Taj je zagrljaj, vidjelo se već na prvi pogled, odudarao od onog što smo dosad gledali među političarima. Oni u pravilu pozdrave svode na službeni, više ili manje srdačan stisak ruke, namješten osmjeh i pozu kojom se trude da ispadnu što bolje pred kamerom, piše Slobodna Dalmacija.
No nedavni susret slovenskog predsjednika na odlasku Boruta Pahora i bivše hrvatske premijerske Jadranke Kosor bio je puno više od toga.
Nekada na suprotnim stranama, ona braneći hrvatski, a on slovenski interes u trenucima slovenske blokade hrvatskih pretpristupnih pregovora, kada su odnosi dvije države pali na najniže grane, Pahor i Jadranka Kosor iznenadili su sve prisutne.
Na svečanoj večeri koju je u Pahorovu čast na Pantovčaku ovih dana priredio Zoran Milanović, slovenski predsjednik i bivša hrvatska premijerka pali su jedno drugom u dug i iskren zagrljaj. Snimku je na svojem Instagram profilu objavio Pahor, a zagrljaju su se danima odbrojavale sekunde i minute. Čak je i Milanović, koji je stajao pored Pahora i Jadranke Kosor, bio šokiran. U jednom trenutku kao da nije znao što će sa sobom.
To je neko veliko prijateljstvo na kraju ispalo Vas i Pahora?
- Otkako je problem sa Slovenijom riješen, a hrvatski pregovori deblokirani 2009. i otkako je Hrvatska zahvaljujući upravo tom rješenju postala članica Europske unije, mi smo postali i ostali prijatelji. I nakon mog premijerskog mandata. Videosnimku našeg susreta u Zagrebu objavio je predsjednik Pahor i to je zaista svjedočanstvo o prijateljstvu.
A Odbrojavanje? Otkuda odbrojavanje?
- Predsjednik Pahor stavio je i to odbrojavanje sekundi u zagrljaju. On sada ulazi u razdoblje o kojem smo nedavno razgovarali: dolazi doba kad izlazi iz politike, i kada će i on vidjeti tko ga je lažno podržavao, a tko mu je stvarno prijatelj.
Mi ćemo ostati prijatelji zauvijek i sigurna sam da je i zbog toga naš susret na Pantovčaku, u vrijeme njegova zadnjeg posjeta Hrvatskoj, bio tako dirljiv. On je bio tronut, a i mene gotovo da su savladale suze. U jednom me trenutku poljubio u kosu, ja sam mu na to šapnula: "Molim te pazi da mi ne ispadne naušnica".
Imala sam dosta velike naušnice koje se lako otkvače i strahovala sam da ne ispadnu pa da ih ne moramo tražiti po podu. On se nasmijao i rekao mi: "Uvijek si ostala ista". Naše je prijateljstvo nastalo u nemogućim uvjetima i opstalo kao čudo.
Vaš prethodnik Sanader s Pahorom nije mogao?
- Ne, nije. Sanader je sa zadnjeg neuspješnog sastanka s Pahorom izjurio ljutit, sjeo u auto i odjurio. Tada je ogreben BMW za koji se nije znalo da je to novi auto. I tako je krenula priča o tom BMW-u.
Za razliku od Sanadera, Vi i Pahor ste kliknuli na prvu?
- Dugo poslije našeg prvog susreta otkrio mi je što ga se tada dojmilo. Predsjednik Pahor dolazi u Trakošćan i mi se prvi put susrećemo. U tom trenutku pregovori Hrvatske o ulasku u EU su beznadežno blokirani, a upravo o tom razgovoru ovisi budućnost pregovora.
On izlazi iz auta, strašno ga boli ruka, a nije popio ništa protiv bolova. Još nije ni iskoračio, a ja mu kažem: "Dobar dan predsjedniče, sjajno je kako smo se uskladili danas". Boja njegove kravate bila je identična boji moje haljine.
Istovremeno sama sebi govorim da je to neprilična rečenica za upoznavanje, ali nastavljam dalje i kažem: "To je dobar znak". On me pogleda ozbiljan i potpuno iznenađen. Poslije mi je rekao da mu je upravo takav doček pokazao da sam "normalna" osoba s kojom se može razgovarati. Poslije smo se puno puta tome smijali.
S Pahorom ste ostali u kontaktu ne samo u protokolarnim situacijama?
- Kada mi je predsjednik Republike prije godinu dana uručio najviše državno odličje zbog mog doprinosa ulasku RH u EU, Pahor me isti dan nazvao i pozvao na ručak, da proslavimo.
Kako je inače politiku gledati sa strane? Nedostaje li Vam taj "šušur", spoznaja da svojim odlukama možete utjecati, odlučivati. Aktivni ste na Twitteru, često komentirate aktualnosti, imate pravu vojsku pratitelja…
- U političkom smislu moj je utjecaj nikakav, iako me na ulici često ljudi zaustavljaju i čestitaju na komentarima. Ima i onih koji mi govore: "Učinite nešto, vratite se". Politika će mi uvijek nedostajati jer je to važan dio mog života.
