Željko Đekić zvani Lika, 55-godišnjak iz Splita kojem se na splitskom Županijskom sudu sudi zbog teškog ubojstva svoje partnerice Vesne Perišić 30. studenoga 2021. godine u trgovačkom centru “Lidl” na Poljičkoj cesti, danas će nepravomoćno doznati koliko će dugo proboraviti iza zatvorskih rešetaka i hoće li zaista, kako je to kazao njegov odvjetnik po službenoj dužnosti Jakša Cvitković, izrečena kazna biti ujedno i doživotni zatvor za njega!
Đekiću se sudilo zbog teškog ubojstva i to zbog toga jer je izvanbračnu suprugu ubio na okrutan ili podmukao način, kao i zbog toga jer ju je ubio nakon što ju je zlostavljao duže vrijeme prije ubojstva, a ubio ju je na okrutan način bešćutno je ubadajući 20 puta nožem i “ciljajući vitalne organe s ciljem da je ubije”, piše Slobodna Dalmacija.
Prijeti mu maksimalna kazna od 40 godina zatvora, no gotovo je sigurno da mu sudsko vijeće na čelu sa sucem Dinkom Mešinom neće izreći maksimum jer je po zakonu obvezno uzeti u obzir činjenicu da je vještačenjem utvrđeno kako je Đekić u trenutku ubojstva bio bitno smanjeno ubrojiv, kao i to da je do sada neosuđivan. Mnogi će se zapitati zbog čega Đekić ne može dobiti maksimalnih 50 godina zatvora koliko je predviđeno po našem kaznenom zakonu?
Ne može, jer da bi mogao biti kažnjen takvom kaznom morao je počiniti najmanje dva kaznena djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora.
Tijekom suđenja pregledana je i snimka nadzornih kamera iz trgovine “Lidl” u Poljičkoj, u kojoj je nesretna Vesna radila i na kojoj se vidi kako se ni najmanje nije nadala da će je, dok slaže artikle na police, neočekivano i vrlo brutalno napasti njezin tada već bivši partner od kojeg je otišla ne mogavši trpjeti višegodišnje, uglavnom psihičko nasilje. Na snimci se vidi da se muškarac odjeven u tamnu majicu s kapuljačom na glavi pojavljuje na početku reda s policama na koje je žrtva u tom trenutku, ništa ne očekujući, slagala artikle za prodaju.
Napadač potom prilazi žrtvi, koju sekundu prije negoli je došao do nje poseže za nožem koji je bio skriven za pojasom na leđima ispod majice, vadi ga i neviđenom žestinom počinje ubadati nesretnu ženu koja u jednom trenutku pada na pod. Napadač ni tada nije prestao, nemilice ju je probadao nožem dok je ležala sklupčana na podu, prvo ga je pokušala spriječiti jedna žena, a onda su ga svladala dva muškarca bacivši ga na pod.
Kako je na suđenju kazao sudski vještak patolog dr. Antonio Alujević, “sam akt ubadanja žrtve trajao je, kako je to vidljivo na snimkama, 16 sekundi, a moj je stav da su tri smrtonosne ubodno-rezne rane u prsni koš koje su oštetile srce i pluća žrtve nastale posljednje ili među posljednjima”.
– Žrtva je sigurno bila u jakom duševnom uzbuđenju ili kako bismo rekli, u “smrtnom strahu”. Da, takav strah može u takvim situacijama umanjiti bol jer je tada velika navala adrenalina, ali žrtva je bila u svjesnom stanju kada je zadobila dvadeset uboda nožem i trpjela je ogromni strah i bol – kazao je vještak.
Kakav je bio odnos Željka i pokojne Vesne najbolje je opisala žrtvina sestra Jelena Projić u svom svjedočenju tijekom suđenja, izjavila je da ih je baš ona upoznala dok je radila u jednom lokalu.
– Nikad nije upoznao naše roditelje, tek je jedan jedini put došao u Dugopolje na moje vjenčanje i zasmetalo mu je što je svirala neka pjesma od Thompsona. Nikad poslije toga nije došao kod nas, a zvali smo ga i na pričesti, proslave... Nisam ni pomislila da ga je to moglo uvrijediti. Kad sam nakon nekog vremena vidjela da Vesna ima problema, govorila sam joj da ide od njega ako joj nije dobro, da skupi stvari i ode.
