”Takvog zatvorenika nema ovdje”, zloslutni je odgovor koji je odvjetnik Alekseja Navaljnog, najistaknutijeg oporbenog protivnika Vladimira Putina, dobio kada ga je jučer u 14 sati došao posjetiti u Kažnjeničkoj koloniji 2, zatvoru u Pokrovu, 119 kilometara istočno od Moskve, donosi Slobodna Dalmacija.
Državni mediji kasnije su se, pozivajući se na nadležni izvor, javili da je Navaljni stigao u IK-6, misleći na zatvor u Melehovu, oko 270 kilometara istočno od Moskve. Ali Navaljnijevi suradnici rekli su kako ne mogu potvrditi da je on prebačen u Melehovo i ne znaju gdje se nalazi, iako je njegovom odvjetničkom timu rečeno da je premješten.
Već neko vrijeme najavljuje se da bi ljuti protivnik kremaljskog režima mogao biti prebačen u kažnjeničku koloniju IK-6, nakon što je ponovno osuđen 24. ožujka, na dodatnih devet godina zatvora po optužbama za prijevaru i nepoštivanje suda. Prethodno mu je bila izrečena kazna od tri godine i osam mjeseci zbog pronevjere, što je ukupno gotovo 13 godina iza rešetaka.
Sudac je naložio da Navaljni, koji je javno osudio rusku vojnu agresiju na Ukrajinu nazivajući je "glupošću", bude prevezen u kaznionicu maksimalne sigurnosti gdje će mu se znatno smanjiti prava na posjete i kontakte.
Što to zapravo znači, objavio je sam Navaljni na Twitteru:
”Čuo sam da ću biti prebačen u ustanovu visoke sigurnosti u Melekhovu, gdje osuđenicima vade nokte... Moja presuda još nije stupila na snagu, ali zatvorenici iz Melehova već pišu kako se tamo samo za mene oprema zatvor u zatvoru.”
Monstruozno mjesto
Melehovo je ozloglašena kaznionica zbog brutalnog premlaćivanja i silovanja zatvorenika u njoj. Nezavisna medijska kuća Mediazona lani je objavila priču bivšeg osuđenika Ivana Fomina, tad 29-godišnjaka, koji je izjavio kako ga je ravnatelj kolonije Roman Sahakjan prijetnjama natjerao da odbije odvjetničke usluge.
”Rečeno mi je da će me, ako ne budem surađivao, vezati i silovati. Tjerali su me da legnem, a onda su me tukli po tabanima i stražnjici. Nakon toga, ako ne bih priznao što žele, silovali bi me drškom lopate, a onda bi mi je stavljali u usta... Drugog zatvorenika udarali su šakama po trbuhu i tukli ga cijevima po tabanima i stražnjici. Poslije su ga tim istim cijevima sodomizirali i gurali mu ih u usta”, rekao je Fomin.
Navaljnijeva glasnogovornica Kira Jarmiš, koja je jučer prva objavila da je on nestao iz kažnjeničkog sustava, komentirala je da se u mnogim ruskim zatvorima muče ljudi, ali da je Melekhovo "čak i prema takvim suludim standardima monstruozno mjesto".
Koliko monstruozno – donosi detaljnije Belsatova web-stranica Vot Tak, namijenjena čitateljima na cijelom postsovjetskom prostoru, ali je u Rusiji blokirana ubrzo nakon izbijanju rata u Ukrajini, 7. ožujka. Dva su razloga: prijenos uživo koji je portal imao prvog dana ruske invazije i objavljivanje materijala o ruskim ratnim zarobljenicima 1. ožujka. Vot Tak nije prestao s radom i savjetuju ruskim čitateljima da portalu pristupe putem virtualnih privatnih mreža (VPN).
(Belsat, pod čijim je okriljem Vot Tak, besplatni je poljski satelitski TV kanal, prvenstveno za publiku u Bjelorusiji, gdje podržava tamošnje demokratske procese, s ciljem da Bjelorusi imaju pristup nezavisnim vijestima o situaciji u svojoj zemlji i zemljama bivšeg SSSR-a.)
Iz stravičnih priča koje iz Melehova donosi Vot Tak postaje jasnije zašto su Ivana Fomina prijetnjama i mrcvarenjem tjerali da odbije odvjetničke usluge.
Evo što o tome kaže Dmitrij Smirnov (ime mu je Vot Tak promijenio jer je njihov sugovornik u Rusiji i strahuje za svoj život), koji je sredinom prošlog desetljeća poslan u tu koloniju. Nakon što je zbog krađe osuđen na tri godine, utamničen je najprije u IK-4, ali je zbog sukoba s upravom i čestih pritužbi prebačen u IK-6, gdje je proveo nekoliko mjeseci.
Kolaboracionisti među zatvorenicima
Smirnov je siguran da će Navaljni biti upućen u odjel u kojem zapravo svi zatvorenici surađuju s upravom, a svaka komunikacija s njim bit će zabranjena.
