StoryEditorOCM
Hrvatska i svijetRAZGOVOR: DR. JURE BURIĆ|

PORUČILI SU MI IZ ZAGREBA Prijatelju, primiri, ostat ćeš bez glave! Nudiš rješenje za nula kuna, a oni obrću milijarde

Piše Silvia Rudinović
4. listopada 2020. - 08:11
Liječnik, ali i poznavatelj narodne medicine, prvi župan Dubrovačko-neretvanske županije, već dvadesetak godina dobar dio godine iz Grada se povlači u rodno mjesto u Hercegovini. Tamo proizvodi prirodnu kozmetiku od kadulje, smilja i lavande. Za ovaj razgovor našli smo se na Banjama, nakon kupanja, u osam ujutro. Poslije ručka, kaže, ide za Ravno. Po završetku medicine godinama je radio kao liječnik u Janjini, a kao gorljivi proljećar, jedva dobio specijalizaciju otorinolaringologije. Prošle zime, kad se Hrvatska zatvorila u strahu od pandemije virusa COVID-19, dr. Burić, s 20-ak godina liječničkog iskustva u dubrovačkoj bolnici, javio se jednostavnim savjetom. Pisao je pismo čak i ministru zdravstva dr. Viliju Berošu da sa svojim timom i javnošću podijeli blagodati inhaliranja slanom parom. Osim medija, pola godine se nitko na taj savjet nije osvrtao dok isti taj savjet nije iznijela prof.dr.sc. Alemka Markotić.


 

Što ste u svojoj karijeri naučili o ponašanju virusa?


Prof. Markotić je alfa i omega u području virusologije, ali kad je u pitanju sluznica nosa, tu joj upravo ja mogu davi preporuku. Na tome sam magistrirao i, da nije bilo rata, doktorirao bih. O tome ona ne može više znati od mene. Nikome ne dam za pravo da od mene zna više o sluznici nosa ili usta. Mnogo je bedastoća izgovoreno, npr. da virus nestaje na 28 stupnjeva. Pa, kako onda živi u organizmu koje ima 37 stupnjeva. Ili, nestat će kad vlažnost dostigne 50 posto, a živi u tropima gdje je to normalna pojava, Bog ga pomilov'o. Virus ulazi upravo na ta, 'moja vrata', na moj teren i stoga imam pravo dati svoje mišljenje. Nije to senzacija, nego jednostavna stvar. Ja nemam uvjeta za ispitivanja, pa sam pitao struku: kad virus dospije na sluznicu, rukom, kapljičnom infekcijom ili aerosoli, koliko dugo treba boraviti u nosu da bi ušao u stanicu, tj. postao virulentan. Ako je to više od osam sati, a skoro sam uvjeren da jest, onda na djelo dolazi moj savjet da virus potjera inhalacijama ili ispiranjem nosa slanom vodom. Potrošačko je vrijeme, pa mame svom cvrčku neće praviti fiziološku otopinu nego će kupiti aquamaris. Fino zvuči! Majke, jednu žlicu morske soli na čašu vode, prokuhati i ohladiti – eto bolje proizvoda od onog u ljekarni. Kod inhaliranja, U dvije litre vode staviti šaku, dvije soli i šaku suhog ili dvije svježeg vrijeska. Puna su ga brda, a besplatan je. Treba paziti da se opečete, udisati dok se voda ohladi, a onda je šmrknuti kroz nos, da nam do mozga dođe, i isprati usta. Prof. Markotić sad preporučuje ono što ja govorim otkako znam za sebe, a pismeno otkako je korona ušla u Hrvatsku. Primum non nocere, prvo nemoj škoditi, a onda radi što hoćeš, time se vodim u medicini i proizvodnji kozmetike.

 

Zbog čega je važan vrijesak?


