StoryEditor
Hrvatska i svijetDR. MATO LAKIĆ |

Da smo slijedili Šveđane, imali bismo 1500 mrtvih!

Piše Dubravka Marjanović Ladašić
23. svibnja 2020. - 13:53
Dr. Mato Lakić, ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županijeBožo Radić/HANZA MEDIA
Na temu koronavirusa, zaštite i kako će izgledati nakon epidemije, hoće li se vratiti na jesen i kako se općenito ponašati na mjestima gdje dolazimo u doticaj s drugim ljudima, razgovarali smo s ravnateljem Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije dr. Matom Lakićem.

Kako procjenjujete situaciju s epidemijom koronavirusa u Dubrovniku i Hrvatskoj?

Sada je već sasvim jasno kako je naša hrvatska strategija potpuno uspjela obuzdati veće širenje infekcije, uz minimalne ljudske žrtve. Da je tomu tako, govore i mnogi svjetski izvori koji Hrvatsku navode kao zemlju koja je među najboljima u svijetu po kontroli bolesti COVID-19. Iza toga stoje pametne i pravovremene epidemiološke mjere koje smo poduzeli i pridržavanje tih mjera od strane svekolikog pučanstva. I Nacionalni i naš županijski Stožer civilne zaštite odradili su izvrstan posao.

U Dubrovniku i u Dubrovačko-neretvanskoj županiji trenutačna epidemiološka situacija je jako dobra, što potvrđuje stagnacija broja zaraženih i gotovo svakodnevni izliječeni slučajevi. Da bi zadržali ovako dobro stanje i mogli ovo ljeto nešto zaraditi od turizma, neophodno je pridržavati se svih propisanih mjera. COVID-19 je respiratorna bolest koja se prenosi kapljičnim putem, a znamo da su respiratorne bolesti najčešće bolesti ljudi, upravo zbog lakog prijenosa sa čovjeka na čovjeka.

Je li 'švedski model' borbe s koronavirusom bio bolje rješenje za nas, ako nije, zašto nije?

O švedskom načinu suočavanja s pandemijom najbolje govore brojke. Taj model već je odnio preko 3.600 života, uz gotovo 30.000 registriranih oboljelih. U isto vrijeme u Hrvatskoj imamo manje od 100 umrlih i oko 2.200 oboljelih. Kada bi ekstrapolirali tzv. „Šveds

ki model“ i primijenili ga na Hrvatsku, uzimajući u obzir broj stanovnika, mi bi danas imali 12.000 oboljelih i 1.500 umrlih. Bojim se da su Šveđani ne samo imali nepotrebne ljudske žrtve, nego im niti ekonomija nije prošla puno bolje. Što je najžalosnije, nijedna zemlja na svijetu, pa tako niti Švedska trenutno nije ni blizu postizanja kolektivne imunosti, koja bi trebala biti barem 60-70% i koja bi onda spriječila epidemijsko javljanje bolesti COVID-19.

image
Božo Radić/HANZA MEDIA


Što preporučujete građanima - nositi masku i rukavice, u zatvorenom ili i na otvorenom, u kojim situacijama ih nositi (u kombinaciji ili odvojeno), a u kojima ne? Koliko ima smisla nositi rukavice s kojima, primjerice, ispušete nos i nastavite kupovinu? Bi li ih u tom slučaju trebalo mijenjati?


Za sve mjere postoji mjesto i vrijeme, pa je tako i s maskama i rukavicama. U svijetu je sve više stručnjaka koji zagovaraju u kontaktu s ljudima nošenje kirurških maski, pa čak i maski koje smo sami izradili od tekstila, jer su istraživanja pokazala kako uporaba maski smanjuje prijenos virusa u populaciji. Naravno, postoje puno vrsta maski, od respirator maski koje upotrebljavaju zdravstveni radnici izloženi aerosolu u radu s pacijentom (npr. prilikom intubacije), preko više vrsta kirurških maski do običnih maski od tekstila.

Osobno smatram kako nošenje bilo kakvih maski ima smisla u zatvorenom prostoru i svugdje gdje dolazimo u bliski kontakt s drugim osobama „lice u lice“. Svaka maska, ako se pravilno koristi tj. pokriva nos i usta, barem djelomično zaštićuje onoga koji je nosi, a još više štiti ostale osobe. Što se rukavica tiče, njihovu uporabu bih dosta ograničio, primjerice mogu se koristiti prilikom pranja, čišćenja i dezinfekcije prostora, dok je puno bolje osvijestiti što sve diramo rukama te ruke prati sapunom i vodom ili ih dezinficirati. Ako su ruke vidljivo prljave, dezinfekcija nema puno smisla, već ruke tada treba dobro oprati sapunom i vodom.

Kako se ponašati u javnom prijevozu, u osobnim automobilima, kinima, ugostiteljskim objektima?

Svuda vrijede ista univerzalna pravila. Uvijek je dobro izbjegavati gužve. Budući da se virus prenosi u bliskom kontaktu, potrebno je održavati fizičku distancu od barem 1,5 do 2 metra među ljudima. Nošenje maski je također dobro, posebice ako ih nose svi koji su u istom prostoru.

Redovito pranje ruku sapunom i vodom ili dezinfekcija ruku sredstvima na bazi alkohola (ili drugog sredstva koje uništava viruse), također smanjuje mogućnost prijenosa virusa, kao i izbjegavanje diranja usta, nosa i očiju. Ako imamo povišenu temperaturu ili respiratorne simptome, najbolje je nositi masku, ne ići vani, već se obratiti liječniku. Kao što našu djecu učimo određenim oblicima ponašanja, tako i mi stariji sada moramo naučiti kako se gdje treba ponašati. Moramo osvijestiti načine širenja virusa, a onda i mjere prevencije.


image
Božo Radić/HANZA MEDIA


Koliko su testiranja na koronavirus uistinu pouzdana?

