Nakon zadarskog aerodroma, odakle je, ispostavilo se, jeftinije odletjeti do Pule i vratiti se nego ostaviti automobil na parkingu par dana, imamo novi primjer "deranja" putnika, piše Slobodna Dalmacija.
Ovog puta riječ je o splitskoj zračnoj luci u kojoj se boca od pola litre vode prodaje za isto tako paprenih 3,5 eura ili, ako vam je lakše, 26,3 kuna. Nismo jedini koje je tamošnji cjenik ostavio u čudu.
- Prošli tjedan – priča nam kolega s jedne radijske postaje – letio sam u Zagreb onim prvim, "pekarskim"letom Croatia Airlines u 6.50 sati. Nakon što sam prošao check in i morao baciti svoju napola ispijenu bočicu, a prije nego što ću se ukrcati na zrakoplov, bio sam ožednio. Otišao sam do šanka i naručio pola litre vode. Čim sam izustio što hoću, konobar me, shvaćajući da sam domaći, odmah pitao: ‘Je li ove skupe?‘. Klimnuo sam mahinalno, ali tek shvatio kada mi je ispostavio račun na 3,5 eura. Bilo mi je glupo vratiti bocu, ali možda sam i trebao. Što je skupo, skupo je! Pa sendvič, i to običan, tamo dođe 40-50 kuna.
Mi smo se odlučili fokusirati na vodu i istražili kojim se rezonom vodi Uprava splitskog aerodroma određujući cjenike svojih ugostiteljskih usluga, pogoto što identično punjenje poznatog hrvatskog proizvođača u trgovinama stoji 5 do 5,5 kuna, pet i nešto puta jeftinije.
Naravno, radi se o maloprodajnim cijenama, što znači da je ona nabavna za kupca poput aerodroma i promet koji ostvaruje znatno povoljnija i stavlja još unosniju zaradu u njihov džep.
- Proizvođači imaju cjenike u kojima su izražene veleprodajne cijene i oni vrijede za sve kupce (veletrgovce, ugostitelje, maloprodajne lance…). Na te veleprodajne cijene dodaje se još i iznos povratne naknade (ako je riječ o pakiranjima koja su obuhvaćena sustavom povratne naknade), a kupci, na ove veleprodajne cijene, dobivaju određene komercijalne uvjete koji definiraju krajnju cijenu prema njima i ti uvjeti spadaju u domenu poslovne tajne. Sukladno Zakonu o nepoštenim trgovačkim praksama, proizvođači ne smiju uvjetovati krajnju maloprodajnu cijenu – pojasnio nam je jedan od domaćih prozvođača vode i drugih napitaka.
U pitanju su, znači, marže. One se u domaćim trgovačkim lancima, kako tvrde u njihovom cehu, kreću od najnižih 20 do najviših 40 posto, dok u sektorima poput ugostiteljstva nema limita i sve im je ostavljeno na volju. Jedino je pitanje mjere i pohlepe.
Iako proizvođači, zapravo vlasnici punionica vode ne žele otkrivati koliko ugostitelja na izlazu iz njihovih pogona i s dostavom na njegovu adresu dođe pojedinačna bočica od pola litre, doznsjemo da je to za one veće u pravilu dobrano ispod tri kune ili 40 cenrti. To bi do ovih 26,3 KN ili eura značilo maržu od skoro 900 posto. Puno, previše.
- Maloprodajne cijene u dijelu ugostiteljstva formiraju se analizom: ponude kupcima (kvaliteta), mjesto prodaje - restorani i kafići Zračne luka Split, strukturom kupaca - 95 posto međunarodni putnici, praćenjem i uspoređivanjem ponude i cijena sa drugim zračnim lukama kako u Hrvatskoj tako i u EU. Cijene su na snazi od 1. travnja 2022.godine i nije bilo prigovora na visinu istih - poručili su nam.
Ako se detalnije analiziraju ovi njihovi argumenti, vidjet će se da oni teško da drže vodu. O kakvoj se tu ‘kvaliteti‘ može govoriti, kada je svaka boca i njezino punjenje isto, bez obzira kupili je vi u lokalnom dućanu, velikom lancu ili trafici. Istina, stvar je da se radi o zračnim lukama, gdje u pojedine sektore ne možete s tekućinama iz sigurnosnih razloga, ali prije svega da su oni koji kupuju i mogu sebi priuštiti 95, ako ne i više posto, stranci koji neće uspoređivati razlike i marže.
A to da se, eto, cijene nisu mijenjale već godinu dana, pa zar misle da 900 posto zarade nije dovoljno?!