Ukrajinska prva dama Olena Zelenska kaže za BBC da će Ukrajina izdržati nadolazeću zimu unatoč hladnoći i nestanku struje izazvanima ruskim projektilima, te da će se nastaviti boriti u, kako ona to opisuje, ratu svjetonazora, jer "bez pobjede ne može biti mira", piše Slobodna Dalmacija.
BBC-jeva novinarka Lyse Doucet s ukrajinskom se prvom damom susrela u Kijevu, gdje su, kaže, zgrade mračne i hladne dok Rusija nastavlja udarati na ukrajinsku energetsku mrežu.
"Spremni smo ovo podnijeti", tvrdi Olena Zelenska koja je intervju dala u dobro osiguranom kompleksu u ulici koja je kijevski pandan londonskom Downing Streetu. "Imali smo toliko strašnih izazova, vidjeli toliko žrtava, toliko razaranja, da nestanci struje nisu najgora stvar koja nam se može dogoditi."
Podsjeća na rezultate nedavne ankete u kojoj je 90 % Ukrajinaca reklo da je spremno živjeti uz nestašicu električne energije i dvije-tri godine ako vide perspektivu pridruživanja Europskoj uniji. To se čini kao užasno dug i hladan put, i ona to zna. “Lako je trčati maraton kada znate koliko kilometara ima”, kaže ona. U ovom slučaju, međutim, Ukrajinci ne znaju udaljenost koju moraju pretrčati. "Ponekad je jako teško", kaže ona. "Ali postoje neke nove emocije koje nam pomažu da izdržimo. Svi Ukrajinci će zbog ovog rata ojačati", stoički će prva dama Ukrajine.
Opsežni intervju od gotovo sat vremena snimljen je za BBC-jev serijal "100 žena" u Kući s himerama, palači ukrašenoj skulpturama tih mitskih stvorenja. Ona je bila u pozadini na videu s poznatim obraćanjem predsjednika Zelenskog Ukrajincima 26. veljače. "Ovdje sam. Nećemo položiti oružje", izjavio je tada, dva dana nakon početka invazije. Večer prije objavio je da ga je Rusija "označila kao metu broj jedan, a moju obitelj kao metu broj dva".
"I tako je od prvog dana i nastavlja se sada", prisjeća se Olena Zelenska. Nekoliko zidova vreća s pijeskom i krugova sigurnosnih provjera dalje, de facto preko puta, predsjednik Zelenski nastavlja svoju borbu 24 sata dnevno. Tako blizu, a tako daleko.
Njegova supruga ne želi reći točan datum kada su zadnji put večerali zajedno sa svojom djecom, 18-godišnjom Oleksandrom i devetogodišnjim Kirilom. "Danas je to vrlo rijetko. Vrlo rijetko", kaže ona. “Živim odvojeno s djecom, a moj suprug živi na poslu”, objašnjava ona. "Najviše nam nedostaju jednostavne stvari - sjediti zajedno, ne obazirući se na vrijeme, koliko god želimo."
Život svakog Ukrajinca izokrenut je naopako, a životi predsjednika i prve dame odavno su isprepleteni. Njihova je ljubav srednjoškolska, nastavili su raditi zajedno u komičarskoj trupi i na TV-u, on kao glumac, a ona iza pozornice, kao scenaristica.
Kad se on prije tri godine kandidirao za predsjednika, jasno je dala do znanja da život pod reflektorima nije ono što ona želi. Ali, ovaj ju je rat gurnuo u središte pozornosti na globalnoj pozornici.
Nakon što su ruski projektili počeli padati na Kijev, Olena Zelenska provela je mjesece skrivajući se na tajnim lokacijama s djecom. Pojavila se u javnosti 8. svibnja - na Majčin dan - kada se bila pridružila prvoj dami SAD-a Jill Biden u prihvatilištu za prognanike u relativno sigurnom Lavovu, na zapadu Ukrajine. Sada se pojavljuje uglavnom u govorima na Zoomu, ponekad i osobno u javnosti.