Vi ste u politici od sredine devedesetih?
- Da, otkad me predsjednik Tuđman 1995. pozvao u politiku. Moj politički put bio je specifičan jer sam odmah lansirana u tzv. "visoku" politiku; postala sam potpredsjednica HDZ-a i potpredsjednica parlamenta. Pa onda potpredsjednica Vlade, ministrica i zamjenica predsjednika HDZ-a, a zatim i predsjednica Vlade i predsjednica HDZ-a.
Politika je za mene bila inspirativan posao koji omogućava da modeliraš, napraviš, popraviš, ostvariš nešto opipljivo za ljude. U mojem mandatu uredili smo npr. kuću za 100% invalide i njihove obitelji koji dolaze u Zagreb na zdravstvene preglede, kao i stan za obitelji djece koja se liječe od karcinoma. Delimitirali smo rodiljne naknade za prvih šest mjeseci, uveli protokole u slučaju nasilja na ženama, potaknuli zapošljavanje hrvatskih branitelja.
Tako su osnovane i zadruge koje i danas okupljaju branitelje koji proizvode i prodaju svoje proizvode. Jedna takva je zadruga oboljelih od PTSP-a, koji kod Šibenika proizvode maslinovo ulje. Sve je to bilo za dobro ljudi kojima je bilo teško.
Hrvatska slavi ulazak u Schengen. Nedavno ste podsjetili da toga ne bi bilo da prije 11 godina, 9. prosinca 2011., niste potpisali pristupni ugovor s EU-om…
- Ne bi bilo Schengena ni Pelješkog mosta. Ni novca za obnovu porušene Banovine i Zagreba.
Je li Vam krivo što Vas Andrej Plenković, nakon što Vas je Tomislav Karamarko izbacio, nije vratio u HDZ?
- A što bi mi bilo krivo? Međutim, ja ne bih ostavila na pustoj političkoj cesti nekoga tko me upisao u HDZ, poslao u EU parlament kao promatrača i kandidirao za svog zamjenika u stranci.
Za aktualnog predsjednika HDZ-a ja sam nepoćudna osoba pa je prema meni podignuta neka vrsta sanitarnog kordona. Uzmaknuli su i ljudi koji su, dok je njegov prethodnik bio šef HDZ-a, normalno sa mnom pili kave.
Aktualni predsjednik najveće stranke i Vlade kao da ne razumije da je prolazan kao što smo bili i svi mi prije njega. I da se treba pripremati za vrijeme odlaska s trona. Da što manje ljudi povrijediš.
Nedavno ste upotrijebili izraz "spaljena zemlja". Na što ste točno mislili?
- Nakon zatiranja demokratskih procesa i nekih institucija, ignoriranja Ustava i zakona, ignoriranja vladavine prava, ostaje spaljena zemlja. Uskočki optuženici čine presudnu većinu u potpori Vladi u Saboru, i to u drugom mandatu. U demokratskom svijetu teško zamislivo.
Je li Hrvatska išla naprijed ili natrag od te 2011. godine?
- Počeli smo puzati unatrag. Hrvatska je 2011. bila bolje društvo s visoko podignutom letvicom u čuvanju vladavine prava. To je temelj svega. Borba protiv korupcije je borba za dostojanstvo ljudi, za prava građanina, za malog čovjeka.
Da ljudi ne moraju davati mito ovdje ili ondje kako bi riješili neki problem. Dočekujemo 2023., Schengen i Euro s napola smrvljenim važnim institucijama. Mi smo 2011. ojačavali Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa, dizali ga visoko, a danas je ono pretvoreno u političku krpu.
Jeste li pokušali zaustaviti Mladena Bajića da u jesen 2011., uoči parlamentarnih izbora, pokrene istragu protiv HDZ-a?
- Naravno da nisam. Nisam davala naloge da nešto radi, ali ni zahtijevala od njega da nešto ne radi. Mojoj Vladi i stranci je završetak pregovora tijekom ljeta 2011. donio uzlet i mi smo se krajem kolovoza te godine izjednačili sa SDP-om.
I BDP je tijekom dva kvartala počeo rasti. A onda je došla informacija da su Ivo Sanader i HDZ pod istragom. U tom trenutku sve je bilo gotovo, znali smo da ćemo izgubiti izbore. Danas je drukčije. Uhićuju se i aktivni ministri, mnogi bivši su pod istragama ili optuženi, stranka je nažalost pravomoćno osuđena, a rejting HDZ-a bitno ne pada.
Dobro, premijer tvrdi da to nema veze s njegovim HDZ-om?
- Stranka nije švedski stol s kojeg uzimaš samo ono što ti paše. Kad je uhićena bivša ministrica Gabrijela Žalac i kad je otkriveno da je mrljala europskim novcem, on je rekao da je ona bila odlična, najbolja. To je to srozavanje standarda o kojem govorim.
