Nakon gotovo 14 mjeseci nesmiljenog i posve nesrazmjernog rata, jedan od većih misterija u Ukrajini je nepomućeno postojanje ukrajinskih zračnih snaga, bilo da je riječ o zrakoplovima ili helikopterima. Nije tajna da su aerodromi, naročito oni vojni, najčešće bili prva meta Putinovih trupa u Ukrajini i da su ih kao uzletne baze nastojali oštetiti ili zaposjesti gdje god su to mogli, od Hostomela u Kijevskoj oblasti do Ivano-Frankivska na zapadu zemlje, piše Slobodna Dalmacija.
Ukrajinci, međutim, još uvijek intenzivno lete i, hvala na pitanju, imaju na čemu. S neba nanose i prilične gubitke ruskom neprijatelju. Glavni razlog zašto zračne snage Kijeva još uvijek postoje leži u tome što su već u ranim trenucima ruske invazije, u veljači 2022., napustile sve svoje velike zračne baze i raspršile se na različite dionice autocesta diljem zemlje. Autoputove su preko noći pretvorili u svoje nove piste.
Raskoš priručnih aerodromskih lokacija pružila im je konfiguracija reljefa dominantno ravničarske Ukrajine: u Hrvatskoj takvo što ne bi bilo baš lagano izvedivo, usprkos dobrim i prilično dugačkim autocestama. Danas uzlijetanje ukrajinskih lovaca poput Migova-29 i Suhoja-27 s tamošnjih prometnica nije nikakva tajna: snimke njihova djelovanja postale su prilično masovne. Na jednom od videa u prilogu vidimo 16-tonske borbene zrakoplove, dvomotorce, kako uzlijeću s asfalta dok im vojnici drže stražu.
Do danas je prilična tajna koliko su svog ‘letećeg voznog parka‘ Ukrajinci uspjeli evakuirati iz vojnih baza prije ruskih raketnih i zračnih udara, no mnogi analitičari smatraju kako je riječ o glavnini. Naravno da su im znatni dijelovi avionskih i helikopterskih eskadrila kasnije stradali i u borbenim operacijama, od zračnog mosta prema Mariupolju do napadačkih zračnih akcija, no temeljem informacija američkih obavještajnih službi ukrajinske brigade povukle su prije 24. veljače 2022. skoro sve svoje zrakoplove, posade i servisere s dotadašnjih lokacija.
U tome, štoviše, nisu bili usamljeni: i druge postrojbe ukrajinske vojske promijenile su prije početka opsade svoja uporišta, pa čak i neke prateće vojne industrije, piše Forbes. Kad su, primjerice, ruske balističke rakete pogodile matičnu bazu elitne 1. tenkovske brigade ukrajinske vojske u Černigovu kod Kijeva, nijedan tenk, kao ni sama brigada, nije bio tamo. O strateški učinkovitom raspršivanju najvitalnijih dijelova ukrajinskih oružanih snaga na početku agresije već su napravljene ozbiljne vojne studije, poput one Mihajla Zabrodskog, Jacka Watlinga, Oleksandra Daniljuka i Nicka Reynoldsa na Royal United Services Institutu u Londonu.
U slučaju elitne 1. tenkovske brigade, ukrajinski tenkovi T-64 skrivali su se u šumama oko Černigova dok su ruske granate danima zasipale njihove prazne kasarne. Tamo su dobro kamuflirani čekali da naiđu ruski bataljuni i vojne kolone kako bi na njih mogli otvoriti vatru. Brigada je, kao što je poznato, na kraju izvojevala odlučujuću pobjedu i Rusi su podvili rep.
Ukrajinsko zrakoplovstvo izvelo je na početku ruske invazije manje-više sličan trik. Zračne snage su im ušle u rat s oko 125 borbenih zrakoplova i čini se da su im Rusi uspjeli uništiti samo jedan od njih na zemlji: riječ je o Suhojevu-27 kojega je vatra zatekla na pisti. Ostala 124 lovca, po svemu sudeći, nisu ni bila u svojim matičnim aerodromima dok su po njima padale ruske rakete: bili su kamuflirani i uvučeni u drvorede uz dionice autocesta u središnjoj ili zapadnoj Ukrajini.
Sovjetsko nasljeđe borbenih mlažnjaka prilično je pomoglo Ukrajincima da disperziraju operacije prebacivanja aviona na takve skrivene markacije po autocestama, i to vjerojatno noću. I Suhoj-27 i MiG-29 imaju velike i čvrste gume te visoki stajni trap koji drži otvore za zrak aviona što je moguće više od zemlje, kako bi se smanjila mogućnost da usisaju kamen ili neku drugu krhotinu koja bi im mogla razbiti turbinu. I ukrajinske posade pokazale su se iznimno spremne, jer su godinama prije ruske invazije vježbali operacije slijetanja po autocestama. U kolovozu 2020. ukrajinski Su-27 iz 39. brigade zračnih snaga pritom je doživio nesreću, jer je nakon ateriranja bio naletio na metalni prometni znak.
No, samo dvije i pol godine kasnije taj se tegobni trening pilota itekako isplatio. Skromne ukrajinske zračne snage preživjele su dulje od godinu dana intenzivnih borbi s neprijateljem koji ih je u zraku deseterostruko brojčano nadmašivao. Nakon što su ih zamjenske piste na autocestama spasile od uništenja, nije isključeno da kompatibilnost s takvim operacijama sutra bude i jedan od uvjeta Kijeva prilikom nabavke novih ili rabljenih zapadnih borbenih aviona.