Kad je američki Kongres SAD-a u srpnju zapljeskao ukrajinskom čelniku, za govornicom nije bio sam predsjednik Zelenski - on nije putovao izvan ukrajine još otkako je Rusija izvršila invaziju - bila je to njegova supruga. A ona, prva inozemna prva dama koja je dobila privilegiju obraćanja američkom zakonodavnom tijelu, nikada nije voljela javno govoriti.
“Bila sam uplašena”, priznaje ona. "Ali znam svoju misiju... bilo je nemoguće propustiti ovu priliku." Naglasila je, kao i uvijek, duboku patnju ukrajinske djece, osuđujući ono što je nazvala ruskim "igrama gladi". Zatim je otišla mnogo dalje, tražeći od američkog Kongresa da pošalje oružje. Je li prva dama, bez službenih ovlasti, prešla granicu? "To nije bila politika, to je bilo ono što sam ja imala za reći", kaže ona. “Tražila sam oružje, ne da napadam, nego da spriječim da naša djeca budu ubijena u svojim domovima."
Godinu dana prije rata, Olena Zelenska već je bila organizirala Samit prvih dama i gospode. Sada je to moćna globalna mreža koja je pomogla evakuirati ukrajinsku djecu kojoj je potrebno liječenje od raka i pružiti im mogućnosti za obrazovanje. Omogućila je dostupnost ukrajinskih knjiga u zemljama koje su prihvatile milijune ukrajinskih žena i djece prisiljenih na bijeg.
Na pitanje osjeća li sada određeni "zamor" u drugim prijestolnicama, jer ova kriza podiže previsoko cijene energije i hrane, odgovara: "Ne osjećam da su umorni od nas. Svi oni razumiju da ovo nije samo rat u Ukrajini. To je rat svjetonazora."
Njezina istaknuta uloga čini je najvidljivijim ženskim licem jednog razorenog društva u kojem žene sada posvuda preuzimaju nove uloge, od borbe na bojišnici do preuzimanja odgovornosti samohranih majki. Provjerite bilo koji dokument UN-a o ukrajinskom društvu prije rata i vidjet ćete da se ono tamo opisuje kao "patrijarhalno", "tradicionalno", s ograničenim ulogama žena.
Olena Zelenska je nepokolebljiva u stavu da se ukrajinsko društvo mijenjalo i prije nego što ga je "poklopio" rat i ušao u sve njegove pore, a da se ta promjena sada ubrzava. "Kuhinja, djeca, crkva - to više nije za nas. Žena koja je ovo proživjela neće napraviti korak nazad."
Njezina novoosnovana Zaklada Olena Zelenska bavi se teškim problemima uključujući mentalno zdravlje i obiteljsko nasilje. Koliko rat može očvrsnuti pojedince, toliko ih može i razdvojiti.
Ona je odlučna: "Ne možemo izdati one koji su sada na okupiranim teritorijima. Ne možemo ostaviti ljude koji čekaju oslobođenje. To nije politički stav predsjednika ili vlade. To je stav Ukrajinaca."
Oprezno koračajući kroz političko minsko polje, prva dama je kategorična: "Svi shvaćamo da bez pobjede neće biti mira. Bio bi to lažni mir i ne bi dugo trajao."
A što za nju znači "pobjeda"?
Odgovara bez oklijevanja: "Povratak u normalan život... ponekad se čini da smo sve stavili na pauzu." To uključuje i njezin život s mužem. "Nismo samo supružnici. Mogu reći da smo sigurno najbolji prijatelji", kaže ona. Inače, prvo pitanje novinarke BBC-ja bilo je: "Kako ste?" Ona je odgovorila da je za sve Ukrajince odgovor isti: "Držimo se."
Koliko dugo? To je već pitanje na koje nitko ne može odgovoriti.