“Već postoje posebne jedinice u kojima osuđenici ne smiju ni s kim razgovarati bez dozvole. Siguran sam da će protiv njega stalno pisati prijave i na svaki mogući način zagorčavati mu život. Pripisivat će mu se razni prekršaji, svega će biti”, smatra on.
Prema Smirnovu, odvjetnici i neovisni aktivisti za ljudska prava trebali bi što češće posjećivati Navaljnija u koloniji: “Spasilo me je samo to što je iz zatvora u kojem sam bio ranije protiv mene pokrenut postupak zbog vrijeđanje djelatnika na dužnosti, pa su mi na ispitivanje u ovom slučaju došli odvjetnik i istražitelj. Odvjetniku sam ispričao o batinama, pa je on nakon toga dolazio češće kako me ne bi mogli dugo držati u mučilištu. Mislim da bi odvjetnici trebali što češće dolaziti i Navaljnom, jer ako nema tog nadzora, onda će s njim raditi što god žele”, kaže Smirnov.
Slično je za portal Vot Tak govorio i Vladimir Osečkin, osnivač projekta znakovita imena – Gulagu.net:
“Neki osuđenici, nakon posebne obrade, i sami postaju karike u lancu torture. Mjesno tužiteljstvo, Istražni odbor i Ministarstvo unutarnjih poslova zatvaraju oči pred brojnim pritužbama i informacijama na internetu o kršenjima ljudskih prava u ovom zatvoru i time de facto legaliziraju torturu. Najgore je to što su u IK-6 i zaposlenici i konfidenti među zatvorenicima, koje zovemo "kapos" (u nacističkoj Njemačkoj tako su se zvali logoraši koji su surađivali s upravom), sigurni da neće biti kažnjeni jer to mučenje amenuju FSB-ov odjel "M" i operativni odjel Federalne kazneno-popravne službe", rekao je Osečkin.
Mučenja u Melehovu ne prestaju, unatoč čestim smjenama njegova rukovodstva posljednjih godina, kažu sugovornici Vot Taka, a zatvorenici iz tog zatvora povremeno se odvode i u druge zatvorske ustanove na mučenje.
Vladimir Osečkin uvjeren je da će opasnosti po život Alekseja Navaljnog postati vrlo stvarna u novoj koloniji i da se ne treba oslanjati na pomoć lokalnih aktivista za ljudska prava, jer je većina članova Komisije za javnu kontrolu povezana s agencijama za provođenje zakona i nisu angažirani u stvarnoj pomoći ugroženima od sustava.
Ne smije iživcirati Putina
“Hoće li ga i ovaj put spasiti negodovanje javnosti, povećana pažnja svjetske zajednice i odvjetnika, veliko je pitanje, jer Rusija od 24. veljače živi u stvarnosti u kojoj međunarodno pravo uopće ne vrijedi, gdje Putin jednostavno ne mari za ikakve norme. Navaljnijev život ne ovisi o ovoj instituciji, već o cijeloj vertikali vlasti, počevši od Kremlja i Lubjanke. Možda će biti iskorišten kao talac u daljnjoj eskalaciji sukoba sa Zapadom. Ili, ako previše iživcira Putina, ispustit će kontrolu nad situacijom i potom mu se mogu dogoditi nepopravljive stvari”, kaže Osečkin.
Prema njegovim riječima, IK-6 je ustanova u kojoj ima više od 20 tzv. "državnih manijaka". To su ljudi koji primaju plaću od države kao zaposlenici kažnjeničke kolonije, ali ne rade ništa osim što sustavno tuku, muče, siluju i ubijaju ljude.
“Sve se te stvari tamo događaju više od desetljeća. Stoga smatram da su rizici za Aleksejev život i zdravlje stvarni, a on će se prvi put naći u takvoj situaciji.”
Osečkin predviđa da će snage državne sigurnosti pokušati držati na distanci odvjetnike iz slučaja Navaljni, kako bi se s njime u miru ”pozabavili”.
Posljednjih godina osuđenici i aktivisti za ljudska prava sve učestalije govore o grubim kršenjima ljudskih prava u ovom zatvoru, ubojstvima i svakodnevnom nečovječnom postupanju.
Dopisnik Vot Taka razgovarao je s bivšim zatvorenicima i članovima njihovih obitelji o situaciji u Melehovu.
Postoje i video snimke nastale unutar njegovih zatvora, a koje su ipak postale dostupne izvan zatvora. aaaa
”Izlazi, hajde! Ako hoćeš ostati živ, onda možeš”, govore nekom pripadnici FSIN-a (Federalne kazneno-popravne službe) stojeći pokraj kamiona, a i ljudi u zatvorskim odorama zovu čovjeka u njemu, koji očito ne može sam izaći iz vozila. Sat vremena kasnije, u videu se vidi kako bez svijesti leži na kauču u bolnici. Osuđenik pokraj nazočnog liječnika pokušava ga reanimirati defibrilatorom, ali čovjek ne dolazi k svijesti.
Drugi zatvorenik, robustan, s tetovažama na prstima, plače pred kamerom. “Ugurali su me u ured. Bilo ih je šestorica s maskama. Bacili su me na madrac, vezali mi noge i ruke, skinuli mi hlače i sjeli na leđa”, priča o slučaju svog silovanja.
