U vezi s trovanjem ruskog milijardera i bivšeg vlasnika Chelsea FC-a, Romana Abramoviča oglasio se danas i Kremlj koji odbacuje bilo kakvu vezu s time, piše Slobodna Dalmacija.
"Sumnja na trovanje Romana Abramoviča na mirovnim pregovorima ranije ovog mjeseca nema nikakve veze sa stvarnošću", poručili su iz Moskve tvrdeći da se radi o "informacijskom ratu".
No, Rusija nikad ni ranije nije priznala da je umiješana u bilo čije trovanje, a lista otrovanih osoba je prilično dugačka i seže daleko, daleko u povijest. Jedna od poznatijih priča iz davne ruske prošlosti je ona o tragičnoj smrti Grigorija Rasputina, mistika koji je likvidiran 1916. u Petrogradu jer se sprijateljio s carskom obitelji Nikole II. Knez Feliks Jusupov pozvao ga je u svoj dvorac na rijeci Mojki, a tamo ga 'počastio' vinom i kolačima otrovanim cijanidom. No, kao i Aleksej Navaljni stotinu godina kasnije, Rasputin se pokazao kao tvrd orah pa su ga urotnici morali dokrajčiti metkom.
Otrov je podmuklo učinkovit kao političko oružje. On šalje poruku lukaviju od običnog metka: možemo ti doći, gdje god da si, kad god želimo i koristimo svakodnevne predmete kao smrtonosnu prijetnju - bez obzira bila to kvaka na vratima, čokolada ili šalica s čajem.
Ruska fascinacija otrovima, nažalost nije samo stvar davne prošlosti, gotovo svi ruski politički lideri koristili su tajni laboratorij koji je Sovjetski Savez razvio pod okriljem sigurnosnih službi. Laboratorij je među agentima bio poznat pod imenom „Ćelija“, a vrhunski znanstvenici tamo su radili na razvoju otrova koji se teško otkrivaju. Prije više od stoljeća, još je Lenjin naredio otvaranje strogo povjerljivog laboratorija. Za vrijeme Josifa Visarionoviča Staljina testirali su se otrovi na zatvorenicima gulaga. Puno je spekulacija oko toga kako je i samog Lenjina, koji je preminuo od posljedica moždanog udara, otrovao Staljin. Liječnici su tvrdili kako je do moždanog udara moglo dovesti upravo trovanje cijanidom. Povjesničar i novinar Lev Lurie tvrdio je kako je Lenjin, koji je podržao Staljina da dođe na vlast, shvatio da je pogriješio i počeo surađivati s Lavom Trockim, nakon čega ga je Staljin otrovao.
Priča o specijalnom laboratoriju, izašla je na vidjelo tek kada je arhivar KGB-a prebjegao na Zapad nakon raspada Sovjetskog Saveza. Među otrovanima je i bugarski disident Georgi Markov, koji je preminuo nakon što ga je agent KGB-a ubo kišobranom čiji je vrh bio natopljen ricinom.
Trovanje se opet vratilo u modu za vrijeme Vladimira Putina, a dobro su to osjetili i ukrajinski političari. Koliko je pogibeljno biti predsjednik Ukrajine ako ne vodiš politiku po volji Kremlja, brutalno pokazuje primjer sadašnjeg ukrajinskog lidera Volodimira Zelenskog koji je trenutno ruska meta broj 1, no i prije Zelenskoga mnogi proeuropski nastrojeni ukrajinski dužnosnici prolazili su teška iskušenja, a posebno je to bilo vidljivo u slučaju predsjednika Viktora Juščenka. On je prije osamnaest godina otrovan na večeri tijekom predsjedničke kampanje. Niz okolnosti ni do danas oko tog trovanja nije razjašnjeno. Dokazi, odnosno epruvete izvađene Juščenkove krvi su nestale, a slučaj je kasnije eksploatiran i za međusobne političke obračune čak i unutar Narančaste koalicije. Juščenko je ostao trajno unakažen nakon trovanja dioksinom, a oko toga tko ga je otrovao on nema dileme. U više navrata izjavljivao je kako je njegovu likvidaciju naručila Moskva jer je pokušavao Ukrajinu približiti Europi. Za Sky News je prije četiri godine je kazao: “Ne sumnjam da je upravo Rusija odgovorna za taj napad”.
Iste godine kad je otrovan i Juščenko, svijet je obišla vijest o teškoj bolesti proslavljene istraživačke novinarke Ane Politkovskaje, koja se iznenada razboljela i izgubila svijest nakon što je popila šalicu čaja tijekom leta u ruski grad Beslan. Nakon trovanja, kao i Rasputin ubijena je metkom i to baš na rođendan Vladimira Putina.
Čaj je također korišten za trovanje radioaktivnim polonijem u slučaju Aleksandra Litvinjenka, bivšeg agenta KGB-a. On je nekad radio u agencijskom odjelu u kojem su se planirala ubojstva političkih disidenata. Kasnije je prebjegao u Britaniju, gdje je objavio dvije knjige optužnica protiv tajne službe FSB-a i Putina. U studenom 2006. sastao se s bivšim tajnim agentom Andrejem Lugovojem, popio čaj, a onda ubrzo umro u bolnici.
Prije četiri godine novičokom su otrovani i tajni agent Sergej Skripalj njegova 33-godišnja kći Julija, kao i ruski oporbeni političar Aleksej Navaljni. Ovdje se radi o nervnom plinu koji su sovjetski stručnjaci razvili u vojne svrhe. Dvostrukog agenta Skripalja Putin je javno nazvao gadom i izdajicom domovine.
Navaljni je, nakon što mu je pozlilo na letu iz Sibira u Moskvu, završio u bolnici u Omsku, gdje mu je liječnički konzilij dijagnosticirao metaboličku bolest uzrokovanu niskim šećerom u krvi. Njegova obitelj u to nije povjerovala te su ga odveli na liječenje u Berlin. Testovi krvi koji su napravljeni u Berlinu pokazali u da je otrovan novičokom. Taj nervni otrov pokreće lančanu reakciju proteina koja, ako se ne liječi, može brzo dovesti do smrti. Novičok blokira proizvodnju enzima holinesteraze – a baš to je uočeno kod Navaljnog. Holinesteraza je u metabolizmu važna za raspad neurotransmitera acetilholina. Ta tvar ima ulogu primjerice kod buđenja ili za održavanje pažnje. Ako se acetilholin više ne razgrađuje, to dovodi do toga da žičani sustav postaje bombardiran neinhibiranim podražajima.
Informacije se iz živaca nakon toga prenose u tjelesno tkivo, mišiće i organe, što dovodi do povećanog lučenja pljuvačke i problema s disanjem, jer pacijent više ne može samostalno kontrolirati respiratorne mišiće. Paraliza i konvulzije mogu biti fatalne ukoliko trovanje traje predugo. Kao protuotrov, liječnici koriste atropin.