Kad kod Jadranke Zvrko netko prijeđe granicu, to se ne događa samo u prenesenom značenju, nego i u doslovnom. Kao službenica Carinskog ureda Karasovići pazi što taj ‘netko’ prenosi dok prelazi ‘crtu’. Raditi u ‘carini’ počela je 2000., prvo u Zračnoj luci, pa na Kontrolnom mjestu Gornji Brgat, a prije 14 godina premještena je na robno granične procedure Karasoviće gdje je postala voditeljica jedne od četiriju smjena.
Cilj je i educirati
Radi se u turnusima, dnevnoj i noćnoj smjeni po 12 sati uz dva slobodna dana. Radni dan traje od 8 do 20 sati, a noćni je rad daleko izazovniji. Granični prijelaz Karasovići je sad krajnja i prva granica EU-a i Schengena, poraslo je opterećenje prometa, ali i kontrola putnika i roba.
- Samim ulaskom u EU, a sad i u Schengen, imamo sve više carinskih deklaracija za prijavu robe. Primjerice, u jednom teretnom vozilu koje iz Europske unije ide u treće zemlje, Albaniju ili Crnu Goru, a koje prevozi različite vrste robe bude i više od 40 deklaracija... Trajanje kontrole nema pravila. Recimo, nekad nedostaje sigurnosni set podataka bez koje je u aplikaciji nemoguće završiti kontrolu deklaracije ili u sustavu može biti naznačeno da se za neku deklaraciju traže dodatne kontrole teretnog prostora, kabine, dokumenata... Moguće je i da se radi dodatnih provjera traži suradnja s drugim službama na granici oko podataka, kaže Jadranka i napominje kako bez kolegijalnosti ništa ne bi bilo moguće.
- Znaju se stvoriti duge kolone, svaku osobu kolege iz policije trebaju provjeriti, a tu je i dodatna, druga linija provjera. Rijetko se dogodi da nema putnika ili vozila na granici, čak i noću. Posebno ljeti bude gužve zbog turista, jednodnevnih izleta, ali takve su procedure, govori carinica koja lako prepozna ‘dnevne migrante‘ koji recimo putuju u Dubrovnik na posao.
- Posebno kolege na Gornjem Brgatu poznaju putnike iz Trebinja ili Ivanice koji rade u Župi ili gradu, prepoznajete im vozila, znate gdje tko radi, nosi li možda nekome nešto...
Naučila je ‘čitati’ ljude, posebno one koji nešto kriju.
- Često počne s lijepim pričama, pitanjem ‘kako ste’, ‘jeste li dobro’, ‘ima li puno posla’... Sve ovisi od osobe. Odavno je poznato da je zabranjeno prenositi proizvode životinjskog podrijetla (mlijeko, maslo, jaja...). Prije dvije godine uvedena je mogućnost unosa dviju kutija cigara po osobi u Hrvatsku, mnogi još za to nisu čuli, ali zato smo mi carinici tu - ne samo da kontroliramo i sankcioniramo, nego da pomognemo putnicima, educiramo ih i pružimo im informacije. Nekad ljudi pri izlasku iz države prvo pitaju što smiju iznijeti, pa im objasnimo, priča sugovornica.
Primjerice, prijevoz kućnih ljubimaca na nekim je graničnim prijelazima dopušten, no na Graničnom prijelazu Gornji Brgat nije.
- Kad kućni ljubimci izlaze iz Europske unije u treće zemlje, pa taman na pola sata, pri povratku kontroliramo veterinarske putovnice. Tu stoji je li ljubimac obavio ‘titar’ test koji pokazuje je li otporan na bolesti koje se javljaju u trećim zemljama. Bez toga nema povratka. Vlasnike kućnih ljubimaca upućujemo na to prilikom izlaska iz Hrvatske, navodi Jadranka.
Domaćim je razlog za poći preko ‘crte’ spenza.
