Alma Demirović u javnosti istupa kao predsjednica Hrvatske udruge roditelja aktivista koja se zauzima za promicanje i očuvanje temeljnih ljudskih sloboda i prava, primarno prava na zdrav život i prava osobnosti. Po struci je liječnica i doktorica medicinskih znanosti. Tijekom medicinske izobrazbe te rada u udruzi stekla je široka znanja i iskustva vezana primarno za sustav cijepljenja djece koji je u Hrvatskoj zakonski reguliran kao obavezan, s posljedičnom uskratom različitih prava za necijepljenu djecu.
Otkad je započela korona kriza, tema cijepljenja i ljudskih prava je u fokusu javnosti zapadnoga svijeta.
Kao dugogodišnji aktivist mogu posvjedočiti da je aktualizirana problematika s 'koronom' samo nadogradnja problematike s kojom se roditelji već dugi niz godina susreću kroz sustav obaveznog cijepljenja djece. Doduše, s jednom velikom razlikom – sada se puno raspravlja o cjepivu protiv samo jedne bolesti, a naša djeca su pod pritiskom primanja cjepiva protiv čak 11 zaraznih bolesti u obaveznom programu i još nekoliko bolesti u elektivnom. Slikovito, u dozama bi se to moglo ovako prikazati 'Odrasli 2: Djeca 40'.
Je li istina da su proizvođači cjepiva za svoje proizvode potpuno oslobođeni kaznene i financijske odgovornosti, što je odredba koja ne postoji ni za jedan drugi proizvod, a radi se o ljudskom zdravlju i životu?
Točno je, ali javnosti možda nedovoljno poznato, da proizvođači cjepiva ne nude garanciju ni za učinkovitost svog proizvoda ni za izostanak nuspojava. Time su korisnici u vrlo nepovoljnoj poziciji oko eventualne pravne bitke koja u konačnici ne dovodi do povratka zdravlja. Stoga je mnogo važnije od mogućeg dobivanja odštete, pokušati u najvećoj mogućoj mjeri spriječiti ili barem smanjiti mogućnost nastanka neželjenih ishoda cijepljenja u vidu nuspojava od kojih pojedine uključuju trajni invaliditet, kroničnu bolest ili smrtni ishod. Neki osnovni načini kako se može minimizirati mogućnost nastanka neželjenih ishoda cijepljenja podrazumijevaju postupanje sukladno zakonskim propisima, uputama proizvođača i primjenom individualiziranog pristupa. Sve to gotovo u potpunosti izostaje tijekom rutinskog provođenja cijepljenja djece u praksi. No, s obzirom da je ishod cijepljenja u konačnici uvijek neizvjestan - u smislu hoće li cjepivo biti učinkovito, hoće li doći do nuspojave - taman uz uvažavanje svih poznatih i propisanih mjera predostrožnosti svaki čovjek za sebe ili svoje dijete bi morao moći donijeti informiranu odluku utemeljenu na svojoj slobodnoj volji. Bez posljedica u smislu uskrate drugih prava i sloboda te u pogledu pokretanja i provođenja prekršajnih postupaka i novčanog kažnjavanja.
Vi ste, nažalost, na vlastitom djetetu iskusili ozbiljne nuspojave cjepiva, zbog kojih je Vaša kćer oboljela od totalne alopecije (ćelavosti).
Na žalost, i mojoj kćeri se dogodio jedan nepovoljan ishod cijepljenja u vidu autoimune bolesti. Naime, kao zdravstveni radnik sam o cijepljenju imala načelni afirmativni stav i nikad do trenutka osobnog iskustva nisam temu cijepljenja detaljnije analizirala. Tek nakon ozbiljne, dugotrajne i pažljive analize shvatila sam da je tema izuzetno kompleksna i zahtjevna te nikako nije crno – bijela kako se često predstavlja. Ona uključuje medicinski, pravni, vjerski, filozofski, etički, društveni, financijski i politički aspekt. I vjerojatno još pokoji.
Imate li podatke o broju druge djece koja pate zbog posljedica cijepljenja? Koje su to dijagnoze i kako se roditelji nose s činjenicom da su vjerovali cijepljenju, a ono je ozlijedilo njihovo dijete?
