Situacija je zabrinjavajuća. Darija i njezin suprug Marco te njihova djeca Sofia Luna (14) i Adele (7) nastoje živjeti koliko je to moguće normalno, no priča nam, sve se izokrenulo. Kao profesorica na Istituto Europeo di Design IED sa svojim studentima radi online, radi još i kao umjetnička direktorica tvrtke za dizajn interijera, proizvodi u sklopu svog dizajnerskog brenda, pa se sve može odraditi iz doma i online. Stvari u Torinu ipak ne funkcioniraju tako jednostavno u svim ostalim branšama.
- Naš premijer Giuseppe Conte je nedavno proglasio mjere opreza: dopušta se poslovanje samo javnom prijevozu, ljekarnama, prehrambenim trgovinama, poštanskim uredima i nekim financijskim uredima. Sve ostale privatne tvrtke, osim onih koje proizvode lijekove i hranu te državne ustanove, navedenom odlukom su prestale s radom. Uključujući dječje vrtiće, škole, fakultete. Neće biti jednostavno izbjeći posljedice koje će nastati u nacionalnom zdravstvu, poslovanju, ekonomiji. Na ovaj ili onaj način, svi će biti dotaknuti snagom virusa i njegovih posljedica. Ekonomska šteta, pojedinačna i kolektivna, bit će neizmjerna. A to će biti posebno teško za onu mlađu generaciju koja ovisi i radi po PDV-u I ovisi o narudžbama, projektima i rokovima, priča Darija dok svakodnevno gleda puste ulice Torina.
Kontra virusu
- Zapravo, prava kriza nije coronavirus, već njegovi posredni učinci na zdravstveni sustav koji otkriva velike slabosti, na krhku ekonomiju koja je međusobno povezana s ostalim državama svijeta. Ti posredni učinci odrazit će se i na već staromodni talijanski školski sustav, na turizam i konačno, na talijansku sliku u svijetu. Naravno, svi smo zabrinuti i svi se pripremamo za najozbiljnije I najlošije scenarije. No, Talijani znaju da se ne smije paničariti. I ovdje se čeka proljeće i ljeto budući da visoke temperature idu u prilog čovjeku.
Kaže da je većina ljudi oko nje, pa i ona sama, uvjerena da nam priroda šalje opomenu jer smo pretjerali u svemu.
- Primjećujem jedan paradoks u Torinu, koji je simptomatičan za cijelu Italiju. Dolazi do usporavanja gospodarskog rasta, koji za posljedicu ima da se zrak poboljšava. Koristimo maske, ali dišemo napokon čisti zrak u Torinu! Torino kao da se vratio u prošlost. Imamo osjećaj kao da smo se vratili s kolektivnih ljetnih praznika u kolovozu i kao da proživljavamo zadnje ljetne dane povratka s praznika, ali bez feste. Vrijeme je proljetno. Nebo je čisto, plavo. Surealno za Torino koji je inače u ovo doba godine još uvijek siv i hladan.
I kako to već na našem dijelu planete biva, ni Talijani, unatoč zabranama i upozorenjima, nisu se htjeli odreći svojih omiljenih rituala, ispijanja kave, dolaska u barove i opuštanja, priča Darija, sve do danas.
Dišemo čisti zrak
- Škole, sveučilišta, kazališta, kina i muzeji su zatvoreni. Svi javni događaji, konferencije, kazališne predstave, manifestacije svake vrste, stavljene su na čekanje. Kad idem u nužnu kupovinu, imam osjećaj kao da sam u knjizi Jens Sigsgaarda “Pale sam na svijetu”. Nije dopušteno kretanje po ulicama bez potvrde da zaista moramo biti van kuće. Od jučer do danas kao da smo postali segregirani, diskriminirani. Oduzeta nam je potpuno sloboda kretanja. Za nas su granice zatvorene I imamo titulu „onih koji nose bolest“ - priča Darija.
- U fazi u kojoj je rast naše djece nužno i često prepušten drugim osobama i institucijama, ovaj virus zatvara škole i tjera nas da pronađemo alternativna rješenja. Na neki način nas tjera da obnovimo obitelj I da budemo potpuno odgovorni za obrazovanje naše djece. Svakodnevica škole postala je e-learning. Cijeli naš život je zaustavljen. I moramo čekati. Jedini način za izlazak iz ove nerealne situacije je osjećaj pripadnosti zajednici.
Često je, dodaje, u mislima s obitelji u Gradu, prijateljima, i za kraj, optimizam je ne napušta. "Sve će biti dobro!"