Sretan 1. travnja svima koji vjeruju. Danas se više vjeruje u tarot, vidovitom Milanu i nadriliječnicima nego novinarima. Ne kažem da nije i do nas, ali stvari nisu baš crno-bijele. Malo je i do ljudi.
Čitali ste možda današnju ekskluzivu u Dubrovačkom, o tome da će Hrvatske ceste uskoro graditi još dva mosta, jednog preko uvale Slano, drugog od Štikovice prema Velikom Zatonu. Vijest je, naravno lažna. Ne, ne, nije nas nitko slagao, nego smo mi lagali vas.
Kako to mislite, kao i obično?!
Ne! Obično lažu nas, a mi samo ijerno prenesemo. Novinari su samo kolateralne žrtve onih koji nam lažu i onih koji vjeruju u takve laži. Ako vam je lakše, slobodno vi nas okrivite, ali vodite računa da će lažljivci opet izaći na izbore. Odgovornost je, dakle, na vama.
A kad mi lažemo, onda to ima svoju svrhu. Lagali smo za vrijeme rata time što nismo objavili da su se naši branitelji 6. prosinca povukli iz tvrđave na Srđu. Možemo danas raspravljati o tome je li ta laž, zapravo prešućivanje istine, bilo profesionalno. Činjenica je svakako da je, s naše točke gledišta, odigralo pozitivnu ulogu. Slagali smo vas, eto i danas, informacijom da kinesko švicarski konzorcij namjerava izgraditi mostove kod Slanog i Zatona. I opet s razlogom.
S time da nismo baš svaku riječ izmislili.
Laž koju smo bacili na stol zapravo je ideja. Možda je glupa, pa je ne treba realizirati, ali sigurno o njoj valja raspraviti. Recimo, izjava naćelnika Općine Dubrovačko primorje, Nikole Knežića, nije izmišljena. Rekli smo mu kakva nam je prvotravanjska namjera. On se s idejom izgradnje mosta preko uvale Slano ne slaže. Ali nam je zato dao ideju za sljedeću laž o kojoj, također, vrijedi razmisliti a to je izgradnja mosta s jedne na drugu stranu na ulazu u Zaton.
U oba slučaja, izgradnjom mosta stvorile bi se dvije (duge) cestovne ravnine koje bi ubrzale promet čak i da nema onog zamornog puta kroz slansku i zatonsku valu. Ne mogu se sjetiti baš svake prometne nesreće sa smrtnim posljedicama, ali sam morao gledati tijelo žene koja je stradala na samom ulazu u Slano. Sjećam se i poginule albanske obitelji, kilometar ili dva istočnije.
A kad smo kod Zatona, Knežić je u pravu - magistrala prolazi preko 5 pješačkih prijelaza, a trebalo bi ih biti barem još toliko da bi promet bio siguran. Ograničenje brzine je 50 km/h i tko god tuda vozi 20 km brže od dozvoljenog nije samo u prekršaju, nego ni pri zdravoj pameti. Stanovnici Primorja i Stona znaju koliko im minuta oduzimaju Slano i Zaton. Sigurno više od 10, čak i ako ne obadaju ograničenja brzine i ako nikog nema na cesti. U protivnom sigurno duže. Iako, ne radi se ni o brzini, nego o sigurnosti vozača i pješaka. Radi se i o tome da bi Zaton i Slano mirnije živjeli.
Knežić smatra da bi most narušio vizuru uvale Slano. A ok bi bilo gradit most u Zatonu? Je li most preko Rijeke dubrovačke narušio vizuru Omble, Kantafiga i Lozice? Sjetite se koliko nas je bilo protiv izgradnje tog mosta ili barem protiv izgradnje mosta na tom mjestu. Danas je to ukras zapadnog dijela Dubrovnika. Tadašnji premijer, a današnji predsjednik Hrvatske bio je protiv izgradnje Pelješkog mosta. Most je, kaže, iluzija za budale. A eno ga stoji i sviđa nam se.
Uopće nam nije namjera nikoga kriviti, optuživati, nikome se rugati - lažna vijest imala je samo jednu namjeru. Da, bez obzira jeste li znali da je lažna, o njoj razmislite. Svaki smo projekt, svaku ideju o gradnji bilo čega, dočekali na nož, pa nije problem ni ako nam se ova ne sviđa. Problem je ako ne razmišljamo o tome što napraviti da bi neki problem riješili. A cestovni prilaz Dubrovniku jest problem i to bez obzira s koje strane gledamo.
I još jedna napomena za kraj... Za našu spačku nije znao samo Knežić, nego i uprava Hrvatskih cesta koju smo posredno o tome obavijestili. Nisu htjeli sudjelovati u tome što radimo, ali su obećali da se neće ni ljutiti.