No, govorila je da ja ne znam kakav je on, da njoj nije lako, da kocka po cijele noći, razbija vrata šakama i slično. Tražio je da se ona prema njemu odnosi kao prema kralju. Vesna ga je voljela i zbog sina je sve podnosila sa smiješkom, nadajući se da će se situacija popraviti. Nismo mogle normalno sjesti i kavu popiti jer je on smatrao da sam kurvetina koju treba ubiti, baš me je mrzio. Govorila mi je kako će otići kad joj on prijeti da će zaviti Dalmaciju u crno, da će baciti bombu u našu kuću u Dugopolju, da će nas sve pobiti i da će napuniti gepek auta našim glavama i donijeti joj...
Kad je jednom došla doma s jednog pira, a on nije znao da ona ide, pitao ju je gdje je bila, kad mu je odgovorila, nije joj povjerovao nego ju je vrijeđao i rekao joj da kupi stvari i ide.
Ona ga je tri puta pitala je l’ stvarno to mislio, nije mogla vjerovati da joj se napokon ostvaruje želja – kazala je svjedokinja.
Sam Đekić je tijekom suđenja tvrdio da se ničega ne sjeća nego tek “ponešto do parkinga, a od tada kao da je netko uzeja gumicu i sve obrisa, i ničega se ne mogu sititi...”.
Vještak psihijatar Željko Ključević to je ocijenio kao disocijativnu amneziju koja je posljedica samog događaja i nema nikakve veze s ubrojivosti okrivljenika prije negoli je počinio ubojstvo.
U svojoj obrani Đekić je za probleme sa svojom izvanbračnom suprugom okrivljavao njezinu obitelj koja se miješala u njihov odnos iako im on nikada, kako je napisao u obrani, “nije rekao ni grubu riječ...”.
Kazao je da ga je iznenadilo kad je čuo da je Vesna išla kod socijalnog radnika i da su njihovi odnosi bili normalni, da su znali razgovarati po cijelu večer, i do šest ujutro.
– Uglavnom bih ja pričao, a ona bi slušala, ali bi sutra opet nastavila po svome. Meni je smetalo to što je išla po stanovima šišati muške, a ja sam kockao kako bih joj dokazao da nema potrebe da ide po kućama, jer ja tih 30 kuna koliko je naplaćivala mogu zaraditi u trenutku.
Otkad se zaposlila, nije plaćom doprinosila za kuću, a tek sam kasnije vidio da je kupila automobil.
Nikad joj nisam branio da posjećuje svoju obitelj, ali bi ona svaki put kad bi se vratila od njih “digla nos” i ne bi pričala sa mnom 20 dana... Sjećam se da su se na piru njezine sestre pjevale pjesme kako će se “sjeći uši i vaditi oči”, a mene je to jako pogodilo – pokušao je sudu pojasniti Đekić.
Zašto je stalno nosio nož
Tvrdio je i da je nož, za koji je tužiteljica Julijana Stipišić navela da je dokazano da ga je u najmanje tri navrata stavljao Vesni pod vrat tijekom svađi, nabavio i nosio svakodnevno sa sobom nakon što je u rujnu 2021. godine napadnut i izudaran s desetak udaraca nogom u glavu te da su ga htjeli ubiti Vinko Budiša (bivši zapovjednik Specijalne policije koji je 26. listopada 1996. godine, ispalivši hitac iz pištolja u zatiljak, ubio Đekićeva tada 19-godišnjeg brata i za to je pravomoćno osuđen na, možemo slobodno reći, sramotnih četiri godine i jedanaest mjeseci zatvora – op.a.) i “njegovi iz policije koji se bave preprodajom droge”. Kazao je i da su ga dva puta htjeli pregaziti automobilom.
– Dokazali smo i da je žrtvi prije prijetio i stavljao joj nož pod vrat. Žrtva nije to prijavljivala policiji jer se bojala, ne za svoj život, nego za život svog sina i članova svoje šire obitelji.
Okrivljeni je zlostavljao i svoje tada maloljetno dijete koje je ovim činom ostalo i bez majke, ali i oca. Njezina smrt bila je samo nastavak njegova dotadašnjeg iživljavanja. Okrivljeni je na raspravama plakao, ali ne žaleći žrtvu, nego sebe i svoju tešku sudbinu.
Kad je shvatio da će ga ona trajno napustiti odlučio se na ovaj čin, a smrt njegova brata ne može i ne smije biti razlog i opravdanje da se ubije neka druga osoba. Tražim da mu sud izrekne što dužu kaznu dugotrajnog zatvora – u svom je završnom govoru naglasila zamjenica ŽDO-a.