Letvica koju smo mi visoko dignuli 2010., 2011., slomila se. Kolegama u Vladi i stranci govorila sam da samo najjači mogu čistiti svoje dvorište i svoju kuću. I oni su me podržavali.
Vodili ste Vladu u vrijeme velike ekonomske krize, bilo je puno kritika zbog kriznog poreza, organizirani su i Facebook prosvjedi...
- Da, prosvjednici su me vrijeđali žestoko, ispred zgrade u kojoj stanujem. Predsjednik Europske komisije Barroso u jednom mi je trenutku u travnju 2011. otvoreno rekao da Hrvatska neće završiti pregovore i da ćemo ići na sporedni kolosijek sa Srbijom. Tadašnji predsjednik Ivo Josipović u jednom trenutku sazvao je i konzultacije da se vidi imam li većinu u Saboru.
Je li Vam to bio najteži trenutak u premijerskom mandatu?
- Teških trenutaka bilo je bezbroj. Barrosu sam tada izravno rekla da ćemo ispuniti sve uvjete i ući u EU. Tako je i bilo. Hrvatska je postala članica EU-a.
Možda je najteže bilo kada su 2010. generali Ante Gotovina i Mladen Markač prvostupanjski osuđeni za ratne zločine. Branitelji su izišli na cestu i ultimativno tražili da prekinemo pregovore za ulazak u EU. Pozvala sam ih na sastanak i sve ih saslušala. Govorili su što će nam EU kada nam osuđuju heroje.
Na kraju sam se i javila i rekla im da mogu odmah dati ostavku i ići na izbore, ali da to neće osloboditi Gotovinu. Pitala sam je li bolja pozicija da mi uđemo u EU pa se borimo za istinu. I gubitak izbora je bio iznimno težak trenutak, ali još teže ono brzinsko okretanje leđa mnogih mojih kolega.
Ona scena sa stepenica u dvorani "Lisinski", kad ste na vrhu okruženi kolegama, a na dnu se okrenete, a do Vas samo troje ljudi?
- Kad odete na internetske stranice HDZ-a i upišete pojam predsjednica stranke i Vlade Jadranka Kosor, računalo odgovori "pretraga nije dala rezultata".
Ni mi novinari Vas nismo štedjeli…
- Niste, niste. Ali to i jest posao novinara. Neusporedivo s današnjom situacijom.
Dok ste bili premijerka, morali ste surađivati s predsjednikom Josipovićem. Ta suradnja nije bila idealna, razilazili ste se oko niza pitanja, no oko nacionalnih interesa bili ste uvijek na istoj strani. Danas takve suradnje nema. Kako gledate na kratki spoj koji postoji između Plenkovića i Milanovića?
- Tu je riječ o nepoštivanju vladavine prava. U prvih šest mjeseci kohabitirala sam s predsjednikom Mesićem. Mnogi su mislili da će to biti pakao, jer smo nas dvoje imali teške repove iz predsjedničke kampanje 2005.
Mesić Vas je u toj kampanji napao da iskačete iz paštete…
- Svašta je tu bilo. Mesić je izrekao i neistinu o mom stanu, u njegovom timu pjevali su o "zamazanoj Suzani". Puno sam ja tu batina dobila. No predsjednik Mesić poslije je bio više nego korektan, davao mi je punu slobodu da radim i otvoreno mi je rekao da ima puno povjerenje.
Čak me i javno pohvalio što sam objavila ugovor na temelju kojega je na kraju Sanader i osuđen. S predsjednikom Josipovićem se oko mnogih stvari nisam slagala, ali smo oboje pravnici koji poštujemo Ustav, i točno smo znali koja je granica do koje možemo ići u našim zahtjevima.
I Plenković i Milanović su pravnici…
- Kao da i nisu. Predsjednik Josipović i ja smo se, unatoč razlikama, znali sporazumjeti. Nalazili smo se redovito i znali smo razgovarati. Ni predsjednik Josipović ni ja nismo osobe koje imamo komplekse veće ili manje vrijednosti. Nismo mjerili tko je koga prije zvao na kavu sporazumijevanja i razmjene argumenata. Ostali smo dobri i nakon odlaska u političku mirovinu.
Danas jedan u kupe, drugi u špade. Jednome je Ukrajina žrtva agresije, drugome najkorumpiranija zemlja na svijetu. To nikad u povijesti nismo imali.
- Većina političara glumata da nisu sposobni gledati širu političku sliku i uvažavati tuđe argumente. Predsjednik Milanović je bio zaista benevolentan prema Vladi u situacijama kad su mnogi očekivali da će udariti. I kad je HDZ osuđen, i kad je uhićen ministar Horvat, i kada je otkrivena pljačka u Ini, nije dolijevao ulje na vatru.
Bio je gotovo kao "ljekoviti Zoran". Plenković nema protiv sebe nekog stranog neprijatelja, i kad bi pokazao spremnost za zaista ozbiljan razgovor, gotovo sam sigurna da bi Milanović pozitivno reagirao. •