"Najbolji odnosi Hrvatske i Srbije od prvenstvenog su interesa za dva naroda", rekao je danas ministar vanjskih poslova Srbije i prvi potpredsjednik njihove vlade Ivica Dačić u Zagrebu, gdje je stigao na tradicionalni božićni prijem Srpskog narodnog vijeća povodom pravoslavnog Božića, piše Slobodna Dalmacija.
"Ne mislimo isto po mnogim pitanjima, ali moramo razgovarati i dogovarati se", naglasio je Dačić, napominjući da je njegov posjet Zagrebu bio na inicijativu srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića.
To je, eto, nanovija - današnja - epizoda epskog serijala o hrvatsko-srpskim turbulentnim odnosima u kojoj hrvatski gost Dačić proteklih godina ima istaknutu ulogu.
Nije uvijek bio tako koncilijantan, niti znači da će ostati takav. Primjerice, kada je Vojislav Šešelj krajem 2014. pušten iz Haga, automatski je na slobodi obnovio svoju osvajačku retoriku o granici Karlovac–Karlobag–Ogulin–Virovitica, što je zaoštrilo odnose dviju država, a pritom je istaknutu ulogu imao Dačić, pravdajući "četničkog vojvodu" Šešelja: "Da li je on neki državni funkcioner? Da li u Hrvatskoj ima onih koji pričaju o ustaštvu? Mi (Hrvatska i Srbija - op.) trebamo naše odnose relaksirati, a ne komplicirati", rekao je tada Dačić, uz napomenu da Hrvatska "ne treba Srbiji dijeliti lekcije".
Odnosi s Hrvatskom
Došlo je do stanovitog otopljavanja odnosa u ožujku 2015., kada je poslije susreta sa šefom srbijanske diplomacije u Zagrebu Vesna Pusić, tadašnja njegova kolegica s hrvatske strane, izjavila da su "odnosi Hrvatske i Srbije vrlo dobri i na novom nivou", a Dačić je istakao da Srbija želi "graditi bolje odnose s Hrvatskom na temelju zajedničkih interesa".
No, onda se ponovno umiješao Šešelj koji je, iako ga niko nije vidio, sam rekao da je zapalio hrvatsku zastavu, pa Hrvatska nakratko povlači veleposlanika iz Beograda, a u kolovozu je Dačić poručio Hrvatima da ne vidi zašto bi Srbija hapsila lidera SRS-a Šešelja zbog paljenja zastave "kada njima ne pada na pamet da uhapse ustaškog pjevača Marka Perkovića Tompsona": "Nisam primijetio da je vlastima u Hrvatskoj palo na pamet da ga uhapse, iako je na proslavi u Kninu otvoreno pozivao na ustaštvo s fašističkim porukama. Neka oni srede svoje dvorište", rekao je Dačić.
Odnosi su se pogoršavali... "Moj dobronamjerni savjet za Hrvatsku je da ne umišlja previše da je ona nekakva svjetska sila jer to nije, daleko od toga… Može postaviti uvjete Srbiji, ali postavljala je ona i druge uvjete i druge zahtjeve i prošla je kao prilikom carinskog spora, kada je EU stala na stranu Srbije" (travanj 2016); "Ponašanje odlazeće Hrvatske vlade prešlo je sve granice normalnog. Retorika, rječnik i neskrivena mržnja koja zrači iz svake njihove izjave i nastupa više nije samo potreba predizborne kampanje u Hrvatskoj, već izraz patološke opterećenosti Srbijom. Sa Srbijom se ne može tako ponašati, to ne dozvoljavamo ni najmoćnijim zemljama, a kamoli Hrvatskoj u kojoj se ustaški fašistički pozdrav i dalje prolama" (srpanj 2016.)…
Nerijetko će i kasnije Dačić koristiti izraze kao "povampirene ustaše", "nasljednici ustaške NDH", "ustaško divljanje"...
Vjeran Miloševiću
I evo ga sad na tradicionalnom božićnom prijemu Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu, rukuje se uz osmijeh s Plenkovićem u društvu domaćina, Milorada Pupovca. Sve je to diplomacija, politička pragma, ali to nas ne sprječava da se prisjetimo tko je zapravo Ivica Dačić.
