Usred turske pokrajine Hatay, potresom pretvorene u bezlične hrpe ruševina pod kojima su deseci tisuća poginulih ljudi, stoji grad, donosi Slobodna Dalmacija.
Ime mu je Erzin, broji 42 tisuće stanovnika i u ovoj kataklizmi nije imao nijednu jedinu žrtvu i nijednu jedinu srušenu zgradu.
Ponovimo, ni u jednom od niza turskih potresa zastrašujuće snage, od kojih su dva iznosila katastrofičnih 7,8 i 7,6 stupnjeva po Richteru, u Erzinu nije srušena nijedna stambena zgrada: oštećeno je samo nekoliko obiteljskih kuća i nekoliko minareta na džamijama. Nitko nije poginuo, nitko nije ozbiljnije ozlijeđen, objavili su brojni mediji poput turskog Hurriyeta.
A Erzin je u jednoj od potresom najteže pogođenih turskih provincija, razmjerno nedaleko od samoga epicentra u obližnjem Kahramanmarašu.
Tajna grada koji je u jednom od najstrahotnijih pomaka tla u novijoj povijesti prošao lišo iznimno je proizaična: njegov gradonačelnik Ökkeş Elmasoğlu dugogodišnji je i iznimno uspješan neprijatelj svake bespravne gradnje.
Potresi jačine 7,8 i 7,6 po Richteru prouzročili su katastrofična razaranja u čak 10 turskih pokrajina. U gradu Hatayu, stotinjak kilometara od Erzina, potresi su u potpunosti uništili na tisuće zgrada i pretvorili ih u hrpu ruševina, a teško je stradao i samo 20 kilometara udaljeni stari grad Osmaniye, gdje su tisuće ljudi skončale pod ruševinama.
U okrugu gradonačelnika Elmasoğlua, Erzinu, nije evidentirana nijedna ljudska žrtva, pa čak ni fatalnije ozlijeđeni od krhotina. On je nakon takve radosne bilance najprije izrazio žaljenje zbog smrti, rana i gubitaka u drugim turskim okruzima, a onda strpljivo pojasnio kako njega i njegove sugrađane od zla nisu sačuvali samo sreća i dragi Bog, nego i dosta pameti i poštivanja zakona. Naglašavajući da od početka svoje javne dužnosti ni na koji način ne dopušta bespravnu gradnju, Ökkeş Elmasoğlu je ispričao turskim medijima da su mu se brojni sugrađani ranije zbog toga čudili, izrugivali, pa čak i prijetili.
„Kad su se ljutili na mene kao na gradonačelnika, često bi mi rekli: ‘Zar nema nijednog drugog pristojnog čovjeka osim tebe u ovoj državi? Zašto se jedini uporno držiš propisa?‘. Nije prošlo ni tri mjeseca otkad sam izabran na dužnost, a došao mi je rođak s molbom da mu pomognem jer mu je napisana kazna za bespravnu gradnju. Kad sam mu rekao da mu tu ne mogu pomoći, i on me je upitao jesam li ja jedini pošten u cijeloj Turskoj?“, sjeća se gradonačelnik Erzina.
Ističući kako je njegova savjest čitavo to vrijeme bila čista, Elmasoğlu je odolio svakom, pa i političkom, porivu da nakon razornog potresa s pravom likuje jer se tek nakon njega pokazalo da je bio u pravu i da je njegova dosljednost spasila na tisuće života. Štoviše, on i dalje samo naglašava kako se bespravna gradnja nikad ne može do kraja anulirati, sve dok na razini cijelog društva ne dođe do potrebne ‘promjene mentaliteta‘.
“Bilo je i u Erzinu onih koji su usprkos našem djelovanju svejedno uporno pokušavali bespravno zidati. Iako ih u početku nismo mogli pratiti jer nismo imali dovoljno osoblja, kasnije smo ih odmah prijavljivali tužiteljstvu i bez milosti donosili odluke o rušenju. Potrebno je da naši građani nikad ne očekuju nikakve ustupke od države za bespravnu gradnju kako ne bi pribjegavali takvim inicijativama, a nužni su i odlučni koraci za rušenje takvih zgrada, kad god je to potrebno”, apelira i dalje na savjest svojih građana i svojih kolega gradonačelnik Erzina Ökkeş Elmasoğlu.
Iz njegovih riječi, kao i iz slojevite bilance aktualnoga turskog potresa, i Hrvati i hrvatski političari imali bi, kad bi htjeli, što naučiti.