Teško mi je dati precizan odgovor na pitanje koliko je velik broj djece koja pate zbog posljedica cijepljenja, ali prema informacijama koje do mene dolaze taj broj je u konstantnom porastu. Takve su informacije dobivene većinom iskustvom roditelja i djece, dok se u službenim statističkim izvješćima ne mogu pronaći nikakve zabrinjavajuće informacije, bilo o značajnijim, bilo o učestalijim nuspojavama. Osnovni razlog za to je neadekvatan sustav praćenja sumnji na nuspojave u praksi. Istovremeno se u procjeni omjera koristi i rizika cijepljenja regulatori pri odobrenju cjepiva za stavljanje na tržište oslanjaju isključivo na podatke dobivene od proizvođača/trgovaca, uz napomenu da baš nitko od njih nije proveo nikakva klinička niti bilo koja druga istraživanja o kumulativnim učincima svih cjepiva iz obveznog programa skupa na zdravlje djece. Ovo je još važnije za svu onu djecu u prvim godinama života dok još ne mogu samostalno verbalno komunicirati svoje tegobe ili eventualne druge važne signale povezane s nekim od cjepiva.
Slikovito ću Vam to iskazati ovako. U zapadnim se zemljama bilježi trend porasta teških i kroničnih oboljenja djece. Primjerice, provedena istraživanja pokazala su da je u razdoblju 2004 - 2012. godine standardizirana incidencija tipa 1 šećerne bolesti u dobi 0-14 godina u Hrvatskoj bila 17.23/100.000, a navedeni rezultati ukazuju na prisutan izraziti porast incidencije šećerne bolesti tipa 1 u dječjoj dobi od prosječno 5,87%. Dijabetes tip 1 je autoimuna bolest. Zatim, bilježi se stalni porast upalnih bolesti crijeva (Crohnova bolest i ulcerozni kolitis) tijekom proteklih nekoliko desetljeća, posebice u sjevernoj hemisferi Zemlje i u industrijski razvijenim zemljama. Porast incidencije Crohnove bolesti u nekim je zemljama najbrži u prvih 10 godina života, dok je drugima porast incidencije najbrži u dobi od 10. do 19. godine. Poznavanje, praćenje i kritička analiza tih podataka važni su kako bi se baš u toj dobi istražili okolišni čimbenici koji pridonose porastu prevalencije, a ne postoji nijedan znanstveni dokaz da postojeći sustav cijepljenja nije jedan od tih čimbenika. Po mome sudu, ovom bi se problemu trebalo pristupiti puno odgovornije.
Na žalost, jako puno roditelja, ali i liječnika, zbog neadekvatne informiranosti, neka pogoršanja zdravlja nikada ne povežu s cijepljenjem. Ne bih niti ja povezala stanje svoje kćeri, da nisam medicinske struke i da nisam uporno tražila informacije i preispitivala.
U cijelom je svijetu počelo cijepljenje protiv koronavirusa, za koji znanstvenici kažu da još nije istražen u potpunosti. Cjepiva nekoliko farmaceutskih kompanija su tu. Kažu da je cijepljenje besplatno (a cjepivo se kupuje javnim novcem) i 'dobrovoljno', ali već se daju beneficije cijepljenima i najavljuju ograničavanja slobode necijepljenima. Što mislite o tome? Hoćete li se Vi cijepiti i što savjetujete svima onima koji su skeptični prema cjepivu?
Logično je zaključiti da je skepsa ljudi prema cjepivu razumljiva iz brojnih razloga. Većina ljudi koji su preboljeli COVID-19 ili imali nekoga u svojoj blizini s COVID-om iskusili su ga kao blagu ili umjerenu bolest. Istovremeno ih se putem političko-medijskih kampanja bombardira o cjepivu kao ultimativnom rješenju, što se kosi s njihovim iskustvom. Dio ljudi ima prethodno loša iskustva s drugim cjepivima, a dio ljudi je opravdano nepovjerljiv prema preporukama 'struke' obzirom da su se posljednjih mjeseci uvjerili u korumpiranost, nedosljednost i sukob interesa 'struke'.