U politiku je ušao kao miloševićevac: 1990. izabran je za prvog predsjednika mladih socijalista Beograda, a uređivao je i "Epohu", glasilo Miloševićeve Socijalističke partije Srbije (SPS), da bi potom došao na čelo njezina propagandnog ureda.
Ušao je u parlament i postao glasnogovornik stranke, pri čemu je vrlo predano sudjelovao u medijskom potpirivanju rata pravdajući Miloševićeve osvajačke pretenzije na susjedne republike, buduće samostalne države.
Naravno da je prethodno, kao i gazda Sloba, bio komunistički kadar - 1989. godine izabran je u sveučilišni komitet Saveza komunista. Srednju školu u Nišu i kasnije Fakultet političkih znanosti u Beogradu završio je s najvišim ocjenama, a još kao osnovac stekao je lokalnu slavu vunderkinda. Tako će se pohvaliti u medijima da je naučio čitati s tri godine: "U Večernjim novostima tada je izašao tekst o meni pod naslovom ‘Enciklopedija u kratkim hlačama.‘"
Iako će kasnije neuvjerljivo pokušati minorizirati svoju političku vezu s Miloševićem, činjenica je da je uredba Vijeća Europske zajednice br. 2488, donesena krajem 2000. godine, o "nastavku zamrzavanja financijskih sredstava Slobodana Miloševića i s njim povezanih osoba" obuhvatila i njega. Miloševićevoj obitelji i suradnicima, pa i Dačiću, bila je zamrznuta imovina u europskim bankama i onemogućeno dobivanje viza za europske zemlje i ta je uredba bila na snazi sve do 2004. godine. Odnosila se na osobe koje se smatralo prijetnjom za konsolidaciju demokracije u krnjoj, miloševićevskoj Jugoslaviji.
Ivica Dačić tada je bio zagovornik teze da Srbija i njezina vojska nisu odgovorne za zločine u Srebrenici, na Kosovu, a pogotovo u Hrvatskoj.
"Gdje su dokazi za to? Zar mislite da ih do sada ne bi prikazali? Nemojte nasjedati propagandi onih koji žele opravdati one koji su nas bombardirali. Nad Srbima se već nekoliko stoljeća vrši etničko čišćenje, a svijet šuti. I sada traže alibi za zločin nad našim narodom. Nevjerojatno je kako vi iz takozvanih neovisnih medija prešućujete herojski otpor svog naroda i vojske kao i ispoljeno jedinstvo našeg naroda", rekao je novinarima u jednom intervjuu.
S padom Miloševića nije pao i neprijeporno inteligentni nekadašnji vunderkind Dačić. U tzv. Prijelaznoj Vladi od listopada 2000. do siječnja 2001. godine bio je na poziciji ministra informiranja, a u stranci su ga izabrali za potpredsjednika. Polako se distancira od utamničenog Slobe, pokazujući zavidnu političku vještinu, zapravo i dalje zagovarajući miloševićevsku politiku.
Uostalom, ustrajao je u rehabilitaciji Miloševića – zamjerao mu je samo što je "dozvolio da se neka ubojstva" dovedu u vezu sa njim, ali za njega Milošević ostaje veliki lider čije je suđenje u Haagu bilo "suđenje cijelom srpskom narodu", a Haag je po njemu na kraju i ubio Miloševića "pogrešnim ljekovima, za šta postoje dokazi".
Bliskost s Rusijom
Opravdavanjem rata i prozivanjem političkih protivnika za izdaju uspio je doći za stol na kojem se dijelio postizborni kolač s jačima od sebe. Kao koalicijski partner iz SPS-a postaje ministar unutarnjih poslova, a 2012. čak i premijer.
Godine 2017. bio je i ključni Vučićev koalicijski saveznika, što mu je ponovno osiguralo ministarsku fotelju, s koje se i danas uputio u Zagreb. On, koji je svojedobno bio izjavio: "Ako naš ulazak u Europsku uniju ovisi o Hrvatskoj, onda nam to ne treba. Druga stvar, ako je uvjet da Srbija uđe u Europsku uniju da prizna neovisnost Kosova, ni to nam ne treba, jer mi na to nikada nećemo pristati."
