Zlostavljanje i zanemarivanje djece ozbiljna je stvar i na nju hitno i odlučno treba reagirati šira zajednica. Međutim, optužbe treba dobro provjeriti i nipošto lažno prijavljivati.
Verica, kućna prijateljica majke dvoje malodobne djece, podnijela je protiv prijateljice anonimnu kaznenu prijavu da fizički i psihički zlostavlja svoju djecu. Majka je u srpnju zbog toga iznenada bila pozvana u policijsku postaju na širem zagrebačkom području nakon čega joj se život pretvorio u pakao. No, kasnije će se ispostaviti da je prijava bila lažna, a majka je nakon velikog truda konačno uspjela doznati tko ju je prijavio. I šokirala se, naravno, prenosi Slobodna Dalmacija.
- Mjesecima su protiv mene provodili krim-obradu. Morala sam ići u centar za socijalnu skrb i na obradu u Polikliniku za zaštitu djece. Bile su to monstruozne optužbe i bila sam izložena teškom psihičkom pritisku radi dokazivanja kako se radi o podloj laži samo kako bi mi se naudilo iz meni nepoznatih razloga. Svakodnevno sam razmišljala tko je mogao tako nešto učiniti i zašto, no do odgovora dugo nisam mogla doći, i to sve dok nisam uspjela dokazati da ništa od prijavljenog nije bila istina. Nemoguće je izreći koliku sam patnju proživljavala u susretima s drugim ljudima, u školi, na poslu, u mjestu gdje živim.
Svi su me gledali sa sumnjom, da je možda sve to ipak istina. Bilo mi je neugodno doći u školu moje djece. Doživjela sam i veliku sramotu na rođendanu kada me je pred svim roditeljima i djecom verbalno napala majka jednog djeteta Sanda da sam zlostavljačica, da će mi oduzeti djecu i da ću u zatvor", svjedočila je šokirana majka, piše Danica.
‘Zatvorila dijete u prtljažnik‘
Navedeno je bio samo dio neugodnosti koj je majka proživljavala nakon anonimne prijave.
Ipak, njezina prijateljica Verica i dalje, nakon svega, ustraje u tome da je ta majka zlostavljačica. Otkriva kako su ona i suprug bili dugogodišnji kućni prijatelji s tom ženom i njezinim suprugom koji je nedavno otišao raditi u inozemstvo.
- Prijateljica je nakon toga počela učestalo odlaziti u kafić koji se nalazi u sklopu benzinske postaje u susjedstvu, i to bez svoje maloljetne djece koji su u to vrijeme bila sama kod kuće. Nekad su djeca bila odvojeno od nje u separeu, dok je ona sjedila za šankom.
Svjedočila sam i kako se na fešti kod zajedničkih prijatelja tako napila da smo je ja i suprug odveli kući i stavili njenu djecu na spavanje, jer ona to nije bila u stanju učiniti. Dok sam bila u posjetu kod nje, više je puta tukla djecu šibom i ja sam to i sprječavala", istaknula je prijaviteljica.
Sve je pak eskaliralo kad je doznala za fizičko zlostavljanje sina, pogotovo kad joj je zajednička prijateljica Marina ispričala da ga je za kaznu stavila u prtljažnik automobila:
"Bila je moja zakonska, moralna i građanska dužnost to prijaviti nadležnim institucijama".
Nakon višegodišnje istrage, ispostavilo se kako te teške optužbe uopće nisu točne. Primjerice, iz nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba proizlazi kako kod djece nisu utvrđeni nikakvi znakovi koji bi upućivali na zlostavljanje.
"To je suglasnoi s iskazom razrednice jednog djeteta koja je na sudu rekla da nije zamijetila nikakve promjene u ponašanju i da se radilo o socijalno aktivnom djetetu koje je obavljalo sve svoje zadatke.
Socijalna pedagoginja u osnovnoj školi koju su pohađala djeca majke ustvrdila je na sudu kako nije bilo nikakvih indikacija u ponašanju te djece koji bi ukazivali na zlostavljanje, a suradnja s njihovom majkom bila je korektna jer je dolazila u školu na informativne razgovore, i to samoinicijativno", zaključio je sudac.
‘Prijateljice‘ ustraju na odbačenim prijavama
Na koncu su kaznenu prijavu kao neosnovanu odbacili i policija i tužiteljstvo. Jedino su svjedokinje Sanda i Marina ostale pri svome da je majka fizički kažnjavala svog sina, a Marina je rekla i kako ona i "nije neka majka jer je znala vikati na djecu, tući ih i ostavljati ih same ili ih je dala na čuvanje svekru".
Sanda je jednom svjedočila situaciji da je majka vikala na svog sina kad su bile na proslavi rođendana i da ga je tom prilikom udarila. No, sud zaključuje kako je to bilo jedino konkretno svjedočenje, ali iz toga se ne može zaključiti da je majka doista zlostavljala svoju djecu.
Marinin iskaz pak sud je ocijenio potpuno nevjerodostojnim jer se ona, premda se poznaju godinama i u rodbinskim su vezama po muževima, nije mogla navesti i opisati niti jedan konkretan primjer da je majka tukla svoju djecu.
"Potpuno je životno nelogično da je svjedokinja vidjela mnoge situacije u kojima je majka tukla svoju djecu, a da se niti jedne ne može konkretno sjetiti. Cijeli iskaz svjedokinje Marine bio je usmjeren da je prikaže kao lošu majku, bez navođenja bilo kakvih konkretnih dokaza", rekao je sudac.
Marina je izjavila i da ne zna od koga je čula da je majka kaznila svog sina tako da ga je stavila u prtljažnik, niti je ikad vidjela prijateljicu u kafiću premda je znala čuti da tamo zalazi i da blizu parkira auto.
Sudac je zbog toga presudio da Verica svojoj kućnoj prijateljici zbog lažne prijave mora platiti 1600 eura odštete i pokriti joj 3400 eura troškova. Presuda je nepravomoćna i Verica se na nju može žaliti, piše Danica.
Žena se očito našla u izrazito neugodnoj situaciji u kojoj joj je pomoć došla od institucija, škole, policije i pravosuđa, a ne od onih od kojih bi se ona očekivala, od prijateljica.