Nekih stvari se sjećam kao da su bile jučer. Slike iz tih dana su čiste. Putovanja, te baš ta utakmica. Sjećam se, stali smo u Slano. Gledali posljedice rata. Spavali u hotelu Plakir na Babinom kuku. Samo je jedan dio hotela imao struju i vodu... a utakmica? Kakav ambijent! – prošlo je trideset godina, a Mile Smodlaka na prvu: Ne, nisam zaboravio! Ta utakmica se ne zaboravlja!
Na današnji dan 1993. godine igrala se u Gružu majstorica polufinala za prvaka Hrvatske između Juga i splitskog Jadran Koteksa, tad aktualnog prvaka Europe. Tko pobijedi, igrat će u finalu protiv zagrebačke Mladosti, aktualnog prvaka i pobjednika Kupa Hrvatske.
Je li bilo više ljudi na toj trećoj utakmici polufinala doigravanja za prvaka Hrvatske 1993. godine ili na Final fouru Kupa europskih prvaka 2001. godine?
- Na Final fouru su bile montažne tribine dole, uz bazen, ali ako se ne varam, u toj majstorici je bilo puno ljudi na krovu... – zaostao je Mile, 21. travnja 1993. godine u majstorici polufinala Jug – Jadran Koteks igrač splitskog kluba, a 18. i 19. svibnja 2001. u kapici Juga na Final fouru Kupa europskih prvaka.
- Sretan sam što sam bio dio tog vremena, te što sam imao priliku to doživjeti – istaknuo je Alen Bošković, ‘sitan, ali dinamitan’ Jugaš. Kakav asistent i strijelac. I on se vratio trideset godina unatrag. Majstorica polufinala nije odigrana do kraja. Prekinuta je pred kraj treće četvrtine pri vodstvu Jadran Koteksa 10:8.
- Pustimo sad prekid, Jadran je bio bolji. Bio je aktualni prvak Europe. Nije nas ozbiljno shvatio, te smo ga iznenadili prvu utakmicu. Zatim nas je ‘ubio’ u Splitu, a u toj trećoj utakmici, majstorici, baš smo se bili ‘napalili‘. Pokušali smo. Bili smo blizu, ali, Jadran je, kažem, bio bolji. To nije bilo sporno. Da, evo sad sam se naježio... Igrao sam i tad, igrao sam i taj nezaboravni Final four kad smo pobjedama protiv Bečeja i Olympiacosa osvojili naslov prvaka Europe. To što kaže Mile, da, na Final fouru su bile tribine uz bazen, ali nikad toliko ljudi nije bilo na krovu Gruža kao u toj trećoj utakmici polufinala protiv splitskog Jadrana. Zatim, onaj prolaz između dvije tribine gdje je danas bazen za rasplivavanje je bio pun, pa ljudi su gledali utakmicu iz restorana hotela i s recepcije jer tad tamo nije bilo ništa, pa su bili iza ograde koja je dijelila bazen od kancelarija starog kolodvora gdje su se prodavale karte... Tad nije bilo krova na bazenu, te su gledali i odozgo, s Montovjerne, s puta, izvan bazena – vratio se 30 godina unatrag Alen Bošković.
Anto Vasović je pogodio 15 sekundi prije kraja treće četvrtine za vodstvo Jadrana 10:8, i tad je netko s tribina pogodio suca Zvonimira Brkljačiča iz Rijeke upaljačem u glavu.
- Sjećam se, svi skočili, stvorila se gužva. Kažem ja: ‘Sudac je dobro, daj, idemo igrat!’. A kažu meni moji, ja sam bio jedan od najmlađih: ‘Daj, mali, šuti! I dolazi amo, makni se s klupe!’. I onda smo stajali na rubu bazena. Sve u dimu. ‘Grmi’ s tribina. Svašta su nam govorili. Moj bademantil nikad ‘zeleniji’, hahaha... Sjećam se dobro kako su molili ljude da napuste tribine, pa kako ćemo nastavit igrat. Toga se sjećam – vrti svoja sjećanja Smodlaka.
Ivo Miloš je bio tajnik Juga, a službeni spiker na utakmici. Đuro Kolić je bio jugov predsjednik, uključio se i Davor Poković u pregovore s navijačima.
- Mi smo bili ispod tribine kad su došli i zvali Mara (Bijač) da se on kao kapetan Juga obrati navijačima, te ih zamoli da napuste tribine... I tako naš Maro moli navijače, a zapadna tribine u glas: ‘Nemojte ići!’, a druga odgovara uglas: ‘Nećemo ići!’ – kaže Bošković.
I nakon novih zamolbi, napustite tribine, e to se također ne zaboravlja, legendarni Vjeverica je pustio hit Olivera Dragojevića, te je Gruž pjevao iz sveg glasa: ‘Teško mi je putovati, od tebe se rastajati...’. Tako je u Gružu bio koncert. Pjevalo je svih šest tisuća gledatelja, koliko ih je već bilo tog dana u dobrom, starom Gružu.
- Specijalci su ispratili suce, Brkljačića, a drugi je bio Dragan Štampalija. Toga se sjećam. I sjećam se kako je gotovo dva sata prije početka utakmice sve bilo puno. Dimne, bengalke, sirene, bandjere... Danas kad pričaš nekom kako je bilo, a tko to ne zna, ne vjeruje – istaknuo je Bošković.
Više od pola sata trajalo je uvjeravanje čelnika Juga da je najbolje da se tribine isprazne, te kako će se tad nastaviti utakmice, ali nitko nije želio napustiti tribine. Bila je to druga utakmica u Dubrovniku nakon rata. Ne samo vaterpolska. Ulaz u Gruž besplatan. Atmosfera sjajna. Ostale su zapisane riječi Duška Antunovića, legendarnog Kapekaša, tad izbornika hrvatske reprezentacije: ‘Šteta što se ovako moralo završiti zbog incidenta koji je izazvao samo jedan gledatelj. Gruški se ambijent malo gdje može doživjeti‘.
Ostaje samo ponoviti riječi Alena Boškovića: Sretan sam što sam bio dio tog vremena, te što sam imao priliku sve to doživjeti!
