Kraj treće četvrtine ogleda Jug Adriatic osiguranje – Solaris u Gružu, prošao je pokraj našeg novinarskog stola, uzeo je olovku, te napisao na papiru: Zadnja četvrtina u karijeri!
Nakon tih zadnjih osam minuta, zagledao se u daljinu. Nenad Periš, Neno, spremio je zviždaljku u špag. To je bilo to, nema više. Prišli su mu mnogi, prišli smo i mi. Iznenadio je mnoge.
- Trideset godina, toliko je prošlo od prve utakmice koju sam sudio. Neki dan sam bio u Italiji, Savona – Olympiacos. Liga prvaka. To mi je bila zadnja međunarodna utakmica, i sad ova u Gružu... - nisu krenule suze, ali su mu zasuzile oči. Tko zna kako je bilo poslije, kad je ušao u svlačionicu, kad je spremio zviždaljku u torbu, sudačko odijelo, te krenuo prema izlazu.
- Tko me je nagovorio da počnem sudit? Mišo Asić, koji mi je bio trener u POŠK-a - kaže Periš.
I kad je to spomenu, nek se zna: POŠK osvajač Kupa pobjednika kupova Europe 1981. godine, a Periš najmlađi igrač splitskog sastava. Trofej je Zenta osvojila na turniru u Poljudu, podigla ‘kantu‘ 29. studenog, a Periš je rođen 8. rujna 1964. godine. Dakle, što je imao, 17 godina, dva mjeseca i 21 dan. Uz njegovo ime je stajalo učenik. Poželio je tad kako će i on jednog dana biti poput udarnih igrača Milivoja Bebića, Denija Lušića, Damira Polića...
Zatim, nek‘ se zna kako je malo nedostajalo da dva tjedna poslije donese dva trofeja iz Skopja u Split. Donio je jedan – onaj što je dobio kao najmlađi sudionik finala Super kupa Europe, a taj europski trofej je 12. prosinca prije 43 godine osvojila Barcelona, koje je bila klupski prvak Europe. Bebić, koji je postigao čak sedam pogodaka, izabran je za najboljeg igrača utakmice.
- Vodili smo s tri razlike, 9:6 u zadnjoj četvrtini. Ni danas ne zna kako smo to prokockali, te izgubili utakmicu u produžetku....
Tri igrača više je POŠK imao u zadnjoj četvrtini, dva gola je Barcelona postigla kad je imala igrača manje, ukrala je loptu, mali rastom, a veliki igrač Manuel Estiarte je bježao u kontru i pogađao. POŠK je vodio u trećoj 8:4. Barcelona je od 6:9 stigla u produžecima do 12:9. POŠK ublažio poraz 11:12. Bebić je čestitao suparniku, te prozvao suca: Kenig je sudio protiv nas (Kening je bio mađarski sudac, koiji je uz Talijana De Stefana sudio utakmicu za Super kup Europe).
I tako smo opet došli na suce, i suđenje, te se vraćamo Perišu, koji je nedugo nakon osvajanja europskog trofeja otišao na fakultet, magistrirao kemiju. Zaposlio se. Bilo je poslije kasno za povratak igranju, te je novi susret sa svojim trenerom, bio početak njegove sudačke karijere.
- Trideset godina sam sudio. Trideset. Neka sam imao trideset utakmica godišnje, pa je to 900 utakmica, a imao sam ih nekad puno, puno više. Nisam vodio statistiku, ali kad rečem kako sam ih sudio više od tisuću, nisam rekao krivo.
Dva puta je sudio na Olimpijskim igrama, šest puta na Svjetskim prvenstvima, četiri puta na Europskim prvenstvima, osam puta je sudio finale Svjetske lige, tri puta Kineske igre, tri puta Azijske igre, četiri puta kvalifikacije za Olimpijske igre...
- Imam oko 400 međunarodnih utakmica – kaže Periš.
Pamtimo, svirao je finale turnira vaterpolistica na Olimpijskim igrama, finale Svjetskog prvenstva za žene, finale Europskog prvenstva za žene. Sudio bi finala i muškima, ali nije, a nije jer je kriva Hrvatska. Non stop naši vaterpolisti u igri za medalju od kad je on 2005. postao međunarodni sudac, i kad je tako, sude neutralni suci.
- Sudio sam ne samo naša finala prvenstava Hrvatske, već finale za prvaka Srbije, Crne Gore, Italije, Rumunjske, Japana i Brazila. Sudio sam Azijsku ligu prvaka, sudio za broncu na EP-u i SP-u, naravno, u svim europskim kupovima... Petnaest godina sam sudio Divlju ligu u Dubrovniku, iz ljubavi prema vaterpolu. I guštao sam. Dubrovnik je meni nakon mog Splita uvijek bio najdraži grad. Eto što ti je život, u Splitu prva utakmica, a u Dubrovniku zadnja. Cijeli svijet sam obišao, upoznao puno ljudi, stekao puno prijatelja. To je najveće bogatstvo. To i djeca. Moji Lucija, Laura i Matej...
I tu je zastao. Mateja više nema. Nastradao je u Beogradu u noći s 30. na 31. prosinca 2021. godine u 27. godini života. Mjesecima je trajala potraga. Njegovo beživotno tijelo je nađeno 18. svibnja 2022. godine.
- Tad su ljudi, koje sam upoznao sudeći utakmice, učinili sve da mi pomognu, i pomogli su. Tražili smo Mateja. Nažalost, nismo ga našli živog. Ali, pronašli smo tijelo, donijeli ga u Split, te ga sahranili. Za koji dan će tri godine kako ga nema. I to je dio mog života, života moje obitelji, kao što je bilo i suđenje...
Periš je bio i branitelj, bio u ono vrijeme i na južnom bojištu, u Dubrovniku.
- Da, i to je dio mog života...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....