Kako nas deru: na nekim benzinskim crpkama doslovno skrivaju jeftinije gorivo, a dok to vozač shvati, već je kasno

Evo jednog prijedloga za zaradu - onaj tko uoči nove turističke sezone izbaci aplikaciju za snalaženje po benzinskim pumpama, prilično će se obogatiti

Ne mora biti jako komplicirana, bit će dovoljno da ti, kad stigneš na pumpu, pokaže na kojem pištolju toče običan, jeftiniji dizel. Da ne završiš kao ja prije nekoliko tjedana, kad sam, baš kad je napokon pala cijena benzina, na kraju bijesno natočila onaj skuplji.

Nažalost, nisam tada znala da mi je za Ininu pumpu prije izlaza na Lučkom potrebna mapa, piše novinarka Jutarnjeg lista.

Nema običnog dizela na svakom pištolju - ne, ne. A jednom kad shvatiš da si stao na krivom, ispred je već stao drugi vozač, iza tebe su se naparkirala još tri, a ti na pištolju s nereguliranim cijenama koje se vrte kao taksimetar velikogoričkih prijevoznika.

Ma lako za Inu, prava avantura slijedi tek kad stigneš na Shellovu pumpu u Rugvici.

Tamo naizgled uopće ne toče običan dizel - na prvih šest mjesta samo skuplji Shell V-Power i FuelSave Diesel, ali onog običnog ni za lijek.

Zeljko Hajdinjak/Cropix

Okrećem se po pumpi kao laboratorijski miš, kad mi neki čovjek pokaže rukom neka prođem malo dalje.

Ondje se, putovima Ivice i Marice, negdje u pozadini pumpe sakrilo mjesto za točenje broj sedam.

Tu se, naravno, nalazi običan dizel - daleko od očiju vozača, a ako ga onda još zauzme i kamion, što je čest slučaj, nema Boga da ga pronađeš. Dobro, ne treba se tome čuditi.

Nakon što je Vlada odlučila regulirati cijene običnog dizela i benzina, bilo je za očekivati da će jednako domišljati biti i vlasnici benzinskih pumpi koji su dugo prijetili zatvaranjem, a onda pronašli modus operandi kako potrošače ipak opelješiti za više para.

Uredbom o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata Vlada je odredila da na svim postajama mora biti dostupno gorivo iz Uredbe, a ako ga nema, tada energetski subjekt potrošaču mora prodati gorivo s aditivom, ali po reguliranoj ili pak nižoj cijeni.

No, Uredbom nije određeno koliki udio ponude na pumpi mora otpadati na derivate po reguliranoj cijeni, pa su se vlasnici, posebno onih na autoputu, dosjetili - jeftinije gorivo stavljaju na jedan pištolj, obično zadnji, iza pumpe, u obližnjoj šumi, a uskoro možemo valjda očekivati da ćemo po njega na sajlama odlaziti u podzemne spremnike.

Računa se, vjerojatno s razlogom, da će se najveći novac okrenuti na turistima koji ionako nemaju pojma o cijenama goriva u Hrvatskoj, a izgledno je da će fasovati i brojni domaći potrošači koji slabo gledaju na što im odlazi novac.

Zeljko Hajdinjak/Cropix

Tin Bašić s portala cijenegoriva.info napominje kako je država energetskim subjektima uvjetovala da moraju držati gorivo po reguliranoj cijeni, odnosno u suprotnom moraju ono skuplje prodavati za niže iznose, no nije regulirala koliko ga ukupno treba biti u ponudi, što je rezultiralo time da ga na nekim pumpama potrošači jedva pronalaze.

"Najveći regulator svakog tržišta su potrošači, pa tako i u ovom slučaju. Ključno je u takvim situacijama tražiti informaciju gdje se nalazi gorivo koje trebamo, ali ključno bi bilo i pravilno označavanje, kako bi se potrošači na pumpama lakše snalazili", kazao je Bašić.

Objašnjenje smo tražili i od tvrtke Coral Croatia koja drži Shell benzinske postaje, no novinarka Jutarnjeg lista ističe i da nije dobila odgovor zašto se na njihovoj pumpi u Rugvici običan dizel nalazi samo na jednom, izoliranom mjestu.