Ruski predsjednik Vladimir Putin drugi je put u samo mjesec dana posjetio svoje jedinice na okupiranim dijelovima Ukrajine. S jedne strane na taj način pokušava ohrabriti svoje demoralizirane vojnike koji očekuju skorašnju ukrajinsku protuofenzivu, a s druge poslati poruku ruskoj javnosti kako eto, on kontrolira situaciju i bez problema može doći na bojišnicu. No, koliko god se Rusi nalazili pod žestokom propagandnom mašinerijom Kremlja, i ruski građani, a pogotovo vojnici na ratištu vide da ništa ne ide po planu Moskve, piše Slobodna Dalmacija.
Ukrajinci su sve spremili za protuofenzivu čekaju samo da tlo, koje je još uvijek puno bljuzge – otvrdne. Tamo je još jako kišno, a u idućim tjednim će ozbiljnije početi bujati vegetacija, što nije beznačajno za skrivanje tenkova i druge mehanizacije i otežavanje neprijateljskog identificiranja trupa. Newsweek je na osnovu dokumenata koji su iscurili iz Pentagona, objavio kako je ofenziva kodnog naziva "Udarac Feniksa" planirana za 30. travnja. Spominje se da će ofenzivu pokrenuti ukrajinski 10. operativni korpus koji će se sastojati od devet brigada koje opremaju snage SAD-a i saveznika. No, iako se barata raznim datumima, kad će točno napad započeti i gdje, i dalje ostaje strogo čuvana tajna. I Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski danas je posjetio svoje vojnike na prvoj liniji u Adiivki.
Rajan Menon, vojni analitičar i profesor emeritus međunarodnih odnosa na City Collegeu u New Yorka kaže kako je na temelju lekcija iz prošlih 13 mjeseci, koje je sam istražio tijekom dvaju putovanja u ratnu Ukrajinu, uključujući mjesta u blizini bojišnice: ukrajinski put do pobjede potpuno realan - iako ne do tako potpune pobjede kakvu Kijev priželjkuje.
Ističe kako puno toga ovisi o uspjehu predstojeće ukrajinske ofenzive te da postoji dobar razlog za mišljenje da bi pobjeda mogla biti postignuta i u većoj mjeri nego što skeptici vjeruju.
U velikoj analizi koju je Menon napisao za Foreign Affairs objašnjava kako su se ukrajinski vojni čelnici pokazali lukavima, agilnima i snalažljivima na razini na kojoj njihovi ruski kolege nisu, a kumulativni učinak dolazećeg zapadnog naoružanja povećat će vatrenu moć kojom raspolažu. Nedavni obrasci razmještaja ukrajinskih i ruskih trupa te izgradnja ruskih obrambenih linija sugeriraju da bi se ukrajinska ofenziva mogla usredotočiti na probijanje prema jugu, u dijelove oblasti Zaporižje koje drži Rusija, kako bi presjekla ruski kopneni koridor do Krima. Ako ukrajinske snage dođu do Berdjanska ili Mariupolja, ključnih luka na obali Azovskog mora, odsjeći će ruske snage u Hersonu na lijevoj obali i u Zaporižji jedne od drugih, povećavajući njihovu ranjivost na okruženje i otežavajući opskrbu i obranu Krima - čak i ako most u Kerčkom tjesnacu bude u potpunosti popravljen do srpnja, kako je planirano. Alternativni vektor napada mogao bi biti od Hersona prema samom Krimu iako bi to zahtijevalo težak prijelaz rijeke Dnjipro.
„Ohrabren svojim uspjesima na bojnom polju, Kijev nastoji povratiti sve teritorije izgubljene od 2014., uključujući Krim i cijelu istočnu Ukrajinu, što je definicija pobjede koju je predsjednik Volodimir Zelenski više puta artikulirao i neće se olako odreći, veli analitičar. Ipak, vojne okolnosti, smatra on, mogle bi natjerati ukrajinske čelnike na neka popuštanje. Unatoč svim naporima, njihova vojska možda neće moći istjerati Rusiju sa svih okupiranih teritorija. Kaže kako Zapad može pritisnuti Kijev da donese teške odluke jer želi izbjeći beskrajan i još skuplji rat - tim više ako se zapadna gospodarstva počnu suočavati s još jačim ekonomskim problemima i ako umor zavlada Ukrajinom.
„Ovaj scenarij, iako nije neizbježan, ne može se odmah odbaciti, ocjenjuje Menon.
Svaki kraj rata, osim potpunog ruskog poraza, zahtijevao bi od ukrajinskih čelnika da učine bolne ustupke koji bi bili krajnje nepopularni. Tijek rata, zajedno s političkim i ekonomskim trendovima na Zapadu, može zahtijevati od njih da prihvate kako nastavak borbe možda neće donijeti pobjedu pod uvjetima koje oni žele.
„Postoje različiti načini zamišljanja ishoda koji nisu idealni, pa razmotrimo sljedeća dva. U prvom Rusija bi se povukla na borbene linije prije invazije, zadržavajući Krim i teritorij u Donbasu koji su dvije promoskovske državice okupirale prije rata, navodi.
U drugom Ukrajina bi vratila cijelo Zaporižje, a time i obalu Azovskog mora, te Herson, uključujući dio crnomorske obale koji je okupirala Rusija. Rusija bi zadržala Krim i veći dio Donbasa - pokrajinu Luhansk i dio pokrajine Donjeck - ali bi se odrekla kopnenog koridora do poluotoka koji sada ima kroz južne dijelove regija Donjeck i Zaporižje.
„Čak bi i potonji scenarij bio značajna ukrajinska pobjeda, smatra analitičar. Putinov plan da uspostavi kvislinšku vladu u Kijevu i podijeli Ukrajinu aneksijom njezinog sjevera, istoka i juga, uključujući obalu Crnog i Azovskog mora, ne bi uspio, kao ni njegov pokušaj od prošlog rujna da pripoji pokrajine Donjeck, Luhansk, Herson i Zaporižju, od kojih je tri u to vrijeme samo djelomično kontrolirao. Ukrajina bi zadržala približno 93 posto svoje kopnene površine prije invazije i oko 89 posto svog teritorija prije 2014. godine. Iako bi rješenje u tom smjeru bilo daleko od idealnog raspleta za Kijev, poštedjelo bi Ukrajinu budućih smrti i razaranja, omogućilo bi joj da nastavi s ogromnim zadatkom poslijeratne obnove te milijunima izbjeglica i interno raseljenih osoba (zajedno gotovo 14 milijuna) da se vrate kući.
„Čak i ako se Kijev na kraju bude morao zadovoljiti političkim rješenjem koje zahtijeva ustupke, Putin neće uspjeti podrediti Ukrajinu, odsjeći goleme dijelove njezina teritorija ni priključiti ih "Velikoj Rusiji". Kad je počeo rat, činilo se da će uspjeti postići sve to, a možda i više. Sada je ukrajinska pobjeda, čak i ako ne bude odgovarala kijevskom idealu, postala ne samo zamisliva nego i vjerojatna, ocjenjuje analitičar.
