Još Olimpijske igre u Tokiju, u kapici hrvatske reprezentacije, i to bi bilo to - Xavi Garcia se oglasio uoči puta u Japan s hrvatskom reprezentacijom. Lovit će u zemlji izlazećeg sunca medalju, pokušati na taj sjajan način zaključiti karijeru, koja je odavno sjajna.
Kapetan Jug Adriatic osiguranja, koji je prije šest godina stigao u najtrofejniji hrvatski klub, prije toga igrao za riječko Primorje EB u Hrvatskoj, 5. siječnja ove godine otpuhao je 37 svjećica na rođendanskoj torti. Krenuo nakon klupske sezone na pripreme reprezentacije, uložio sve kako bi izborio mjesto među putnicima na najvećem svjetsko natjecanje, te odlučio ne nakon Olimpijskih igara, već sad, prije njih, objaviti odluku: 'Fermaj Xavi, dosta je bilo!' - rekao je sam sebi, a potom je nazvao, najavio kako je sve napisao. Objavio je odluku točno u podne, 13. srpnja 2021. godine.
Napisao je Xavi: 'Došao je trenutak za reći zbogom, ili još bolje doviđenja. Živio sam san igrajući više od 20 godina na visokom nivou i dijelio svlačionicu s mnogo fantastičnih i vrhunskih suigrača. Kroz sve te godine uspio sam ostvariti rezultate i ciljeve o kojima sam na početku svoje karijere mogao samo sanjati. Nisam ni slutio da će mi godine mukotrpnog rada, žrtve i truda u ovolikoj mjeri omogućiti da se razvijem kao vrhunski sportaš, ali i kao osoba.
Zadovoljstvo mi je da mogu završiti sportsku karijeru u jednom od najboljih sportskih klubova i činjenica da sam bio dio povijesti Juga me ispunjava neizmjernim ponosom.
Ovo je najteži trenutak u karijeri svakog sportaša. Vrijeme je da se zahvalim ovom klubu i ovom sportu.
Nažalost, nije mi se pružila prilika da se oprostim s momčadi i navijačima na način koji sam htio i priželjkivao.
Imam samo riječi zahvale onima koji su mi od početka dali povjerenje, ali prije svega onima s kojima sam radio svaki dan, dijelio iskustva na mnogobrojnim putovanjima te nadasve jedinstvene trenutke.
Svakome od njih želim sve najbolje i od srca im se zahvaljujem. Nikad neću zaboraviti što ste mi pružili.
Naravno, ne mogu (niti želim) zaboraviti na svoju veliku podršku tijekom svih ovih godina, svoju obitelj (iako ne zasluzuju samo nekoliko riječi, zaslužuju spomenik).
Trpjeti me i pratiti toliko godina sigurno nije bilo lako...neizmjerno vam se zahvaljujem.
Zauvijek ću ovaj prekrasan grad i predivne ljude nositi u srcu i Dubrovnik ću zauvijek smatrati svojim drugim domom.
Nakon Olimpijskih igara u Tokyu se moram suočiti s novim izazovima kojima ću pristupiti s jednakim žarom i entuzijazmom i koji će mi omogućiti novi život nakon toliko godina.
Doviđenja. Vidimo se uskoro...'
Poželimo ga vidjeti tad s novom olimpijskom medaljom oko vrata.