Nadalje, cijela ova priča oko COVID-a jako je bizarna ako se u obzir uzmu objektivni pokazatelji javnozdravstvene ugroze samim virusom naspram svih političkih odluka koje su donesene kako bi se 'virus obuzdao'. To je jedan dio ljudi potaknulo i na dodatno traženje informacija, čime se njihova sumnjičavost pokazala opravdanom, osobito stoga što je vrlo često predloženi ili čak nametnuti 'lijek' za mnoge pojedince i cijele segmente društva bio opasniji od bolesti.
S druge strane, imam razumijevanja za ljude koji su imali loše iskustvo s COVID-om ili jednostavno pokleknuli pred strahom od bolesti jer je doista bilo izazovno ne podleći svakodnevnoj propagandi straha kojoj smo mjesecima izloženi. Za te ljude bi moglo biti bolje da se cijepe jer će im to barem donekle donijeti duševni mir, naravno uz uvjet da baš njih ne pogode neke od priznatih ili nepriznatih teških nuspojava koje se, nažalost, događaju.
Ono za što nemam razumijevanja je nametanje cjepiva kao jedinog rješenja, prijetnje uskratom prava necijepljenima, zazivanje društvenih podjela i sukoba zbog (ne)cijepljenja i druga rješenja koja nisu po mjeri zdravog razuma, morala i nepristrane znanosti.
Osobno sam za sebe procijenila da ne postoje dovoljno čvrsti dokazi i argumenti da bi mi cjepivo protiv COVID-a donijelo zdravlje, a u slučaju kakvih neželjenih teških nuspojava veliko je pitanje bih li sebi uopće mogla pomoći na odgovarajući način.
Zašto su i po pitanju cjepiva protiv COVID-a, dakle još neistražene bolesti s puno nepoznanica, proizvođači cjepiva za svoje proizvode potpuno oslobođeni kaznene i financijske odgovornosti? Zašto Vlade raznih država dopuštaju da se u ljudska tijela unose supstance za koje je i sam Pfizer – koji je također lišen svake odgovornosti za nuspojave - ustvrdio da će 'objaviti učinke svog cjepiva 24 mjeseca nakon završetka istraživanja', dakle krajem 2022.? Do tada će, po njihovu planu, biti procijepljena većina populacije u Europi.
To su logična pitanja koja se nameću velikom broju ljudi, jer je bilo previše kontradiktornosti zadnjih godinu dana.
Temeljem svoga bogatog iskustva sa sustavom, temeljem činjenica vezanih za 'korona krizu' te nakon proživljene obiteljske tragedije mogu Vam ponuditi jedan odgovor koji je jednako logičan kao i ova pitanja.
Odgovor bi bio – zato jer oni to mogu!
Neovisni znanstvenici iznose opasnosti cijepljenja mRNA cjepivom, prvim takvim u povijesti čovječanstva. Što vi mislite o tome?
Smatram da veća opasnost prijeti zbog činjenice da je dio ljudi stekao dojam o ovom cjepivu kao 'koraku do slobode' ili 'svjetlu na kraju tunela' u smislu kraja pandemijskog stanja, unatoč tome što ne postoje nedvojbeni znanstveni dokazi za to. Zašto? Pa zato jer je prema svim objektivnim pokazateljima COVID-19 bolest koju velika većina odraslih zdravih ljudi preboli, a smrtnost rizičnih skupina je relativno niska. Iznimke, s kojima suosjećam i prema kojima se odnosim s poštovanjem, naravno, uvijek postoje, ali je nerazborito donositi odluke i preporuke temeljem emocija, a ne razuma. Nadalje, podatci kojima trenutno raspolažemo vezano za mRNA cjepiva koja su odobrena u EU su ograničeni, a činjenica je da klinička ispitivanja oba cjepiva još uvijek nisu gotova, te da se zapravo radi o eksperimentu.
Osvrnula bih se na načelo predostrožnosti koje bi trebalo biti poznato svakom liječniku i znanstveniku, a koje, nažalost, nije nešto što omogućava brzo i enormno bogaćenje onih koji ulažu u novitete i čiji je interes da te novitete što brže plasiraju na tržište s jasnim ciljem da osvoje što veći dio tržišta. To je načelo krupnog kapitala, a ono se prečesto kroz povijest kosilo s logikom malog čovjeka koji želi zdrav i ispunjen život. Stoga je na svakom čovjeku da se zapita koliko su se ovog važnog načela pridržavale i farmaceutske korporacije koje su prve izbacile svoja cjepiva na tržite?! Nije samo moje mišljenje da se toga uopće nije pridržavalo.