Odrastao sam na selu Ravnom u kojem je svaka kuća imala konja i kravu. Konji ponekad postali sipljivi, nešto poput astme, pa bi djeci rekli da ih vode u brdo. Konj bi kopitima gazio po vrijesku i udisao te eterične pare i nakon dva, tri sata vratio doma zdrav. Ako valja konju, valjda valja i meni. Nakon pet do deset dana večernjeg inhaliranja, imat ćete potpuno repariran respiratorni sustav. Medicina to nedovoljno uvažava. Poklonik sam oficijelne medicine, ali poštujem i narodnu medicinu. Bog je čovjeku dao lijek i hranu u okolišu. Hranu ćete morati proizvesti, a lijek prepoznati.

image
dr. Jure Burić, umiroljeni liječnik i bivši župan dubrovačko-neretvanski

 

Što mislite, zbog čega vaša preporuka nije imala odjeka u timu ministra zdravstva?


Nisam pristaša teorija zavjere, ali krajičkom mozga i o tome moram razmišljati. Osoba koja je izuzetno dobra s ministrom potrudila se da Beroš dobije moju poruku i nakon pet minuta dobio sam njegovu povratnu informaciju: Primio sam, zahvaljujem i dat ću struci. Tko je struka, kad je dao, ne znam. Zanemarite mene, ali ako se pokaže da je to dobro, možda s tim možete vratiti državni dug. Što ćete uštedjeti ako se pokaže korisnim? Isti prijedlog sam uputio američkom, ruskom, kineskom i mađarskom veleposlanstvu. Dobro mi je prijatelj iz Zagreba poslao poruku: Prijatelju, primiri, ostat ćeš bez glave! Nudiš rješenje za nula kuna, a oni obrću milijarde. Možda bi tu trebalo tražiti razlog.
 

Je li Stožer pogriješio zatvarajući nas u prvom valu?


Ako napravite ono što najbolje znate i umijete, činite dobro. Ne mislim da su učinjene kardinalne pogreške. Da nije bilo drastičnih mjera izolacije čitave države, možda bismo imali gomile smrtnih slučajeva.
 

Je li u konačnici ipak pobijedio švedski model?


Pokazuje se nisu prošli lošije od nas, osim što su gospodarski u boljoj poziciji. Stare u kuću, uključujući i mene, djecu u školu, a radnike na posao ali dolaskom najprije na inhalaciju, pa po povratku kući opet se inhalirati, po noći nemojte zujati po barovima, i za mjesec dana bismo možda sve prekinuli.

 

U početku se govorilo kako maske ne štite od virusa, sad bez njih ne možemo nikuda.


Na mom je nosu maska čitav život, ona sterilna maska u operacijskoj dvorani. Ove maske koje sad kupujemo na trafici, a ne možeš kupiti jednu nego najmanje pet komada, po meni su upitne. Neka znanost odgovori, koliko uopće može zadržavati aerosol, koliko virusa može kroz nju ući, je li uopće sigurna i kakvi se mikrouvjeti stvaraju unutar maske našim udisanjem i izdisanjem. Radi li maska medvjeđu uslugu, pa pogodovala virusima umjesto da ih sprječava?
 

Što mislite o 'izraelskim maskama' koje navodno ubijaju viruse?


Da postoji nešto što ubija viruse, osim visoke temperature, znalo bi se. Nema lijeka za virus, osim dobrog imunološkog sustava kojeg ne možete kupiti u ljekarni nego ga izgraditi pravilnim načinom života i prehranom. Važna je mjera! Pritom mjera nije samo ona Orlandova lakta, nego mjera u ponašanju, komunikaciji.

 

Koji je to vaš lijek za uspostavljanje ravnoteže?


Umjerena tjelesna aktivnost i redovita prehrana s dovoljno grahorica, voća i povrća, a nemojte ni meso zanemariti, pa ni crveno. Panceta je nekad bila obješena na stup srama, a danas za njom vape. Mi smo ko djeca parali travu i davali svinjama. Danas tu svinjsku hranu skupo plaćamo na tržnicama. Jedna čaša vina sasvim je dovoljna čovjekovom organizmu. Pokojni dr. Rehak, internist u dubrovačkoj bolnici, znao mi je reći: Tko popije više od tri deca vina, piši alkoholičar. Da ne govorimo o medu, o ribi… Ne sjećam se kad sam pojeo škrpinu, ali srdelu jedem svaki tjedan, makar onu iz konzerve. Moj sin, povjesničar koji snima serijale od 'Dubrovačke Republike' do 'Hrvatskih kraljeva', rekao mi je: Tata, kad je došao grah, došla je i energija. Da grah nije došao u Europu otkrićem Amerike, nikad ne bi bilo tih velebnih građevina. Raštika spada u deset najboljih svjetskih namirnica. U Americi morate iskeširati najmanje 60 dolara za kilogram raštike. Ne zove se kadulja zaludu salvia officinalis, trava koja pomaže. Mora to biti dobro ako se zove gospina trava ili majčina dušica. Bog nam je dao toliko ljepote i obilja u ovim krajevima, a ne snalazimo se u njoj. Kao kad čovjek dođe do mnogo novca, pa ne zna što će s njim.

