenom kritiziranju, što samo po sebi ne mora biti sporno. Međutim, kad je službeno postalo jasno da je Turudić jedan od četiri kandidata, fokus određenih osoba iz pravosuđa i dijela medija i politike, predsjednika RH pa i predsjednika Vrhovnog suda, je na njemu, a u velikoj mjeri zajednički nazivnik je pokušaj da se u pitanje dovede njegova osobna vjerodstojnost.”