Dok je Hrvatska bila u Jugoslaviji, tekao je med i mlijeko! Sa osamostaljenjem sve je krenulo nizbrdo. Živcira vas ovaj naslov? Pogledajte tablice i brojke, sve govore

Jedna krivulja govori naizgled sve. Ona o broju stanovnika Lijepe naše. Do devedesete krivulja se uspinjala prema gore. Nakon devedesete slijedi pad. Broj stanovnika smanjivao se od popisa do popisa. Da bi 2021. Hrvatska imala 895.736 stanovnika manje nego prije trideset godina, piše Slobodna Dalmacija.

Zaključak se nameće sam po sebi. Dok je Hrvatska bila u Jugoslaviji, bar što se demografije tiče, teklo je med i mlijeko. A kad se osamostalila, sve je krenulo nizbrdo. Pa i natalitet. Stopa prirodnog prirasta i broj stanovnika.

Nepovoljan omjer

Brojke, međutim, kad ih se malo pozornije analizira, nisu tako jednoznačne. I pokazuju da problem sa smanjenjem broja stanovnika u Hrvatskoj datira još od šezdesetih godina prošlog stoljeća. Od tada su, sudeći prema statističkim pokazateljima, stvari krenule nizbrdo. Te 1960. u Hrvatskoj se, prema podacima koje je objavio demograf Anđelko Akrap, osjetnije počela smanjivati stopa prirodnog prirasta. On je 1955. iznosio 46.622, a pet godina poslije bio je manji za 12 tisuća, došavši do 34.795.

Idućih godina trend se nastavio. Svake godine – uz iznimku 1975. – u Hrvatskoj je omjer živorođene djece i umrlih bivao sve nepovoljniji. Tako je, primjerice, 1980. u Hrvatskoj rođeno 68.220 djece, a 1985. 62.655., da bi 1990. taj broj pao na 55.409.

Kada se ne gledaju apsolutne brojke, nego stopa prirodnog rasta, ta je razlika još uočljivija. Hrvatska je 1948. imala stopu rasta od 9,7. Ona je 1950. iznosila 12,5, a 1955. 11,6.

I nakon toga počinje silazna putanja: 8,4 u 1960., potom 7,3 u 1965., onda 3,9 1970. Porast je zabilježen 1975., a stopa prirodnog rasta je te godine iznosila 4,8. Nakon toga nastavljen je pad: 1985. došli smo na 2,3, a 1990. na 0,7. Što u praksi znači da se tada rodio i umro podjednak broj stanovnika Hrvatske.

Rijetke iznimke

Nakon toga negativni se trend koji je počeo prije šezdeset godina samo nastavio. A nijedna vlast nije uspjela taj pad zaustaviti ni te nepovoljne trendove preokrenuti.

– Trend smanjivanja prirodnoga kretanja stanovništva bio je konstanta i u bivšoj državi i on se približio nultoj vrijednosti negdje početkom devedesetih. Prirodni pad tada je počeo neovisno o ratu u Hrvatskoj. To je naprosto bio trend u kojemu je došlo do smanjivanja rađanja i povećanja smrtnosti, koji je završio u prirodnom padu koji traje više od trideset godina – kaže u izjavi za Slobodnu Dalmaciju demograf dr. Stjepan Šterc.

U tom razdoblju bilo je tek nekoliko godina rasta, no to su, naglašava Šterc, oscilacije koje su uobičajene u demografiji. I one ne mijenjaju trendove.

– Takva kretanja prisutna su i u zapadnim zemljama. Ono što se u Hrvatskoj dogodilo je ubrzanje pojave prirodnog pada prije nego što se to očekivalo s obzirom na gospodarski rast zemlje. Mi smo se priključili najrazvijenijim zemljama Europe, gdje se prirodni rast stalno smanjivao.

Mirca na Braču su otočko mjesto s najviše novorođenih

Vojko Bašić/Cropix

Valovi iseljavanja

Kod nas je do toga pada došlo puno ranije nego se očekivalo prema teoriji demografske tranzicije u Hrvatskoj – naglašava ovaj demograf. Pad je, prema njegovim riječima, posljedica nekoliko valova iseljavanja iz zemlje.

– Taj je val pogotovo bio veliki 60-ih godina prošlog stoljeća, uglavnom u Njemačku, ali i druge europske zemlje. Uz to, na pad su utjecala i stradavanja u tri rata u 20. stoljeću. Hrvatska je jedina zemlja koja je imala depopulaciju stanovništva u prvim poslijeratnim popisima zbog velikog stradavanja stanovništva. To, zajedno s valovima iseljavanja, utjecalo je na to da se početkom devedesetih dogodi prirodni pad prije od očekivanog – zaključuje Šterc.

A taj pad je trend koji Hrvatsku prati do danas, piše Slobodna Dalmacija.