Oba ova zatvorenika iz videa kaznu su služila u IK-6. I obojica su mrtva. 33-godišnji Gor Ovakimjan je onaj iz kamiona koji umire na kraju videa – srce mu je stalo. Prije smrti je bio teško premlaćen, a njegovo tijelo s očitim tragovima mučenja nisu htjeli predati obitelji.
Drugi, Artem Gribanov, pušten je iz zatvora ne tako davno, a umro je ovog proljeća. Imao je krvni ugrušak u dobi od 34 godine. Oni koji su ga zlostavljali nikad nisu identificirani.
Sada je Aleksej Navaljni navodno prebačen u ovu koloniju u kojoj su mučeni Ovakimjan i Gribanov, a – prema riječima aktivista za ljudska prava i osuđenika – još na stotine, ako ne i tisuće drugih ljudi.
"Ambulanta je najstrašnije mjesto"
Kažnjenička kolonija u selu Melehovo otvorena je krajem 1950-ih na mjestu bivšeg logora za ratne zarobljenike. Sada u njoj ima mjesta za tisuću i pol zatvorenika, uključujući i 20 jednokrevetnih ćelija za najstrožu izolaciju u zatvorskom sustavu.
Prema Dimitriju Smirnovu, sve priče osuđenika o mučenjima i drugim načinima zlostavljanja su istinite. On pritom ističe posebno jezivu činjenicu:
“Najstrašnije mjesto tamo je sanitetska jedinica. Ako nekoga treba maknuti, onda ga tamo vode. Postoji suteren bez kamera, gdje zatvorenicima mogu raditi što god žele. Tamo se prebacuju osobe u nemilosti, s lažnim dijagnozama, navodno izolirane zbog zdravstvenih problema, a onda kreće tortura. Tamo sam bio prebačen s odjela u kojem su kamere i stoga se ne primijenjuje sila. Dok sam bio u sanitetskoj jedinici, stalno su me tukli, vrijeđali, prijetili da ne bih slučajno pisao pritužbe. I Federalna kazneno-popravna služba i "koze" (zatvorenici koji surađuju s upravom) čine zvjerstva. Najokrutnija osoba koju sam tamo upoznao je Roman Taratin, pravi fašist. Osobno je tukao ljude, bilo je slučajeva da je zarobljenike silovao pendrekom. Žalio sam se čak i Ljudmili Romanovoj, povjerenici za ljudska prava u Vladimirskoj regiji, ali ništa se nije promijenilo”, kaže sugovornik Vot Taka.
O zvjerstvima Taratina, bivšeg šefa odjela sigurnosti IK-6, kao i načelnika operativnog odjela Mihaila Stepanova i ostalih zaposlenika kolonije, krajem 2021. svjedočio je za Mediazonu zatvorenik Žobir Žuraev, koji je također mučen u ovoj koloniji.
I Jevgenij Akimčikov, koji je bio u Melehovu od 2012. do 2020., za Vot Tak je također govorio o izravnom sudjelovanju Taratina i Stepanova u mučenjima. Prema njegovim riječima, obojica mučitelja su kasnije postali optuženici u kaznenom postupku, ali ne zbog mučenja zatvorenika, već zbog mita.
Prema Akimčikovu, smrt osuđenika zbog mučenja tijekom njegovog boravka u koloniji bila je uobičajena pojava. Izbrojao je više desetina umrlih od zlostavljanja u samoj koloniji, a isto toliko onih koji su u predsmrtnom stanju prebačeni u IK-3 ili takozvanu Motorku, gdje se nalazi bolnica.
Stroga konspiracija
“Uprava čini sve da pritužbe osuđenika ne odu dalje od ovih zidova, a mučitelji budu kažnjeni. Niti jedan papir ne napušta zatvorski krug bez kontrole. Imao sam svoje kanale, putem kojih sam se obraćao administraciji predsjednika Ruske Federacije i Tužiteljstvu.
Nakon mojih pritužbi, u koloniju je došao Andrej Babuškin, član Vijeća za ljudska prava. Nakon toga ozbiljno se poradilo na zatiranju tragova nezakonitih djelovanja, ali nakon pritužbi i posjeta vezanih uz njih mene su pustili na miru. Svejedno sam morao odležati do kraja u ovom zatvoru." Dodao je, međutim, da se mučenje i zlostavljanje tamo nastavljaju do danas.
Jevgenij Akimčikov je Vot Taku također ispričao o ustaljenoj praksi u Melehovu, po kojoj samo osuđenici koji surađuju s upravom dobivaju pravne posjete.
Još nema potvrde suradnika Aleksandra Navaljnija da je prebačen u ovaj pakao od zatvora. Njegova glasnogovornica je jučer na Twitteru opravdano upozorila kako to znači da je on "jedan na jedan" sa sustavom koji ga je već pokušao ubiti. Po svemu sudeći, ako i kad se pojavi u IK-6, u Melehovu će mu život biti u većoj opasnosti nego ikad.