Dodajem još i to da su cjepiva trenutno dobila uvjetna odobrenja za stavljanje u promet.
Riječ je o jednom od ubrzanih europskih regulatornih postupaka kojim Europska agencija za lijekove - EMA može donijeti preporuku za davanje odobrenja za stavljanje lijeka u promet temeljem dokumentacije koja ne sadrži uobičajen opseg podataka, pod uvjetom – da je omjer rizika i koristi povoljan. Po mome sudu je već sam taj početak problematičan jer smo svjedoci vrlo velikih kontroverzi i nejasnoća vezanih uz znanstveno dokazani javnozdravstveni rizik ovog virusa.
Važno je napomenuti da cjepivo ne prolazi nasumične inspekcijske provjere sadržaja u zemljama članicama jer kod regulatora dolazi s certifikatom centralnog laboratorija iz EU te se vrši samo administrativna provjera dokumentacije.
Mislim da većina javnosti nije svjesna ovih podataka i da bi se ljudima oni trebali transparentno prikazati.
Zanimljivo je da je nacionalni stožer već najavio da će i cijepljeni nastaviti nositi maske i da će se zadržati i neke druge epidemiološke mjere. Kažu da se mora postići 'imunitet krda', odnosno procijepljenost barem 70 posto stanovništva.
Konkretan razlog ovih najava za 'mjere' nakon cijepljenja je jednostavno taj što ne postoje znanstveni podatci o tome sprječava li cijepljenje prijenos zaraze.
Nažalost, tijekom ove 'korona krize' svjedočili smo nizu političkih odluka kojima se duboko ulazilo u ograničavanje ljudskih prava i sloboda, a koje nisu bile razmjerne opasnosti po javno zdravlje od samog virusa kada se ona analizirala neovisnim znanstvenim metodama.
To je dovelo do dubokog nepovjerenja u biomedicinsku znanost, što smatram jednim od ružnijih ishoda ove pandemije.
To nisu samo mjere našeg stožera, već su kao i gotovo sve druge 'mjere', preporuke iz jedne ili dvije svjetske institucije koje dio vlada svijeta preuzima i predstavlja kao ultimativni krik znanosti i 'struke' svojim građanima.
Nedavno je prof. Miroslav Radman, hrvatski molekularni biolog, iznio argumentiranu tvrdnju da pojavu koronavirusa među populacijom nije ni trebalo proglasiti pandemijom, a kamoli donositi ovakve rigorozne mjere koje su bacile gospodarstva mnogih zemalja na koljena. Razlozi su, postoje tvrdnje, sasvim druge prirode – uništava se kapitalizam kakav smo dosad poznavali, uz planirano ekonomsko porobljavanje cijelih država čijim je poduzetnicima već mjesecima zabranjen rad. Što Vi mislite o tome?
Drago mi je da je jedan veliki um poput prof. Radmana iznio takvu tvrdnju. Točno je da je tvrdnja argumentirana. Naime, radi se o nedavno objavljenoj studiji četvorice uvaženih znanstvenika sa Stanforda koji su procijenili učinkovitost vrlo strogih epidemioloških mjera (lockdown) u odnosu prema manje strogim mjerama, te su došli do zaključka kako zemlje koje su primijenile radikalne mjere od toga nisu imale značajne koristi. Kao stroge mjere ocijenili su one javne politike koje su išle na rješenja kao što je zabrana izlaska iz kuće ili zatvaranje određenih poslovnih aktivnosti.
Mislim da je došao trenutak kada veći dio građana ima priliku shvaćanja šireg konteksta cijele ove krize, no ostavila bih čitateljima na volju da dalje sami istražuju ukoliko smatraju da im je to korisno znanje - kuda vodi trag novca i moći.
Za kraj bih samo dodala kako smatram da bi nam svima bilo lakše kada bismo shvatili da smo svi mi mali ljudi u ovome skupa i jedni drugima trebamo biti podrška, uvažavati se i tolerirati.
Važno je da ostanemo pribrani i zdravog razuma, da shvatimo da je moguće imati kontrolu nad svojim životom i da možemo svojim slobodnim izborom kreirati ugodnu sadašnjost, ali i budućnost za sebe i one koje volimo – našu djecu i unuke.