Nakon pauze tijekom koje je Sudsko vijeće dubrovačkog Županijskog suda kao nove dokazne prijedloge u sudskom postupku prihvatilo zapisnike koje je predočila odvjetnica Doris Košta a koji se odnose na sastanke u prostorijama Elektroprivrede RS, odnosno Hidroelektrana na Trebišnjici (HET) kolovoza 2012. te zapisnik inspekcijskog nadzora, Teo Sekondo je ponovio kako nije bio voditelj projekta revitalizacije i da je na sastanke išao jer ga je vodio direktor Pero Mišković. Priložila je i zabilješku iz 2018. sa sastanka s Elektrocentrom Petek kojem su uz Sekonda nazočili Ivo Miletić i Pero Miletić. Košta je ustvrdila da su zapisnici dokaz kako je Sekondo aktivno sudjelovao u revitalizaciji pogona Plat, ali i dostatan dokaz za podizanje kaznene prijave protiv Lise i Sekonda zbog lažnog svjedočenja.
Svjedok je rekao kako nije potpisao zahtjev za izdavanje uporabne dozvole niti zna tko je ga je ispunio. Sjetio se da je 2012. u HET-u nazočio koordinacijskom sastanku o revitalizaciji, ali i naglasio kako nije bio nadležan za vatrodojavu te ne zna zašto je svjedok Đuro Vojnić izjavio da mu je on nadređen:
-Komisiju za uređenje strojarnice vodio je Pero Miletić a Komisiju za klimatizaciju Gabriela Mikiel. Nisam bio zadužen za uklanjanje otpada iz strojarnice nisi su me radnici u pogonu upozoravali na otvorena vrata strojarnice niti na kante s zapaljivim tvarima, a Ivo Miletić je odlučio da se dovrši posao i vrati u prvotno stanje, što nije učinjeno. Vatrodojavnu centralu je održavala tvrtka ”Lumis”, a za nju je bio zadužen Ivo Lise. Suočivši ga s izjavama ranijih svjedoka Hrvoja Radića da su ga zaposlenici pogona Plat upozoravali na otvor, Sekondo je uzvratio dasu na jutarnjim okupljanjima nazočili svi, pa i Ivica Goga te Gabriela Mikiel kao osobe zadužene za taj otvor. Za iskaz Jurice Jelčića koji je tvrdio da su otvorena vrata pogona pospješila brzo širenje požara te da je ”uzrok požara plastika koja je gorila brže nego šibica” i da je Sekondo električarima dao nalog da se na deponij HE Dubrovnik bace cigle iz pogona, što su oni odbili pa su to učinili strojari” da bi se potom otvor zatvorio plastikom. Ipak, Sekondo se nije sjećao da je cigla bačena uz njegov nalog, ali je priznao kako je je bio upoznat s planom spašavanja iz 2015. koji je predviđao i mogućnost evakuacije čamcem odvodnim tunelom, a priznao je i da je kroz pogon vodio grupe učenika i studenata, ali i pojasnio da je to odobravao direktor a Lise obvezu nošenja kaciga.
Odvjetniku Hrvoju Tokiću svjedok je rekao kako nema saznanja o radovima koje je izvodila tvrtka ”Segra”, dok je odvjetniku Jošku Čehu priznao da ne zna kako nakon tragedije izgleda vertikala kabelskog kanala niti jesu li u kanalu obnovljene protupožarne barijere i mijenjani kablovi, kao i da nakon tragedije strahuje od zatvorenih prostora. Nije se sjetio kad su točno počeli radovi na generatoru, ali zna da su pregovori o tome dugo trajali i da je Pero Miletić bio voditelj glavnog projekta revitalizacije, ali je HE Dubrovnik tijekom tih zahvata svo vrijeme bez prekida proizvodila struju i doprinosila hrvatskom elektroenergetskom sustavu.
Odgovarajući na upite odvjetnika Čeda Prodanovića svjedok je ustvrdio da u sistematizaciji nema opisa njegova radnog mjesta i ustrajno tvrdio da nije imao ovlasti davati naredbe nego samo savjete. Rekao je kako se nije postavljao kao autoritet i da s naknadnom pameću smatra da se prvo trebala ishoditi građevinska pa uporabna dozvola, ali se nije sjetio da je upozoren na probleme sa sustavom vatrodojave jer je to zaduženje Iva Lise. Sjetio se da su o postavljanju PVC-pregrade umjesto lima ”odlučili šefovi”.
Svjedok je odvjetniku Gordanu Pregleju odgovorio kako je Lise trebao, ako ih je vidio, ukazati na nepravilnosti oko zaštite na radu i da je Lise bio dužan nadležne pismeno izvjestiti o problemima s vatrodojavom, a opisao mu je i dolazak izvjesnog Sinkovića sa suradnicima iz Uprave HEP-a koji su u pogonu boravili istodobno kad i Krim-policija. Nakon što je odvjetnik Janjko Grlić predočio Sekondu službenu analizu ovlasti i odgovornosti radnika Hidroelektrane prema kojem je svjedok trebao procjenjivati rizik i redovito kontrolirati proizvodnju i održavanje pogona te pripremu i plan investicija HE Dubrovnik, Sekondo je rekao kako on nije obavljao te poslove, a nije se sjetio ni da je osposobljen za provedbu mjera zaštite na radu i spašavanje od požara! No, sjetio se kako je pripremu javne nabave za radove sanacije stropa obavio Pero Miletić.
Sekondo je odvjetniku Tomislavu Krugeru ustvrdio da mu nije bila obveza javljati probleme i da nije bio ”produžena ruka direktora”, dok je odvjetniku Tomislavu Matiću rekao kako tijekom njegovih 35 godina rada u HE Dubrovnik nije osjećao nesigurnost osim u slučaju kad je bila poplava te potvrdio kako je stropna obloga vremenom promijenila boju, a na podu su se povremeno mogli naći odlomljeni komadići te obloge.
Odgovarajući optuženom Ivici Nuiću ustvrdio je kako je na jutarnjim sastancima bilo govora o zatvaranju otvora, ali je ”smetala samo cigla” i rekao kako tad nije znao da se kroz sporni otvor trebala unijeti klimatizacijska oprema. Optuženom Miljenku Vučiću je priznao kako su svi radnici znali za dva puta evakuacije (pristupni tunel i skalini ka koti 220) ali mu nije odgovorio kakvog je smisla, obzirom na okolnosti, imao predviđeni čamac u odvodnom tunelu kao mogućem putu evakuacije.
Na kraju današnje rasprave iskazu svjedoka Sekonda prigovorili su odvjetnici obrane: Čedo Prodanović je rekao kako je rezigniran zbog iskaza, a Janjko Grlić naglasio kako svjedok ima selektivno pamćenje.