image
dr. Jure Burić, umiroljeni liječnik i bivši župan dubrovačko-neretvanski

 

Dok je bilo Dalmacijabilja, mnoge su obitelji u ovim krajevima dobro živjele od buhača, pelina, lovora.


Ma, ne razumijem zbog čega to Dalmacijabilje i danas ne radi. Sad se bavim upravo biljem, a okidač je bio pokojni djed. Moja je obitelj postala jedna od bogatijih u Hercegovini zahvaljujući kadulji. Pokojni djed otkupljivao je kadulju i izvozio u Italiju, zahvaljujući prijatelju Konavljaninu Cvijetu Kostopeču. Dobro su obojica od toga zarađivali, a najviše su dobiti imali Amerikanci kojima je to na kraju došlo, jer se vrećica tog bilja tada prodavala za vrijednost današnjih 100 dolara. Mislio sam, ako je on dobro prošao izvozeći na vagone, mogu i ja na torbe. Rimljani su kadulji davali božansko značenje, ja sam napravio melem i dao mu ime po lijepoj carici Plautili. Dobar je za ožiljke i protiv akni. Napravio sam i melem od lavande, krunski proizvod je od smilja. Moju Hercegovinu svojedobno je uhvatila euforija sadnje smilja, pa su krčili duhan i napravili dva zla. Ostali su bez sigurnih prihoda od duhana, a u zemlju tretiranu kemijskim spojevima sadili smilje u kojem ne smije biti ni traga kemije. Eterična ulja im vratili da je otrov, a ne lijek. Ogromne površine danas zjape.
 

Zahvatila nas je agorafobija. Kako se ponašati razumno, a da nikoga ne ugrožavamo?


Ako je netko ovo smislio, dobro je osmislio. Čovjek je društveno biće, a sad smo vukovi samotnjaci.
 

Hoćete reći kako je COVID-19 umjetno stvoren virus?


To ne tvrdim ja, nego Francuz koji je otkrio HIV, inače dobitnik Nobelove nagrade, koji kaže da je u prirodni virus COVID-19 ugrađena sekvenca virusa HIV-a. Netko mi je rekao da je taj čovjek to demantirao, ali nije. Nešto slični je izjavio neki Japanac, također dobitnik Nobelove nagrade a kasnije je izjavu povukao. Eto, kako se radi pomutnja, kako mediji rade zlo.
 

Koliko pratite medije, kažete da su zlo?


Ima u medijima mnogo kvalitetnih ljudi, ali i ološa, kao i svukud. Kad mediji shvate da su oni glavni, neće se dodvoravati politici. Nikad mediji ne smiju dopustiti da se politika njima bavi. Politika se danas bavi ne samo vama, nego i visokim crkvenim dostojanstvenicima. Njima sam znao poručiti: Vi ste Kristovi vojnici, a oni su nebitne sluge.
 

Devedesete, vrijeme kad se vi bili u politici, mračne su godine novinarstva.


Početkom 1990-tih, mediji su odigrali ulogu ravnu ulozi pokojnog predsjednika Tuđmana. Da nije imao uz sebe medije, ne bi bilo države. Nitko nije odigrao ulogu kakvu su mediji na listovima papira i TV ekranu tada odigrali. Kasnije, kao i sve drugo, otiđe linijom manjeg otpora.
 

Bili ste prvi župan. Kako gledate na aktualne političare u županiji i u Dubrovniku?


