Dok Srbija oplakuje žrtve masakra u beogradskoj Osnovnoj školi ‘Vladislav Ribnikar‘, cijela regija pita se je li se i kako mogla izbjeći ova tragedija i kako je uopće moglo doći do pokolja koji je izveo do zuba naoružani dječak ubojica. O okolnostima koje su prethodili tragediji razgovarali smo s umirovljenim policijskim službenikom Mladenom Gojunom:
- Kad govorimo o kućnom naoružanju, zakonski okviri su i u Srbiji i u Hrvatskoj točno određeni. Treba vam dozvola, morate biti punoljetna osoba, zdravstveno sposobna i ne smijete biti kažnjavani, ni prekršajno ni kazneno. Policije svih europskih zemalja obavljaju sigurnosne provjere. Oružje možete posjedovati za osobnu sigurnost, zbog prirode posla, a možete imati i sportsko i lovačko oružje, no ono mora biti u primjerenom smještaju. Preciznije, vatreno oružje treba pohraniti u ‘kasi‘, uvijek odvojeno od streljiva.
- Iz srbijanskih medija nameće se pitanje gdje je otac dječaka ubojice čuvao oružje ako je već za njega imao ovlaštenje, te je li smio malodobno dijete na streljani obučavati rukovanju oružjem. Kod nas sportska društva u tom pogledu pažljivo pristupaju djeci, postoje psihološko-taktički treninzi za taj uzrast kako bi se izbjeglo ranjavanje ili još gori ishodi.
Slučaj pokolja u beogradskoj školi je zabrinjavajući za cijelu regiju, tzv. Zapadnog Balkana gdje kroz povijest postoji duga tradicija naoružavanja, posebno izgrađena kod Srba i Crnogoraca. U kulturološkoj tradiciji tamo je posjedovanje kućnih arsenala, pa u tom smislu ne čudi ni ovo novo masovno ubojstvo u Mladenovcu. A o mogućim uzrocima nezahvalno je spekulirati, je li to frustracija, vršnjačko nasilje ili nešto treće, teško je govoriti. Svakom slučaju treba pristupati individualno, a ključno je da zajednica kod pojedinca pravodobno prepozna znakove ponašanja koje odstupa od uobičajenog.
Mladen Gojun komentirao je i izjavu srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića o pojačavanju policijskog kadra i postavljanju policajca u svaku školu:
- Mislim da je to izgovorio kako bi smirio domaću javnost. Osobno držim da bi to bilo kontaproduktivno, ako je netko nakanio napraviti masakr, ništa ga ne može zaustaviti. Stoga je mnogo važnija prevencija ovakvih događaja u osnovnim jedinicama društva poput obitelji ili obrazovnog sustava. Djecu treba učiti kako detektirati i prijaviti ponašanje pojedinca koje odskače od normi. No, tu nam se opet javlja problem deficita stručnog kadra poput psihologa i – smatra Gojun i dodaje kako problem nije toliko posjedovanje oružja, koliko njegov nadzor i sankcije koje se primjenjuju u slučaju da netko pokuša zloupotrijebiti oružje.
Za hrvatske škole kaže da su sigurne, što prema njegovu mišljenju potvrđuje to da naše obrazovne ustanove niti nemaju zaštitare, već najčešće samo podvornika i dežurnog učenika na porti.