U Hrvatskoj je prvi put službeno potvrđena smrt od cjepiva protiv covida – u ožujku je primio cjepivo i preminuo do tada zdrav 33-godišnjak. Tek devet mjeseci kasnije utvrđena je uzročno-posljedična veza smrti i cjepiva.
Muškarac je od cjepiva AstraZeneca, kako je ustanovio HALMED, razvio sindrom tromboze s trombocitopenijom 12 dana nakon cijepljenja. Preminuo je 17. ožujka.
Ako se obitelj – a pitanje je hoće li nakon ovakve tragedije – odluči na podizanje tužbe, važno je pitanje koga tužiti. U javnosti je nakon vijesti o smrti dotad zdravog, mladog muškarca od cjepiva dr. Bernard Kaić izjavio da 'obitelj može tražiti odštetu, samo je pitanje od koga'. Iako njegove riječi zvuče obeshrabrujuće, pa i bešćutno u situaciji u kojoj su brojni zaposlenici i studenti primorani primiti cjepivo ako žele zadržati posao i svoje mjesto na nastavi, voditelj Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo je u pravu – obitelji preminulih od cjepiva i svi oni oštećeni cjepivom protiv covida nisu informirani o tome od koga tražiti odštetu jer nitko službeno ne želi preuzeti odgovornost.
- Moram priznati da ne znam kako je kod ovih događaja nakon cijepljenja koja nisu obavezna. Meni bi bilo logično da se ide prema proizvođaču – ustvrdio je dr. Kaić u svojoj izjavi za medije. No, 'cijepljenje koje nije obavezno' u praksi nije neobavezno jer je mnogim zaposlenim Hrvatima i studentima već zapriječeno dolaziti na posao ili fakultet bez covid potvrde, a skupa testiranja više puta tjedno brojni zaposlenici i studenti moraju platiti sami, što samo cijepljenje u stvarnosti ne čini pitanjem izbora, već suptilne prisile.
'Ići tužbom prema proizvođaču' također nije jednostavno, jer je to skup i dugotrajan proces, doslovno borba Davida protiv Golijata. Tu je i činjenica da ni europski parlamentarci nemaju uvid u ugovore koje su farmaceutske tvrtke potpisale s Europskom unijom. Da, dobro ste pročitali, nitko od njih nema pojma što piše u ugovorima o cjepivima za koja su plaćene milijarde eura. Rumunjski zastupnik Cristian Terhes u nekoliko je navrata zatražio ugovore na uvid, a ono što je na koncu dobio tragikomičan je prikaz trenutne situacije u svijetu – dobio je hrpu zacrnjenih/cenzuriranih stranica ugovora, što je iznio na press konferenciji koju (još) možete pronaći na internetu.
Dakle, europska javnost i porezni obveznici Europske unije nemaju pravo znati što piše u ugovorima, ali su primorani primiti u svoje tijelo nešto što je predmet tih ugovora koji su tajni. Pored toga, cjepiva koja su trenutno na tržištu EU imaju samo uvjetno odobrenje za upotrebu, ali ni to kao da ne brine većinu.
U Hrvatskoj prije cijepljenja nema ni informiranog pristanka, izjave u kojoj pacijent potpisuje da je upoznat s medicinskim zahvatom i s mogućim nuspojavama. Takav pristanak pacijenti u hrvatskom zdravstvenom sustavu potpisuju prije drugih medicinskih zahvata, ali ne i prije cijepljenja, iako mnoge zemlje u našem bližem i daljnjem okruženju ne cijepe bez tog papira.
UGOVORI SU TAJNA
Na ovu temu razgovarali smo s Josipom Mađarićem, koprivničkim odvjetnikom specijaliziranim za zdravstveno pravo i naknade štete u medicini. Prvo što potvrđuje, jest da su ugovori farmaceutskih tvrtki s Europskom unijom tajni:
- Ugovori su tajni. U kojoj mjeri to zadire u nečija prava, o tom potom. Prema informacijama kojima raspolažem i koje su dosta provjerene, u svim tim ugovorima stoji da se farmaceutske tvrtke ograđuju od odgovornosti, s obrazloženjem da se radi o prekratkom vremenskom razdoblju da bi se mogle valjano revalorizirati nuspojave – rekao je odvjetnik.
Unatoč tome, smatra da to nema utjecaja na treću stranu, a to su potencijalno oštećeni građani.
- Pitanje tog ugovora i tajnih klauzula pitanje je pravnog odnosa proizvođača i uvoznika i ne dira naša prava prema proizvođaču. Kako će se oni međusobno obračunati, ne može ići nama na teret. To je njihova stvar – pravno je mišljenje Josipa Mađarića. - Prema našem zakonu, a i po međunarodnim propisima, mi bismo kao pacijenti imali pravo potraživati naknadu štete i od proizvođača i od uvoznika, a to je Republika Hrvatska. S obzirom na to da nemamo informirani pristanak, mislim da se ni dio rizika ne može prebaciti na pacijenta – naglašava o ovom važnom pitanju, nepostojanju informiranog pristanka, čije potpisivanje, dodaje, na punktovima za cijepljenje od građana nitko ne traži. - To je definitivno vjetar u leđa mogućim tužbama zbog nuspojava – ističe.
Na pitanje kako bi na tužbe djelovala činjenica da u Hrvatskoj cijepljenje protiv covida (još) nije obavezno, što epidemiolog Kaić ističe kao zapreku za tužbe, Mađarić smatra da to nema veze.
- Država je uvoznik, stavlja nam na mogućnost da se cijepimo i mora biti svjesna svoje odgovornosti. Činjenica da cijepljenje nije obavezno ne abolira državu, ne oslobađa je od odgovornosti. Odštete koje će sigurno uslijediti past će na teret kupca, odnosno države jer je kupila cjepivo i s valjanim razlozima stimulirala građane da se cijepe, ali mora biti svjesna toga da nosi rizik za eventualno zlo koje se dogodi – ističe odvjetnik specijaliziran za zdravstveno pravo i naknade štete u medicini.
On smatra da obitelj preminulog 33-godišnjaka treba tražiti naknadu štete i po tom pitanju je optimističan.
- Najprije ide zahtjev u mirnom postupku za naknadu štete u cilju postizanja nagodbe. Ako to ne bi išlo, a sumnjam da bi se postigla nagodba, ostaje privatna tužba – pojašnjava odvjetnik Mađarić. Naravno, riječ je o dugotrajnom procesu koji zahtijeva troškove, veliki angažman i strpljenje, ali takav je svaki sličan slučaj u kojem se traže naknade štete u medicini.
– Tamo gdje se utvrdi uzročna veza između cjepiva i smrti, obitelj može ući u parnicu s dosta optimizma, samo se moraju pripremiti na dugotrajni postupak – zaključio je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....