BITKA ZA KIJEV
Tijekom prvih nekoliko dana rata ruske kolone kretale su se relativno lako prema glavnom ukrajinskom gradu, a relativno lako uspjele su zauzeti i Hostomel, glavnu gradsku zračnu luku. Do kraja veljače Kijev je bio opkoljen, a građani, barem oni koji nisu uspjeli ili htjeli pobjeći, počeli su se pripremati za gerilsku borbu. Kako izraditi Molotovljev koktel bio je tih dana najtraženiji pojam na Googleu, donosi Slobodna Dalmacija.
Ipak, unatoč dugotrajnom bombardiranju, ruske snage nisu uspjele uspostaviti kontrolu nad Kijevom. Problem im je bila logistika, odnosno nemogućnost dostave goriva i streljiva vojnom konvoju koji je bio dug čak 40 kilometara i koji je zapeo doslovno pred vratima glavnoga grada.
Ruski pokušaj opkoljavanja Kijeva sa sjeverozapada, zapada i istoka na koncu je neslavno propao, a kada su koncem ožujka ukrajinske snage pokrenule protunapad bilo je jasno da će Moskva morati revidirati svoje ratne planove. Kad je Putin naredio povlačenje, pod izgovorom da im Kijev nikad i nije bio bitan te da je sve to bio samo manevar za jači atak na istok onoga što Zapad zove Ukrajina, i kad su se Rusi uistinu povukli iz kijevskih predgrađa, svijet je ostao prestravljen.
Zločini počinjeni nad civilima, posebice u Buči, u Europi nisu viđeni još od srpske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Moskva je, naravno, sva izvješća o ubijenim ljudima i masovnim grobnicama odbacila kao dio proukrajinske propagande, a sva snimljena tijela običnom namještaljkom.
OPSADA MARIUPOLJA
Opsada Mariupolja, južnog lučkog grada poznatog po čeličanama u kojemu je prije rata živjelo 450.000 stanovnika, započela je prvoga dana rata i trajala je gotovo tri mjeseca.
Grad je doslovno sa svih strana bio okružen ruskim snagama, a granatiranje nije prestajalo ni noću. Rusi nisu birali ciljeve pa su tako bombe padale i na rodilište te kazalište odnoseći sa sobom na stotine života. Kremlj je, naravno, i to demantirao. Nikad, rekoše, niti jedan ruski vojnik nije i ne bi pucao u civile. Uostalom, oni su osloboditelji, a ne okupatori.
Svjetski humanitarci u više su se navrata pokušavali probiti do Mariupolja kako bi stvorili koridore za izvlačenje građana, no svako rusko obećanje o prestanku granatiranja bilo je prekršeno. A prizori uništenoga grada strašni. Usporedbe s Vukovarom uopće nisu bile pretjerane. Kremlju je Mariupolj trebao kao most prema anektiranom Krimu i nije birao sredstva da ga osvoji.
Posebno dramatično bilo je u čeličani Azovstal u koju su se, zajedno s civilima, bili sklonili posljednji branitelji Mariupolja. Više od 80 dana pružali su otpor iz čeličane da bi se sredinom svibnja njih oko 1700 predalo od kojih je većina odvedena u Rusiju.
BITKA ZA HARKIV
Harkiv, drugi po veličini grad u Ukrajini, žestoko je raketiran od početka rata, i to ponajprije iz Belgoroda, ruskog grada udaljenog samo 80 kilometara. Human Rights Watch objavio je dokumente iz kojih je vidjivo da su Rusi napadajući Harkiv koristili i zabranjene kazetne bombe.
Kad je krajem ožujka u ruske ruke pao strateški grad Izjum, činilo se da se i Harkivu crno piše. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci, borbe su se intenzivirale diljem Harkivske oblasti, no kad je Kijev 6. rujna pokrenuo veliku protuofenzivu, Rusi su morali odstupiti te Ukrajincima u manje od tjedan dana prepustiti 3000 četvornih kilometara okupiranog teritorija. Oslobođenje Izjuma 12. rujna bio je najveći ukrajinski uspjeh još od ožujka i bitke za Kijev.
Nakon ruskog povlačenja i ovdje su otkrivene masovne grobnice s mučenim tijelima. U najvećoj grobnici pronađeno je više od 400 leševa, među njima i mnogo žena te djece.
HERSON
Ruske snage bez većih su problema zavladale Hersonom, gradom na zapadnoj obali rijeke Dnjipro, već 2. ožujka, da bi do 15. ožujka cijela regija bila pod njihovom kontrolom. I tako je bilo sve do 10. srpnja kada je Kijev pozvao civile da se evakuiraju prije planirane protuofenzive.
Do kraja rujna ukrajinske su snage ponovno zauzele više od 500 četvornih kilometara teritorija i desetke naselja u regiji. Probijene su ruske prve crte, uništene kopnene linije komunikacije, dva strateški važna mosta te skladišta streljiva i brojna vojna i transportna vozila.
Ruski ministar obrane Sergej Šojgu 9. studenog je najavio kako će njegova zemlja povući svoje trupe iz Hersona kako bi se spasili životi ruskih vojnika suočenih s ukrajinskom protuofenzivom i poteškoćama u održavanju opskrbnih linija za taj grad.
SJEVERNODONECK I LISIČANSK
Sjevernodoneck i Lisičansk bila su jedina značajna područja Luhanske regije koja su i nakon tri ratna mjeseca još uvijek bila pod kontrolom Kijeva. Krajem svibnja ruske snage su se ipak probile u središte Sjevernodonecka, no žestoke ulične borbe trajale su sve do sredine lipnja kada je Moskva objavila kako je preuzela kontrolu nad većim dijelom grada, da bi konačno 24. lipnja preostale ukrajinske snage dobile zapovijed da se povuku.
Bitka se potom preselila iz Sjevernodonecka u njegov grad blizanac Lisičansk koji je, kao još jedan mrtvi grad, kako je to opisao ukrajinski predsjednik Zelenski, pao 3. srpnja. Bila je to najveća ruska pobjeda od osvajanja Mariupolja.
BITKA ZA BAHMUT
Nakon što su ruske snage zauzele Sjevernodoneck i Lisičansk u regiji Luhansk, Moskva je, predvođena plaćenicima iz Wagnera, započela nemilosrdnu ofenzivu na Bahmut u susjednom Donecku. Do listopada su uspjeli prodrijeti u sjeveroistočna i južna predgrađa, ali su ih ukrajinski protunapadi ipak natjerali na povlačenje.
Bitka za Bahmut smatra se možda i najkrvavijom bitkom rata u Ukrajini, pri čemu točan broj mrtvih nitko ne zna. Zna se tek da su obje strane dugo tvrdile kako je pobjeda njihova. Moskva se 13. siječnja, dakle nakon višemjesečnih borbi, pohvalila kako je osvojila obližnji gradić Soledar što im je omogućilo da presjeku ukrajinske linije opskrbe prema Bahmutu koji im je posebno važan zbog otvaranja rute za pritisak prema Kramatorsku i Sloviansku, ukrajinskim uporištima u Donbasu.
Bitka za Bahmut se nastavlja. Zelenski je prije tri dana izjavio kako je obrana toga grada trenutačni ukrajinski prioritet, ali ne pod svaku cijenu. Što će nam, ako će u njegovoj obrani svi poginuti, kazao je za grad u kojem je ostalo jedva 2000 od predratnih 70.000 građana.