- U putničkom prometu mogu prenijeti robu za osobnu potrošnju koja nije životinjskog podrijetla uz oslobođenje od plaćanja carinskih davanja do ukupne vrijednosti od 300 eura. Također, ako kupe nešto u trećoj zemlji, dobiju povrat PDV-a i dužni su ga prijaviti prilikom ulaska u državu, a ako je iznos vrijednosti robe koju unose veći od 300 eura, na nju se na “licu mjesta” plaćaju carinska davanja. Moguće je prevesti građevinski materijal, pločice, ljepila, ali sve se mora prijaviti carinskom službeniku na ulazu u RH koji će isto evidentirati i provesti odgovarajući postupak ili osloboditi robu od plaćanja carinskih i drugih davanja, ističe carinska službenica.
Ogledalo države
Unatoč istaknutim pravilima, neki još (ne)namjerno čine greške.
- Misle da se, ako donesu malo mesa, sira i povrća neće ništa dogoditi. Zakonski je zabranjeno unositi proizvode životinjskog podrijetla, kao i voće i povrće bez FITO certifikata koji se ne izdaje za male količine, nego kod prijevoza velikih količina voća i povrća. Manje količine kupljene na placi u Trebinju ili u Herceg Novom ne smiju se unijeti u Hrvatsku. Upravo kako bi putnici imali dostupne informacije o tome što se i u odnosu na količine i u odnosu na vrijednost robe može unositi, tiskali smo informativne letke koje dijelimo putnicima na graničnim prijelazima i na hrvatskom i na engleskom jeziku, a isti su dostupni i na web stranicama Carinske uprave, napominje Jadranka.
Kao i u seriji ‘Na granici’, bude smiješnih, zanimljivih, ali i napetih prizora.
- Kad pitam što imaju za prijaviti, neki naši muški kažu: “Imam prijaviti ženu i djecu!” To više nije smiješno. Neki vas naljute i iznerviraju, ali morate ostati smireni. Neki se požale da ih ‘maltretiramo’, ne žele otvoriti prtljažnik ni izvaditi kovčeg na stol za pregled... Međutim, kad vide da nemaju izlaza počnu surađivati, a u slučajevima da bude nekih incidenata uvijek možemo pozvati kolege iz naše Mobilne jedinice ili Granične policije. Mi carinici uvijek zajedno s policijskim službenicima radimo pregled, svi su nam putnici isti, nema razlika, napominje Jadranka koja dodaje:
- Koliko je god izazovan posao, posebno kod ljetnih gužvi, kao ogledalo države moramo biti profesionalni. Dosta kolega govori barem jedan strani jezik, turistima bude drago kad im se ljubazno obratite na njihovom jeziku, zaželite im dobrodošlicu na granici. Kad ti netko u uniformi tako pristupi, to je sasvim različita slika države. Nastojimo izaći ususret koliko god možemo, ako u sezoni turisti u koloni kasne na avion ili kad su djeca u pitanju, zovemo aerodrom i u suradnji s policijom ih propustimo prije. Zahvalnost putnika te ispuni jer si napravio dobru stvar, veli Jadranka koja voli raditi s ljudima, kolegama i putnicima.
- Ako netko nešto zataji, a mi nađemo, bit će sankcioniran, ovisno o robi koju prevozi. Što se tiče krijumčarenja, tu nema pravila. Nekad se iznenadiš koje osobe su izabrane kako bi nešto zabranjeno prenijele, bilo je slučajeva kad su mlade obitelji s djecom bile korištene za prijenos droge. Često bi samo jedan član obitelji znao što se prenosi pa bi bilo tužnih situacija, a krijumčari ne biraju sredstva, komentira Jadranka.
Čudne stvari u prtljazi nije znala naći, ali jesu kolege.
- Znalo je biti seksualnih igračaka, živih životinja, zaštićenih ptičica iz trećih zemalja u kavezima, slavuja, papiga, kornjača, bila su jednom i dva poskoka u staklenkama, jednom smo našli prepariranog vuka... Oko Božića smo na dnu putne torbe zatekli praščića spremnog za pečenje, priča Jadranka.
Od posla se opušta uz obitelj, dva su joj unuka velika radost. Posao se Jadranki ne prelijeva u privatni život, odavno je naučila povući crtu između posla i privatnog, ali i dobro čuvati graničnu crtu.