Zagorac ima dobru izreku: 'Ne bi se štel mešati'. Poštujem sve koje narod izabere, bez obzira na politički predznak. Župan i gradonačelnik više-manje čestito rade svoj posao. Koliko su uspješni, ne mogu ocijeniti jer sam ja na tom mjestu bio u neka drugačija vremena. Drago mi je da sam izašao iz tog kolopleta, a izašao sam 2001. godine i postao netko tko pita a ne mora davati odgovore.

image
dr. Jure Burić, umiroljeni liječnik i bivši župan dubrovačko-neretvanski

 

Zbog čega liječnici danas ne žele raditi ovdje?


Čuo sam od kolega da su gostujući liječnici puno bolje plaćeni od domaćih, to je već vrijeđanje. Ne bi to bilo tako da sam ja u strukturama radne snage. Bolnica dijeli sudbinu ostalih djelatnosti. Što dubrovačka politika radi da stimulira mlade za boravak ovdje? Oni to nesretno ili čak nikako ne rade, a rješenje je jednostavno: daj mu pristojnu plaću, da mu se ne isplati ići vanka. Mi nismo imali izbora, a mladi ga danas itekako imaju. Ulaskom naše države u EU, Europa je našla rasadnik kvalitetnog kadra. Zamislite, imate školovanog čovjeka u kojega niste uložili ni euro. Doživio sam da je jedno od moje petero djece, četvero žive, moralo otići vani. Kćer je završila arheologiju i povijest umjetnosti, ali nije bilo posla u Hrvatskoj ni BiH. U Danskoj je sa suprugom četiri godine, ne radi u svojoj struci, ali ima lijepu plaću i fin život. Drugo, je li itko rekao koliko nam treba liječnika, koliko inženjera,… Ne! Samo izbacujemo viškove. Možda druga mjesta u Hrvatskoj na takve stvari ne mogu mnogo utjecati, ali Dubrovnik može. Izuzev ove godine, Dubrovnik ne zna kud će s novcem. Pa, neka netko pametan promisli kako zadržati mladost. Kad dođete u Sarajevo, poželite vidjeti mladog čovjeka, pa to sve kadaveri hodaju ulicom. Ljudi odoše tamo gdje im je bolje!
 

Hoćete li se cijepiti protiv gripe?


Hoću! Dok sam radio u bolnici, nikad se nisam cijepio niti dobio gripu a meni je najprije rekla 'dobar dan', pa neće ići proktologu. Kad sam otišao u politiku, eto gripe na mene. Otada se svaku godinu cijepim, jednom sam imao nuspojave, ali ništa katastrofično.
 

A, protiv COVID-19?


E, o tome ću razmisliti. Nisam više ja u pitanju, svoje sam odživio. Bit će mi žao djece ako to cjepivo bude imalo nešto o čemu bruji svijet. Čekat ću. Ako se Trump cijepi i ja ću!


ŠAKAMA DO SPECIJALIZACIJE


Najprije sam radio na Pelješcu. U ono vrijeme to je bio uvjet za konkuriranje za specijalizaciju, a kako sam, u političkom smislu, bio persona non grata, kod mene je to trajalo dvije godine dulje. Do specijalizacije sam došao 'šakama'. Kolege su znale da dolazim i uvažavale moj izbor, pa se nitko od njih nije htio javiti na specijalizaciju iz 'otorine', kirurgiju vrata i lice. Bio je to prešutan dogovor – nećemo Buriću ometati specijalizaciju. Bilo je nekih 'prijatelja' koji su pojedince nagovarali da se prijave, Partija je dala nalog da mi se pomrse računi. Nije bilo šaka doslovce, ali je bilo oštrih razgovora. Na specijalizaciju sam došao 1978. Bio sam kod prof. Padovana, na klinici u Vinogradskoj, u Zagrebu. Kasnije sam bio glavni operater djece tih političara iz Komiteta u Dubrovniku. Šef odjela za maksilofacijalnu kirurgiju i otorinolaringologiju bio sam do 1993., kad sam izabran za župana. U međuvremenu, 13. rujna 1991. postavljen sam za ratnog povjerenika“.

 
03. svibanj 2024 18:47