Vladimir Putin dugo se predstavljao kao najveći mogući prijatelj Izraela i židovskoga naroda. Pomogao je uspostaviti bezvizni režim između Rusije i Izraela 2008., predsjedao je izgradnjom velebnog Židovskog muzeja u Moskvi 2012. S Benjaminom Netanyahuom u Jeruzalemu je prije tri godine otkrio spomenik žrtvama nacističke Njemačke i opsade Lenjingrada. Za razliku od dominantne potpore Palestincima iz sovjetskih vremena, Putin je Moskvu odlučio snažno povezati s Izraelom, donosi Slobodna Dalmacija.
No, usred najgorega i najsmrtonosnijeg napada na Izrael u zadnjih 50 godina, Vladimir Putin znakovito se distancirao od izraelskih prijatelja. Više od tri dana nakon krvavoga upada Hamasa Tel Avivu nije stigla poruka sućuti iz Kremlja, iako su ranije ažurno kondolirali i znatno manje terorističke napade. Ni s Bibijem Netanyahuom se Putin još nije čuo, premda je s njime desetljećima u više nego prisnom odnosu. A krvoproliće u Izraelu maliciozno je iskoristio da se u prvom javnom komentaru obrecne na Washington, ne dotičući se izraelske patnje.
„Ti su događaji jasan primjer neuspjeha politike SAD-a na Bliskom istoku. Umjesto da nađu kompromis prihvatljiv za obje strane, Washington je djelovao ne uzimajući u obzir temeljne interese palestinskog naroda“, izjavio je Putin u kamere nakon sastanka s iračkim premijerom.
Zluradost zbog izraelskih žrtava i palestinskog napada u Rusiji je na brojnim drugim razinama posve otvorena. Proratni komentatori i ruski blogeri javno likuju zbog ‘slabosti Zapada‘ i nadaju se da će zbivanja u Izraelu znatno umanjiti dosadašnju podršku Ukrajini. Nekadašnji glavni rabin u Moskvi Pinchas Goldschmidt, koji je lani zbog podrške Ukrajini morao pobjeći iz zemlje, za New York Times je izjavio da je zadnji stav Kremlja prema zbivanjima u Izraelu definitivna manifestacija znatnog pogoršanja odnosa. Mnogi židovski čelnici su nekad u Putinu vidjeli saveznika u njegovanju sjećanja na Drugi svjetski rat, no kad je ruski predsjednik počeo izjednačavati sadašnju vladu Ukrajine s nacističkom Njemačkom kako bi opravdao invaziju, Židovi su rekli: ‘Mi nismo dio toga.‘”
I Volodimir Zelenski se kao Židov osobno našao nekoliko puta na Putinovu udaru: nazivao ga je ‘sramotom za židovski narod‘ zbog predsjednikovanja navodnim ‘neonacistima‘. Zadnjih dana na ruskoj državnoj televiziji komentatori otvoreno ismijavaju na desetke tisuća ruskih Židova koji su pobjegli u Izrael nakon Putinove invazije na Ukrajinu, u najvećem broju slučajeva kako bi izbjegli mobilizaciju.
"Pobjegli su iz Rusije, a sad ih s užitkom gledamo kako marširaju u Gazu s oružjem u ruci", podsmjehuje se dojučerašnjim Moskovljanima jedan od voditelja ruskog državnog talk-showa.
Jasni su geopolitički razlozi za Putinovu promjenu odnosa prema Izraelu. Na Bliskom istoku, gdje je Rusija dugo pokušavala igrati ulogu ‘kingmakera‘ i graditi ravnopravne odnose sa svim velikim silama, Moskva se sad našla jako dužna ljutom izraelskom neprijatelju Iranu. Kao što se zna, on im je postao jedan od primarnih dobavljača oružja za rat u Ukrajini.
Ruski propagandisti koji upad Hamasa u Izrael doživljavaju kao blagodat za Rusiju možda donekle imaju i pravo, upozoravaju analitičari. Pažnja i sredstva koja su se slijevala u Ukrajinu biti će sad nesumnjivo disperzirana. Osim toga, imidž neosvojive izraelske tvrđave javno se srušio, pa mnogi ruski režimski ljudi isto priželjkuju i cijelom Zapadu.
Uz sve očitiju Putinovu frustraciju što Izrael nije podržao njegovo obrazloženje s ‘neonacistima‘ za invaziju, vlada u Tel Avivu bila je ipak krajnje oprezna u svojoj podršci Ukrajini. Odbijala im je prodati i slavni proturaketni sustav, ‘Željeznu kupolu‘, što je izazivalo nemali bijes Kijeva. Stručnjaci kažu da Izrael nije htio izazivati previše antagonizma u Rusiji baš s obzirom na bliske veze Moskve s Iranom.
Htjeli su to i kako bi očuvali komunikaciju između izraelske i ruske vojske koja djeluje u Siriji, a što je dosad omogućavalo izraelskoj vojsci izbjegavanje ulaska u Siriju. Sad se sva ta krhka geopolitička ravnoteža raspala u komadiće: na Izrael najednom dolijeću projektili i iz Gaze, i iz Sirije, kao i iz Libanona.
Rat na Bliskom istoku itekako će iskusiti i SAD i Europa, slaže se i Foreignpolicy. Hamas najznačajniju potporu dobiva od Irana, sve većeg saveznika Kremlja koji im je već osigurao na tisuće dronova ‘samoubojica‘ tipa Šehid za invaziju na Ukrajinu. Napad na Izrael već je prenapregnuo i američke i europske vojne kapacitete, kao i volju i moral. Zapad je taman zapao u probleme nastojeći pronaći više oružja i novca za potporu ukrajinskoj protuofenzivi, a iranski saveznici i Hamas odlučili su, kakve li slučajnosti, baš u tom trenutku ‘proširiti područje borbe‘.