Odnosi Moskve sa Sjevernom Korejom sugeriraju pokušaj ponavljanja verzije Kaiserschlachta iz 1918. Planirani sastanak sjevernokorejskog vođe Kim Jong-una s Vladimirom Putinom u Vladivostoku, kako su otkrili američki obavještajci, daje nam novi uvid u rusku strategiju u Ukrajini, kao i upozorenje na šire opasnosti za svijet, piše The Telegraph.
Kako kijevska ofenziva traje već četvrti mjesec, s ograničenim uspjehom i nekoliko ruskih protunapada, postaje jasno da bi plan Moskve mogao biti da dopusti Ukrajini da iscrpi svoje ljude, tenkove, granate i rakete protiv najčvršćeg ruba Surovikinove linije - prenosi Jutarnji list.
Razmišljanje bi moglo biti da će, nakon što ukrajinske manevarske snage opremljene i obučene uz pomoć Zapada budu uništene, Rusija moći pokrenuti vlastitu veliku ofenzivu, možda već u siječnju.
Nakon gotovo dvije godine borbi koje se više uspoređuju s Prvim svjetskim ratom nego s Drugim, ovaj plan podsjeća na njemački Kaiserschlacht, proljetnu ofenzivu koja je započela u ožujku 1918. i odbacila protivnike, zauzevši više teritorija nego što je bilo koja strana uzela u prethodne četiri godine rata.
To je postignuto tako što su Nijemci iskrvarili neprijatelja dok su iza linija stvarali goleme rezerve ljudstva i streljiva, spremni pokrenuti razorni napad sličan onome što su Britanci namjeravali, ali nisu uspjeli postići, tijekom bitke na Sommi 1916.
Problem za Putina je taj što, dok pokušava samljeti ukrajinske snage, troši goleme količine streljiva, posebno topničkih granata i balističkih projektila, te vrlo velik broj tenkova. Dok Rusija ima veći obujam vojne industrijske proizvodnje od većeg dijela Zapada, i nastavlja mobilizirati desetke tisuća ljudi svakog kvartala na tekućoj osnovi, njezine osnovne zalihe ostaju nedostatne za razinu troškova potrebnu za veliku novu ofenzivu.
Tu bi Pjongjang mogao uskočiti. Sjeverna Koreja šalje velike količine granata, raketa i projektila Rusiji već najmanje godinu dana, a veliki broj pošiljki organizira Wagnerova grupa pokojnog Jevgenija Prigožina. U srpnju je Putinov ministar obrane Sergej Šojgu bio u Pjongjangu, vjerojatno pregovarajući o daljnjim isporukama.
Tamo će pronaći Aladinovu špilju hardvera - Sjeverna Koreja ima goleme zalihe teškog naoružanja i topničkog streljiva. Mnogo je oružja staro i nepouzdano, ali to neće biti važno ako Rusija pribjegne svojoj staroj taktici za pobjedu: koristeći svoju čistu brojnost, tjerajući neprijatelja kao što su Nijemci htjeli učiniti 1918.
Nova osovina Moskva-Pjongjang zamjena je uloga iz doba Hladnog rata, kada su Sovjetski Savez i Kina bili glavni dobavljači oružja Sjevernoj Koreji od njezina početka. Opskrba se nastavila čak i nakon raspada Sovjetskog Saveza, a završila je tek uvođenjem sankcija UN-a.
Današnja potpora Rusiji koristi Kimu kao sredstvo za uzvratiti udarac SAD-u, uz nedvojbeno odobrenje Pekinga. Ali potpora Sjeverne Koreje neće doći bez velike cijene. Osakaćen zapadnim sankcijama, Pjongjangu su prijeko potrebni nafta, hrana, gnojivo i sirovine kojih Rusija ima u izobilju.
Ono što više zabrinjava je mogućnost opskrbe Sjeverne Koreje čvrstom valutom i tehnologijom za sjevernokorejski program nuklearnog oružja, posebice razvoj interkontinentalnih balističkih projektila.
Kao što je slučaj sa sposobnošću opskrbljivanja drugim robama, Rusija ima goleme sposobnosti na ovom polju, uključujući vlastito znanje o nuklearnom oružju. Ovo bi moglo promijeniti situaciju u Pjongjangovoj potrazi za učinkovitim programom nuklearne isporuke.
Neki analitičari sugeriraju da bi američko razotkrivanje Kimovog planiranog posjeta moglo biti dovoljno da ga otkaže. To neće učiniti nikakvu razliku. Duboko usađene veze između dviju zemalja dovoljne su da se ova smrtonosna suradnja nastavi i razvija bez sastanka između dvojice čelnika.
Pitanje koje se stoga mora postaviti je zašto je uopće bilo potrebe planirati takav sastanak? Za Kima, praktički ograničenog granicama vlastite zemlje, to bi bila prilika da se postavi kao svjetski državnik pred svojim kolegama u antizapadnim režimima.
Putin također ima potrebu pokazati svom narodu da nije izoliran. Ali iza toga možda stoji nešto drugo. Putin bi mogao imati na umu pregovarački adut kako bi potaknuo već klimavu američku administraciju da pritisne Kijev na prekid vatre.
Kakva god bila diplomatska dvostruka igra, Zapad bi sada trebao pomagati Ukrajini da se pripremi u slučaju da njihova sadašnja ofenziva ne uspije, dopuštajući Putinu da pokrene svoj Kaiserschlacht.
Njemačka ofenziva 1918. utihnula je zbog iscrpljenosti i nedostatka opskrbe. Ne možemo računati da će slična sudbina zadesiti sljedeći Putinov potez: upitno je hoće li Ukrajina imati resurse da zadrži Ruse, a kamoli da pokrene vlastitu verziju Stodnevne ofenzive koja je omogućila Saveznicima, s novopristiglim američkim snagama, da otjeraju Nijemce natrag u njihovu domovinu - prenosi Jutarnji list.
Ako ovaj apokaliptični scenarij iz 1918. postane stvarnost, bit će potreban ogroman napor Zapada kao i Ukrajine – veći nego što je već uložen. Bit će iznimno skupo za sve, s potencijalnim posljedicama koje su previše zastrašujuće da bi se o njima razmišljalo, piše The Telegraph.