Tjedni prosjek je 700. U utorak je umrlo 50 ljudi, a otprilike toliko smrti se dnevno očekuje sve dok ne posustane pogubni drugi val epidemije u Goi, regiji na jugozapadu Indije koju s Dubrovnikom povezuje Sveti Vlaho.
Još u 15. stoljeću dubrovački trgovci i pomorci osnovali su u Sjevernoj Goi koloniju posvećenu dubrovačkom parcu kojemu su polovicom 16. stoljeća izgradili i crkvu, obnovljenu u godinama prije najezde covida-19.
Kisik najtraženija 'mirodija'
U nekadašnjem središtu trgovine začinima, boce kisika danas su traženije od najrjeđih mirodija. Na crnom tržištu u Indiji cijena te dragocjene robe penje se i do 800 američkih dolara, koliko iznosi godišnja plaća većine stanovništva. Oboljeli koji ne dočekaju pomoć gube bitku s bolešću, i u Goi i drugdje diljem Indijskog potkontinenta. Svjetski mediji javljaju o masovnom spaljivanju mrtvih tijela na lomačama, ilegalnim krematorijima gdje grobari pokapaju u fušu, o leševima koje izbacuje rijeka Ganges... Zbog alarmantnog stanja na državnom, ali i na lokalnoj razini, Goa je prošlog vikenda uvela dvotjedni policijski sat koji na snazi ostaje do 23. svibnja.
Rade tek najnužnije službe, ljekarne i prodavaonice prehrambene robe. Točenje pića u ograničenim količinama moguće je od 7 do 13 sati, a beskontaktna dostava hrane samo do 19 sati.
Na molbu da iz prve ruke opiše svakodnevicu u svom kraju, ali i šire, u koronavirusom trenutačno najpogođenijoj zemlji svijeta, Dubrovačkom vjesniku javio se odvjetnik Sahish Mahambrey. Ugledni predstavnik struke s uredom u Panajiu, glavnom gradu Goe i administrativnom središtu regije Sjeverna Goa, ogorčen je ponašanjem indijskih vlasti u jeku zaraze:
- Ljudi umiru i umirat će jer su povjerovali lažnim tvrdnjama da je s covidom kod nas gotovo. Vladajući su proglasili preuranjenu pobjedu nad pandemijom pa su zaredala masovna okupljanja, a s njima i eksplozija brojeva pozitivnih i mrtvih. Stanje su još pogoršali i izbori, političari su se u kampanji ponašali kao da je Indija drugi planet gdje nema korone. Održavale su se posvuda i prečesto jatre, festivali teatra na otvorenom s gomilom publike. Bez prekida su se odvijale i vjerske procesije, masovna vjenčanja...i što onda očekivati nego eskalaciju covida?! – negoduje Mahambrey koji o zdravstvenoj katastrofi piše i na osobnom blogu. Sahishova supruga Jaya Karmali Mahambrey radi najteži mogući posao u doba pandemije. Zaposlena je kao jedna od voditelja covid odjela u Goa Medical College (GMC), najvećem bolničkom centru u Goi. Za scene kojima svjedoči zavrijedila je beneficirani radni staž.
Cjepivo domaće proizvodnje
Prošlog tjedna GMC je ostao bez ležajeva i bolesničkih kolica, samo u jednom danu zbrinuli su više od 300 vitalno ugroženih covid pacijenata. Na prijam u bolnicu zaraženi čekaju od 4 do čak osam sati, iako je mnogima i minut važan za preživljavanje. 'Viškovi' oboljelih leže po bolničkim hodnicima i dvorištu, na nosilima ili dekama. Objekt bolnice u Goi opremljen je spremnikom sa 20 tisuća litara kisika, no nestašica ključnog oružja protiv korone, unatoč Vladinim donacijama, nije nemoguća. Stanje se na terenu pokušava ublažiti zalihama Remdesivira, a uvozi se i cjepivo kako bi se popravila statistika od svega 10 posto populacije cijepljene jednom dozom i 2,5 posto docijepljenih stanovnika. Kad god je moguće, Indijci prednost daju cjepivu iz vlastite proizvodnje, tzv. Covaxinu. Učinkovitost tog službeno odobrenog inaktivnog cjepiva tvrtke Bharat Biotech iznosi oko 80 posto i bilježi tek rijetke i blage nuspojave. Od efikasnosti je mnogo veći problem manjak doza, čest posebno u većim sredinama.
Indiji iz europskih zemalja stižu donacije cjepiva kroz međunarodni program potpore, a zaštitnu opremu šalju i Kinezi...
- Supruga kaže da svaki dan na poslu iznova proživljavaju pakao. Osjećaju se nemoćni pod tolikim pritiskom novih slučajeva koji trebaju hospitalizaciju. Previše je izgubljenih života - govori nam odvjetnik Mahambrey i potvrđuje da snimke ljudi koji bespomoćno leže pred bolnicama ili satima u redovima čekaju na testiranje nisu medijsko pretjerivanje, već indijska svakodnevica.
