Međutim, nakon uspješno obavljene misije, od danas su svi, ponovno, na svom redovitom poslu- nadzoru pomorske hrvatske državne granice. Bez izuzetka,m kažu da im je upravo na hrvatskom jadranu i doma, među najdražim članovima obitelji i među prijateljima najljepše. Naime, zapovjednik Vedran Crnić ističe:- Kud god pođi- doma dođi! Tu je najljepše uz suprugu i djecu, rodbinu, prijatelje...svi su tu i čekali su me. Divan je osjećaj nakon svega živ i zdrav biti doma i nadzirati našu državnu granicu!
Njegova "desna ruka", upravitelj stroja Mate Batinović dodaje:- Ne trebam ni naglašavati veliko zadovoljstvo zbog kvalitetno odrađene misije na istočnim morskim granicama EU. Dosta se čulo o svemu što smo učinili i mnogi su nam čestitali na tome. Ali, što reći nego: idemo dalje!
Mornar Ivan Delić naglašava:- Vratili smo se starim obvezama, gdje je odgovornost, zapravo, jednaka, dok njegov kolega, mornar Ivan Šutalo nastavlja:- Zadovoljni smo što je prošlo sve kako treba i što smo se sigurno vratili. Ukućanima je bilo teško dok nas nije bilo, ali sam im se na povratku potpuno posvetio i barem malo nadoknadio dane izbivanja.
Zajedno s našim pomorskim policajcima, u misiji FRONTEX-a sudjelovali su i pomorski policajci iz PU zadarske te su naizmjenično patrolirali istočnim pomorskim granicama EU.
Zapovjedniku Crniću, inače Lastovcu, bila je to nakon misija na Chiosu i Lesbosu čak šesta misija, ali teža i specifična zbog čak tri prekrcaja izbjeglica:
-Sve su izbjeglice bile u lošem zdravstvenom stanju, neki i bez svijesti, što nije baš ugodno doživjeti. Bilo je dosta male djece, a svi doma imamo djecu i nemoguće je da vas ne obuzmu emocije. No, u tim trenucima treba biti "čiste glave" i djelovati brzo, bez panike. Izvrsna posada je vrhunski odradila svoj posao i sve smo uspjeli. Iako je mornarima to bila prva misija, da je umjesto njih i kapa makinje Batinovića bio netko drugi, ne znam kako bi odradili taj posao- kaže Crnić i priznaje da ne isključuje ni novu misiju u kojoj će iznova pokazati svoje znanje i umijeće za ostvarenje nekog uzvišenog cilja:
-U najdubljem sjećanju mi je ostao trenutak pristajanja uz gumenjak izbjeglica, onaj trenuak kad smo između ponoći i 1 sat uz svjetlost reflektora vidjeli da su svi u lošem zdravstvenom stanju. Zbog teških uvjeta vjetra i mora 2- 3, odnosno valove veće od metra i temperaturu mora od samo 2° Celzijusa, uz gumeni čamac smo bočno pristali a ne kao inače "krmenom papučom". No, more je bilo veliko i dok je nas "dizalo", gumenjak s izbjeglicama se "spuštao" te se moglo dogoditi da nam se zavuku ispod stabilizatora broda i da ih se "poklopi". U takvim uvjetima uvijek nedostaje barem jedna ruka na brodu. Dok ih je posada izvlačila, djelatnica grčke Obalne straže telefonski je komunicirala s Pirejom. Ona nam nije mogla pomoći te sam morao napustiti zapovjedni most i pomoći kolegama. Bilo je tu i žena u besvjesnom stanju, ali se uvijek prvo iskrcavaju mala djeca i majke te potom ostale žene i na kraju muškarci kojih je bilo najmanje.
Zapamtio sam kad mi je kolega Batinović dodao nešto što sam mislio da je ruksak, sve dok se nije počelo micati. Samo sam ga pitao: Što je ovo, a on uzvrati:-Ne znam, valjda beba! Ut taj stres ne znate gdje i kako je ostaviti, jer ne možete na pod a opet, treba izvući majku koja s krme gumenjaka mora doći na provu. A tada, kao po pravilu, ostali pomisle: "izvlače nju, ne i nas" pa nastane panika. No, majku smo izvukli, dali joj dijete i nastavili iskrcaj. Točno je: treba ostati trezven, a kad se akcija završi zahvalite Bogu što je to tako finulo i legnete sretni na počinak jer smo spasili 36 života.
Ostali članovi posade pričaju kako su još jednom spasili izbjeglice, njih skoro 50, ali su tada zvali grčki brod koji je od njih bio udaljen oko pola milje te ih je taj brod pokupio, ali je ta akcija tekla brže jer su te izbjeglice bile u boljem zdravstvenom stanju.
