Ispod radara je prošla vijest da su ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica i Dražen Kutleša u ime Hrvatske biskupske konferencije, potpisali Sporazum o utvrđivanju sljedništva pravnih osoba Katoličke crkve u Republici Hrvatskoj. Vlast se tako pred izbore udvorila Crkvi, a riječ je o Sporazumu teškom desetke, možda čak i stotine milijuna eura? Tko to u ovom trenutku može znati?
To znači da će Crkva sada moći tražiti, karikiramo, "pola Hrvatske", jer joj pripadaju i ona zemljišta i nekretnine koje su bile u vlasništvu ugaslih bratovština i zaklada, koje se na našem tlu osnivaju još od dvanaestog stoljeća (!), što joj se prije spomenutog sporazuma nije priznavalo.
Pod povratom imovine oduzete Katoličkoj crkvi podrazumijevalo se samo ono što su poslijeratne vlasti, od 1945. godine nadalje, de facto i de iure, uzele Kaptolu. Bratovštine, kao udruge katoličkih vjernika ili crkvene zaklade, koje su također u svom posjedu imale silnu imovinu, time nisu bile obuhvaćene.
Dapače, mnogi potomci nekadašnjih bratima i danas se nalaze u posjedu iznimno vrijednih nekretnina koje nekim čudom komunistička vlast i faktički nije prisvojila, a oni su ih "zapasali" po obiteljskoj liniji. Sada Katolička crkva službeno može zatražiti povrat takve imovine i to će zasigurno učiniti. Mnogi će se iznenaditi kad o tome budu i službeno obaviješteni.
Za vrijeme SFRJ utvrđeno je da je imovina raspuštene bratovštine postala društvenom imovinom. Za takvu imovinu tada je vrijedio Zakon o udruženjima, zborovima i drugim javnim skupovima, a iz njihovih je odredbi nesporno proizlazilo da je imovina ugaslih bratovština čiji članovi nisu u zakonskom roku zatražili obnovu rada, postala općedržavnom imovinom, a ne imovinom župa kojima su pripadali.
ključna stavka Sporazuma
Sporazumom koji su potpisali Malenica i Kutleša, Katolička crkva ima pravo tražiti povrat te imovine, a ona je silna i vjerojatno ni u Crkvi ne znaju što im sve na ime toga pripada.
I nisu samo u pitanju bratovštine. Ista je stvar i s crkvenim zakladama čiji je rad prestao nakon 1945. Ukratko, Katoličku crkvu sad se smatra jedinim pravnim sljednikom sve te imovine, koja se, nota bene, nalazi mahom u samim središtima naših gradova i mjesta koja su u međuvremenu narasla, pa je tom logikom ono što je u povijesnoj jezgri, danas zlata vrijedno.
U Dubrovniku ili Splitu, primjerice, može se raditi o stanovima ili kamenim kućama čiji se metar četvorni cijeni po šest ili osam tisuća eura, ili zemljištu na kojem su te kuće građene?
Evo i ključnog stavka Sporazuma koji nedvojbeno potvrđuje "da se pitanja osnivanja, pravnog kontinuiteta postojanja, pravnog sljedništva, nadležnosti, aktivnosti, područja djelovanja, ovlaštenja za zastupanje, ovlaštenja za korištenje crkvene imovine i sva statusna pitanja glede pravnih osoba Katoličke crkve u Republici Hrvatskoj, prosuđuju isključivo prema kanonskom pravu".
Dakle, prednost se daje kanonskom u odnosu na svjetovno pravo, što znači da će Katolička crkva moći zaći duboko u prošlost i koristeći vlastite pravne izvore, tražiti povrat svega što je u SFRJ dobilo status općenarodne imovine koja će opet postati privatna.
Samo je više stvarno neće baštiniti potomci bratima, iako su je njihovi preci stvarali svojim radom i donacijama ili jednostavno je to bila njihova privatna imovina koja je ostavljena u naslijeđe bratovštini. Novi vlasnici te imovine bit će nadbiskupije, župe ili sam Kaptol.
Shvatili ste: država je tiho Crkvi na pladnju servirala silno bogatstvo, a njeni će ga odvjetnički timovi sada uknjižiti, štono se kaže – jedan kroz jedan, i to za vijeke vjekova – amen.