Ovdje svakako treba uprijeti prstom u jedan paradoks: Dačić je dobitnik Ordena prijateljstva Ruske Federacije 2018. godine, a u Skupštini Beograda 2009. uručena mu je i nagrada "Najeuropljanin" za doprinos u približavanju Srbije Europskoj uniji. Stoga je Dačić kao Vučićev suradnik živi simbol shizofrene predsjednikove politike u odnosu na EU odnosno Rusiju.
Ivica Dačić je u ljeto 2017. izjavio: "Jasno je da idemo europskim putem, ali je isto tako jasan naš odnos sa Rusijom, čija je podrška od ključnog značaja za teritorijalni integritet Srbije." U rujnu iste godine će dodati: "Očigledno je da postoji velika antiruska histerija u zapadnim zemljama i da se sve tumači kroz to da Rusija ima veliki utjecaj na našu regiju. A oni misle da je taj utjecaj štetan."
Veza s organiziranim kriminalom
No, od Dačićeva političkog puta, koji nikako nije bio dosadan, još su zanimljivije njegove navodne veze s balkanskom narkomafijom i korupcijom naslonjenom na to.
Dačića je bila ozbiljno uzdrmala afera "Kofer" u siječnju 2006. godine, kada je s direktorom SPS-a Vladanom Zagrađaninom bio u stanu tadašnjeg viceguvernera Narodne banke Srbije Dejana Simića. Zagrađanin je Simiću u koferu donio 100.000 eura navodnog mita da bi vratio dozvolu za rad Kreditno eksportnoj banci (KEB). Dačić je napustio stan 15 minuta prije nego što je policija u njemu uhitila Zagrađanina i Simića. Na sud je pozvan kao svjedok i izjavio je da su dvojica optuženika žrtve, a da je i njemu pričinjena reputacijska šteta. Nakon nekoliko godina suđenja ipak nitko nije osuđen, niti je otkriveno čiji je novac bio u torbi.
Još neugodnija afera od ove - koja nikako nije bila bezazlena - ona je u kojoj se Dačića povezalo s narko miljeom. Naime, od jeseni 2008. do proljeća 2009. godine srbijanske obavještajne službe snimile su devet sastanaka jednog od šefova balkanskog narko-kartela, Rodoljuba Radulovića, bliskog suradnika narko-bossa Darka Šarića, s prvim ljudima srbijanske policije. Pa tako i samim ministrom unutarnjih poslova Ivicom Dačićem, kao i njegovim šefom kabineta Brankom Lazarevićem, zamjenikom šefa kabineta Vanjom Vukićem te savjetnikom za nacionalnu sigurnost Ivicom Tončevim.
Kako je izvijestila novinarska organizacija za razotkrivanje korupcije KRIK, snimljeni sastanci "održavani su u beogradskim restoranima, kafićima, na parkingu i u parku kod Topčiderske zvijezde".
Video bez tona otkriva da su ovi susreti Radulovića s Dačićem bili srdačni, pali su poljupci i zdravice - naveli su novinari KRIK-a.
Rodoljub Radulović i njegov šef Darko Šarić u to doba su krijumčarili velike količine kokaina iz Južne Amerike u Europu, zbog čega će Radulović kasnije biti i osuđen na 12 godina zatvora.
No, sud će odbaciti tajno snimljene snimke, koje su bile ključni dokaz, a odbacio ih je isti sudac koji je prethodno oslobodio svake sumnje optužene u spomenutoj aferi "Kofer".
Novinari će kasnije otkriti da je Dačićeva stranka suradnicima kokainskog bossa Šarića iznajmila poslovni prostor u svojoj zgradi, i to za disko klub "Vanila".
Kao što smo rekli, Dačić je na početku karijere ispao ispod Miloševićeva šinjela, čiji je državni aparat dokazano surađivao sa tamošnjim kriminalnim skupinama, pa nije nemoguće da je Dačić bio nastavio Slobinu politiku slizanosti s organiziranim kriminalom, ali Aleksandru Vučiću takve sheme očito ne smetaju.
A ni hrvatski premijer Plenković, formacijski gledano, nije procijenio da mu je oportuno odbiti gosta kojeg mu na božićni domijenak dovodi njegov koalicijski partner Pupovac.