RT-PCR testiranja su visokopouzdana jer se radi o molekularnom testu koji pronalazi dijelove RNK SARS-CoV-2 virusa u uzorku. Testu je svejedno ima li u uzorku jedan ili milijun i jedan virus, on će pronaći njegovu RNK. Pozitivan test ne mora značiti da je netko zarazan niti da ima živi virus, već znači da je pronađen RNK virusa. Iz rog razloga su neki ljudi pozitivni i nakon više od mjesec dana od početka bolesti iako su istraživanja koja su do sad provedena pokazala kako su oboljeli zarazni samo prvih osam dana od početka bolesti.

Ovaj test rijetko može biti lažno pozitivan i lažno negativan, posebno ako se ne uzme bris nazofaringsa kako treba. Ako iz nekog razloga liječnik sumnja u rezultat testiranja uvijek se može ponoviti. Serološka testiranja su tek u začetku i na našem tržištu imamo testove koje otkrivaju IgG i IgM/IgG protutijela, dok još nema testova koja otkrivaju samo IgM protutijela. Naime, IgM protutijela nam govore o svježoj, nedavnoj infekciji, dok nam IgG protutijela govore da smo se nekad u prošlosti zarazili ovim virusom. Serološka testiranja imaju smisla kod istraživanja seroprevalencije populacije da se vidi koliki dio populacije je bio u kontaktu s virusom te u nekim epidemiološkim indikacijama.

Smatrate li da će se 'drugi val' koronavirusa dogoditi najesen ili je, kako tvrde neki stručnjaci, u slabljenju i nestat će?
Nitko sa sigurnošću ne može reći što će se događati s virusom na jesen. Moguće je da nas čeka drugi val, ali je moguće i da virus sasvim oslabi uz rijetka obolijevanja. Mi moramo biti spremni za najgori scenarij, što znači da struka pomno prati kretanje epidemije i odmah reagira u slučaju naglog porasta broja oboljelih. Svatko od nas bi se trebao pridržavati preventivnih mjera jer time znatno otežavamo širenje bolesti. To znači priviknuti se na „novo normalno“.

Što preporučate ljudima koji žele putovati?

Život ide dalje, tako da se pomalo vraćamo u normalu, naravno uz pridržavanje preporučenih mjera. Oni koji žele putovati to mogu, ali svakako bi se trebali informirati o lokalnoj situaciji na području na koje putuju. Unaprijed valja doznati kakve mjere su u toj destinaciji, a preporučam i da sa sobom nose maske i rukavice te dezinficijens za ruke i površine.


image
Božo Radić/HANZA MEDIA


Kad procjenjujete da će se izumiti cjepivo, kada bi moglo biti u upotrebi, s obzirom da je put do sigurnog cjepiva jako dug i hoće li ono biti obavezno?

Tek sada vidimo kolika je vrijednost cjepiva. Da smo imali efikasno cjepivo ne samo da bi spriječili brojna oboljenja i smrti, nego bi i spriječili velike ekonomske gubitke. Cijepljenje je tijekom 20. stoljeća spriječilo nebrojeno mnogo života, i najzaslužnije je što su neke opasne bolesti iskorijenjene, a neke su rijetke. Nije lako danas predočiti ljudima kako je izgledao svijet prije uvođenja cjepiva, kada su ljudi, a posebno mala djeca masovno umirali od velikih boginja, ospica, tuberkuloze i dječje paralize. Kada bi se danas pojavila bolest identična ospicama, protiv koje nitko nije otporan, a koja se širi puno lakše od COVID-a, i od koje bi najviše umirala dojenčad i djeca do 5 godina, možemo samo zamisliti kakva panika bi zavladala svijetom.

Do pronalaska cjepiva za takvu bolest, morali bi birati između dvije jezive krajnosti – od kojih je jedna stalni život u karanteni, gdje bi došlo do gospodarske katastrofe, a druga život bez karantene u kojoj bi bilo jako puno umrlih uz kolaps zdravstvenog sustava. Dakle, cijepljenje je veliko civilizacijsko dostignuće zbog kojeg je velik dio nas danas živ. Dobra je vijest što se u više država radi na razvoju cjepiva. No, da bi cjepivo došlo u široku primjenu potrebno je vrijeme, upravo radi njegove sigurnosti, ali i provjere njegove efikasnosti.

Pretpostavljam da će tijekom iduće godine više cjepiva biti spremno za masovnu uporabu. Po meni, cjepivo bi prvo trebalo osigurati osobama koje su u povećanom riziku, a to su prije svih starije osobe, kronično oboljele osobe te zdravstveni radnici. Hoće li cijepljenje biti obvezno ili ne i za koga, o tome će odlučiti struka na temelju epidemiološke situacije i karakteristika cjepiva.

Kako će izgledati život nakon pandemije koronavirusa?

Nadam se da će svatko od nas izvući pouku iz ove situacije. Moramo se zamisliti, biti zahvalni na svakom novom danu, biti bolji jedni prema drugima i kao što Mile Kekin kaže „Nikad više neću k'o prije bahato uzimati sreću zdravo za gotovo“. Vjerujem kako je Hrvatska i EU shvatila važnost samodostatnosti onih najvažnijih grana poput poljoprivrede, energetike, farmakoindustrije te industrije zaštitne opreme, a ne da ovisimo o Kini ili bilo kome drugome.
#MATO LAKIĆ
loading...

Izdvojeno

03. lipanj 2020 06:32