Nije.
Upravlja li, po Vašem mišljenju, hrvatski turistički sektor ovom situacijom, može li se realno njome uopće upravljati?
Hrvatski turistički sektor dio je ukupnog gospodarskog života u zemlji i primoran je, u ovoj situaciji globalnog zastoja, zbog COVID-a 19, snalaziti se i spašavati što se spasiti da. Svjetski turizam stoji, mi smo izrazito ovisni o svjetskim kretanjima i u skladu s budućim razvojem događaja trebamo biti spremni vratiti svoj dio turističkih putovanja iz svijeta u Hrvatsku. U smislu mjera pukog preživljavanja i očuvanja radnih mjesta, država i sektor dobro su reagirali. Problem je što su mjere vremenski vrlo ograničene i najteže, ako u potpunosti izostane sezona, tek dolazi.
Kako Vi doživljavate ovaj globalni 'lockdown', je li bio opravdan s obzirom da smo i prije imali sličnih situacija poput svinjske gripe ili nedavne pojave ospica?
Ovo je ipak situacija bez presedana. Možda se, kako govore stariji ljudi, može usporediti s vremenom od prije sto godina kada je harala španjolska gripa. Budući da je svijet danas visoko integriran, mislim da je,,lockdown“ opravdan.
Koliko će nam prema Vašoj procjeni trebati da vratimo turistički promet na razinu prošle godine?
Prije nešto više od dva mjeseca za Vaš tjednik rekao sam,,ne daj Bože da turiste budemo opet s mužikom dočekivali“. Nažalost, to je današnja stvarnost. Teško je sada biti pametan, s obzirom na potpunu neizvjesnost glede kretanja virusa i znanstvenog protuodgovora na njegovo širenje, što uvjetuje početak povratka u,,normalan“ život i dosadašnje navike. Sokrat bi rekao,, sada znam da ništa ne znam“.
Postupnim relaksiranjem mjera uslijed popuštanja pandemije COVID-a 19 otvaraju se i turistička tržišta pa nas čeka doslovce borba za svakog gosta, posebice nas Dubrovčane jer smo isključivo aviodestinacija. Kako bi ste ih Vi pridobili prije Grka, Talijana ili Španjolaca?
Dobro ste rekli da je Dubrovnik u posebno teškoj i izazovnoj situaciji, kao izrazita aviodestinacija. Mi smo najviše postizali, s obzirom na duljinu sezone i kvalitetu ostvarenja, pa smo realno i najviše pogođeni. Nekima, naime, sezona tek treba početi. Reći ću da se ne radi o pridobivanju budućih dolazaka od drugih zemalja Mediterana, nego o stvaranju pretpostavki da nama, kao svjetski poznatoj i priznatoj destinaciji, s imenom i prezimenom (Dubrovnik i Hrvatska), dođu naši gosti. Naše dosadašnje prednosti, gledajući na tržišta s kojih su nam turisti dolazili, praktično iz cijelog svijeta, trenutačno su otežavajući čimbenik brzog povratka. Tržišta UK-a, SAD-a, Dalekog istoka zavise isključivo o međunarodnom zračnom prijevozu. Tu je potrebno uložiti poseban trud i sustavno raditi na dogovorima oko ponovnih uspostavljanja zračnih naleta.
Trebamo li smanjiti cestarine za autoceste kako bismo privukli turiste koji će se odlučiti putovati automobilom? Bi li to nešto značilo Dubrovniku, s obzirom da na našem području nemamo autocestu, a tu je i prolaz kroz BiH u Neumu?
Zasad cestarine ne treba dirati. Na domaćem tržištu treba dati poticaje da bismo omogućili što bolju sezonu za putovanja unutar države. Ako bude potrebno, imamo iskustva iz Domovinskog rata kada smo organizirali, na razini Ministarstva turizma autobusne karavane 'Dalmaciji i Dubrovniku u pohode'.
Mislite li da u Dubrovniku treba smanjivati cijene? Naime, od starih turističkih djelatnika može se čuti kako se Dubrovčani, kako bi nakon epidemije velikih boginja 1972. godine privukli natrag turiste, ipak nisu odlučili za snižavanje cijena. To je tada napravila Istra i ubrzo bila puna turista, no kažu nam, do danas nije uspjela vratiti cijene koje je imala prije velikih boginja.
Treba trijezno sagledati što nas je dovelo u ovu situaciju. Jesu li to cijene ? Nisu. Točno je da cijene određuju ponuda i potražnja. Sigurno će biti i pojedinačnog igranja s razinom cijena u pokušaju aktiviranja potražnje. Odgovorno tvrdim da bi linearno spuštanje cijena i adut niskih cijena u akciji povratka na tržišta bili neoprostiva greška s posljedicama na duži rok.
Kakav turizam i to ne samo u Dubrovniku možemo očekivati nakon ove pandemije? Hoćemo li, kao nekada, imati goste koji će duže boraviti u našem gradu jer će ljudi manje putovati ili će se sve vratiti na staro?
Sad je prava prigoda da odredimo mjere i načine u postizanju ciljeva dugoročno održivog turizma o kojem se stalno govori u Gradu. Dopustite mi da malo preformuliram Vaše pitanje! Dakle, ne što možemo očekivati, nego, što zapravo želimo? Idemo redom. Suglasni smo da smo imali previše kruzera u isto vrijeme. Sad nemamo ni jednog. Odlučimo sad, za budućnost, koliko i kako dnevno, tjedno i godišnje kruzera želimo imati i to detaljno razradimo, kroz odredbe u odredištu te kroz ugovore s partnerima iz kruzing industrije. Slična je stvar s dnevnim posjetiteljima koji organizirano turističkim autobusima dolaze u Grad i opterećuju na određeni način turistički život Grada, za domicilno stanovništvo i goste u stacionaru. Odredimo koliko ih maksimalno dnevno može doći, gdje će biti iskrcaj i ukrcaj. To ne trebaju biti za autobuse ni Pile ni Ploče. Pripremimo poseban terminal za njihov prihvat i pravovremeno o svemu obavijestimo buduće i sadašnje partnere.,,Respect the City“ sjajna su ideja i opredjeljenje. Sad je šansa da ih oživotvorimo. Kakav će turizam biti, odredit će se u svjetskim razmjerima. Nakon izvjesnog vremena, mislim da će biti,,više- manje“ kakav je i dosad bio. Naša je prigoda da dobrim dijelom sebe,,resetiramo“ kako bismo u budućnosti izbjegli greške od ranije i optimizirali korištenje svojih atributa, a ne neprestano,, njorgali“ pod pritiskom velikih brojeva.
Tko će se brže oporaviti, mali iznajmljivači ili hotelijeri. Tko je od njih u prednosti?
Povratak će ići ruku pod ruku. Dobro je da vlasnici dubrovačkog hotelijerstva imaju snage prebroditi ovu situaciju i da povratak normalnom vremenu dočekuju spremni. Privatni iznajmljivači snalazit će se kako najbolje znaju, važno je da financijski premoste ovu godinu. Za povratak Dubrovnika na tržišta i u normalan turistički život nužno je sustavno, neprekidno i sinkronizirano djelovanje svih aktera u turizmu, od Grada, TZ-e, Hotelijera, Agencija, Zračne luke,Luke, privatnih iznajmljivača i održavanje živog kontakta s partnerima na tržištima i državnim institucijama. Razlika između našeg povratka na tržište u poratnom vremenu i sada je u tome što je sad cijeli svijet u istoj situaciji. Onda smo bili k tomu i porušeni a sada smo,,našpanani“ za povratak čim to bude moguće. Neka Bog da da bude što prije!