Popis stanovništva razotkrio rasulo i nemar državne administracije. Profesor Šterc upozorava: ‘Očito je da su izborne jedinice nezakonite, ali vladajuće nije briga‘

Katastrofalna demografska slika Lijepe naše je proteklo desetljeće čučala u prikrajku kao jedna vrsta javne tajne, ali je tekući popis u potpunosti razotkrio njenu kroničnu depresiju. Tako Hrvatska ima manje stanovnika nego 1953. godine, od osnutka 1991. je izgubila petinu ljudi, a svaka treća osoba prima mirovinu. Osim toga, popis je otkrio da imamo veći broj zdravstvenih osiguranika nego stanovnika i više birača nego punoljetnih građana, što nadilazi samo demografsku problematiku i detektira zabrinjavajuću razinu nereda i nemara unutar i oko upravnih tijela ove, je li, države, piše Slobodna Dalmacija.

Iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) su nam, na pitanje o neusklađenosti brojki u sustavu, odgovorili da 'odgovornost i obveza odjave sa zdravstvenog osiguranja u državi članici iz koje osoba iseljava uvijek primarno leži na samoj osiguranoj osobi' te da 'osoba može biti osigurana isključivo u jednoj državi članici (EU), a kod radno aktivnih osoba to je država u kojoj su zaposlene'. Ujedno, 'HZZO svakodnevno provodi provjere u svim slučajevima gdje postoji i najmanja indicija da je osoba zdravstveno osigurana u drugoj državi članici te je u stalnoj elektronskoj komunikaciji s osiguravateljima u drugim državama članicama'. 

Iz HZZO-a su također, očito svjesni opterećenja koje ovaj košmar generira, poručili: 'Iznesene brojke otvorile su temu o potrebi temeljitijeg uređivanja sustava, kao i pitanje postoje li građani koji još uvijek u Republici Hrvatskoj koriste prava na obvezno zdravstveno osiguranje, a u realitetu to pravo nemaju. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) i do sada je provjeravao nesukladnosti vezano za status u obveznom zdravstvenom osiguranju, no možemo reći da se već radi na dodatnom uređivanju sustava za što će biti potrebne izmjene Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.'

Iz Ministarstva pravosuđa i uprave se nisu udostojili odgovoriti na naš upit o disproporciji registriranih glasača i postojećih živih građana s tim pravom. To što o njihovom (re)izboru odlučuju ljudi koji ne postoje, čini se, nije njihov problem ili je, nije isključeno, njihova prednost.

Ante Cizmic/Cropix

Profesor Stjepan Šterc s fakulteta Hrvatskih studija je prikazane nelogičnosti komentirao ovako: 'Disproporcija u broju stanovnika i zdravstvenih osiguranika se može prelijevati iz tri populacije: nedavno iseljenih, građana sa dvojnim državljanstvom te iz stanovništva koje Hrvatsku napustilo nakon Oluje. Državne institucije, iako su već godinama svjesne toga, nisu nikad provele detaljniju analizu ovog fenomena. Očiti razlog tome je nedostatak političke volje i sukladno omalovažavanje znanosti i stručnjaka. Da je ikad bilo sluha za struku, Hrvatska bi, kao većina razvijenih zemalja, već davno imala registar stanovništva i ne bi se sada uopće trebala baviti ovim pitanjima.'

'Što se tiče biračkog popisa, utvrđivanje navedenog registra je temeljna pretpostavka za njegovo uređivanje, ali i osnovni alat za vođenje urednog popisa stanovništva. Da ne govorim da bi provođenje popisa onda bilo i znatno jednostavnije i, na kraju krajeva, jeftinije. No, izgleda da našim vladajućim strukturama, iz ovog ili onog razloga, to ne odgovara, unatoč činjenici što su trenutne nacionalne izborne jedinice potpuno izvan zakona koji je među njima predvidio odstupanje od pet posto, a nama se sada događa, što zbog emigracije, što zbog prirodnog pada, da je taj broj prešao 15 posto', upozorava Šterc.

Državnom zavodu za statistiku, tijelu koje je provodilo sami popis, smo izrazili određene nesigurnosti naspram same tehničke izvedbe istog, što bi se ujedno reflektiralo i u njegovim rezultatima. Zanimalo nas je, iako je DZS to uredno komunicirao, jesu li se građani mahom prijavljivali u prebivalištu umjesto u boravištu; što zbog straha od kazne za lažnu prijavu, što zbog instrukcija njihovih stanodavaca. Poznato je da se mnogi naši sugrađani registriraju npr. na otocima kako bi imali povoljnije trajektne karte, niža državna davanja ili plaćeni prijevoz na posao. Iz DZS-a su poručili da 'navedeno nije utjecalo na rezultate popisa, a DZS će tijekom daljnje obrade koristiti raspoložive administrativne izvore radi unaprjeđenja kvalitete podataka.' 

Ante Cizmic/Cropix

Profesor Šterc se slatko nasmijao na ovakav odgovor zavoda. 'Kakva frazeologija... Apsolutno je logično pretpostaviti da je prijava u prebivalištu mogla dovesti do disproporcija u popisu i to se, po meni, i dogodilo. Još jednom ponavljam, to je također posljedica izostanka registra stanovništva, ali i upitne metodologije. Dodatno, kakav je to popis pri kojem se ne konzultira sa, za tu prigodu formiranim, znanstvenim savjetom? Ništa to nije napravljeno, kao što nije ni iskorištena prilika za popis potencijala našeg iseljeništva koji nam je mogao pružiti njihov demografski i investicijski potencijal.'

Zanimalo nas je i mogu li iz DZS-a konkretizirati broj neprijavljenih stanovnika koji žive u RH, ali se nisu odazvali popisu, na što je zavod ustvrdio da 'ne raspolažu s tom brojkom'. Također, na pitanje je li moguće detektirati osobe koje su se na popisu prijavile da žive u RH, a zapravo živi u inozemstvu, iz DZS-a su rekli da će se u detaljnijoj obradi popisnih podataka koristiti baze Ministarstva unutarnjih poslova, pa tako i baza odseljenih osoba koje su se mogle samostalno popisati u prvoj fazi provedbe popisa, ali nisu uključene u ukupno stanovništvo Republike Hrvatske. Dodali su i da, ako osoba živi u inozemstvu, će biti popisana u zemlji u kojoj živi.

Po pitanju problematike fiktivnog i neprijavljenog stanovništva, demograf odgovara: 'Hrvatski građani koji žive u inozemstvu su se, po ovom popisu, mogli prijaviti kao stalni stanovnici Hrvatske. Stoga je moja procjena da je trenutni popis precijenio broj ljudi u zemlji za otprilike 50.000. Znate, ljudi sa dvojnim državljanstvom se mogu popisati u dvije države. To je bilo više nego očito i na BiH popisu iz 2013. godine. Što se tiče broja neprijavljenih, to je već malo teže odrediti. Takvih možda ima među stranom radnom snagom koja se sada polako uvozi kod nas, ali mislim da to nisu značajni iznosi. Oni ipak moraju dobiti radne dozvole, zadovoljiti određenu administraciju i tako...', zaključuje profesor.