- Gledao sam prije nekoliko dana na HTV-u snimku finala protiv Olympiacosa. Danas mi se sve to čini nestvarno. Krcate tribine. Ona nevjerojatna atmosfera... Uvijek kažem, kad se sjetim tog Final foura 2001., kako je to bio naš najbolji, najljepši mogući san. Rezultatski, bio je to podvig. Čudo smo napravili. Stoji, nismo krenuli od nule, ali smo se takoreći bili tek skupili – priča Mile Smodlaka, jugov legendarni centar, kojeg smo točno 19 godina poslije nezaboravnog trijumfa Jugaša u Europi 'našli' u Splitu, u Poljudu.
- Neka uđe u 'zapisnik' kako ja radim, a kako se kapetan u Australiji vjerojatno kupa na Bondi beachu. Eto, to je razlika između nas dvojice 19 godina nakon tog final foura. Hahaha – raspoložen je Smodlaka. Čitao je jučer što je rekao Fatović.
- Bečej je u Gružu te 2001. branio naslov prvaka Europe. Bečej je bio reprezentacija Srbije i Crne Gore plus Peter Biros i Tamas Molnar, dva zlatna Mađara, olimpijski pobjednici. Reprezentacija Srbije i Crne Gore u Sydneyju na Olimpijskim igrama je osvojila broncu. Bečej nije dvije godine izgubio utakmicu. Nanizao je pedeset i nešto pobjeda. Eto protiv koga smo igrali u polufinalu, ali, bez obzira što se mnogi, kad se sjećaju tog Final foura 2001., sjećaju naše pobjede protiv Bečeja, a manje one protiv Olympiacoisa, ja nikad nisam razmišljao na način: moramo dobiti Bečej, pa što bude u finalu. Ne, želio sam uvijek biti prvi. Razmišljao kako moramo sve dobiti bez obzira tko je suparnik, ali, stoji kako je utakmica protiv Bečeja bila veličanstvena, iako, teža nam je bila utakmica protiv Olympiacosa.
Sam je sebi potom postavio pitanje, te odgovorio na njega.
- Znaš li zašto nam je bila teža utakmica protiv Olympiacosa, a ne protiv Bečeja, iako je Bečej bio jači od Olympiacosa? Zato jer smo se potrošili protiv Bečeja večer prije, a nakon toga nismo mogli zaspat, što od umora, što od adrenalina. Elvis se jučer sjetio, a i ja pamtim 'čuveni kafić Hogar', koji je bio pun nas igrača od trena kad je sunce svanulo. U sobi smo čekali dok svane, kao bi izašli vanka, a sve da ne bi ljudi u Župi rekli kako smo ludi. I onda, kad je svanulo, dole u Hogara smo ispijali kavu da ne prespavamo finale. Sve što se dogodilo poslije je bilo fantastično. Pobjeda u produžetku, osvojen trofej, ta radost prvo na bazenu, pa potom po čitavom Gradu... I neki dan, kad sam gledao snimku finala, rastužio sam se. Da, bio sam tužan.
I opet je bio brži od nas.
- Znaš li zašto? Jer danas nema tog fanatizma u Gradu. To me žalosti. Koliko puta sam se pitao: 'Kako smo to uspjeli izgubiti?'.
Danas je dan kad 'pamtimo samo sretne dane', te vraćamo osmijeh na lice Smodlaki podsjećanjem kako je DJ Vjeverica prije točno 19 godina nakon pobjedničkog kupanja Jugaša pustio Gibonnijevu pjesmu: 'Mi smo prvaci’. Tad je više od 5000 gledatelja zapjevalo 'k'o jedan', a prije nego će Elvis Fatović podići pokal prvaka Europe, Jugaši su se naklonili tribinama, koja ih je pozdravljala 'valovima’ sreće.
- Opet sam se naježio, kao i neki dan gledajući snimku.
Potpisnik ovih redaka je bio do zapisničkog stola. Željan Konsuo i Goran Sukno, Jugov tadašnji predsjednik odnosno sportski direktor, jedan do drugog - željeli su u 'izbrisati' onih preostalih sedam sekundi koliko je ostalo da se odigra kad je Smodlaka svojim drugim pogotkom u finalu potpisao konačnih 8:7. Smodlaka je u finalu izborio čak sedam isključenja!
- Sedam? Toliko?
Toliko!
- To sam zaboravio. Hvala što si me podsjetio.
Finalna utakmica, nema tko nije napisao, prava drama.
- Da, što je rekao jučer i Elvis, obje su bile takve, a u obje smo silno željeli odlijepiti se, ali ne ide. Srećom, nije u tome uspio ni Bečej u polufinalu, te Olympiacos u finalu. Imali su i oni svojih prilika.
Sjećamo se kad je Veselin Đuho krajem druge četvrtine finala poslušao tribine. Sjajni Theodoros Chatzitheodorou je izdaleka 'probušio’ Gorana Volarevića. S tribina se u tom trenutku začulo: 'Maro Balić, Maro Balić!’. Đuho je napravio promjenu, te pogodio. Balić je skupio sedam velikih obrana.
- Volarević je cijele sezone bio sjajan, ali ga na tom turniru nije išlo. Da, Maro je ušao. Ako se ne varam čim je ušao imao je prvu obranu, i to je zaustavio šut Chatzitheodorou, koji je turnir u Gružu odigrao uistinu fantastično.
Sjećamo se pogodaka Elvisa Fatovića, koji je, kao i protiv Bečeja, i u finalu postigao tri pogotka. Kako je Alen Bošković dva puta 'legao na vodu', te prevario grčku obranu. Zatim njegove asistencije, dodavanja Ognjena Kržića, pogodak Iva Ivaniša, čitav Jug je ostavio srce u bazenu. Sjećamo se i kako je Dragan Matutinović, koji je vodio Olympiacos, skakao i vrištao zbog poništenog pogotka Chatzitheodorou, kojem su suci svirali prekršaj.
- Skaču svi. To je normalno, a trenerima je to u opisu posla. To su oni sitni pritisci na suce. Skakali smo i mi u nekim drugim situacijama. Znaš, teško mi je vratiti cijeli film, ali ostalo mi je u glavi kako smo tih dana bili u jednom transu, a pogotovo zbog atmosfere. Pa i 2006., kad smo opet bili domaćini Final foura, i kad smo opet napravili čudo, sjećaš se kako smo se vratili u polufinalu protiv Savone i izborili finale, a u finalu dobili moćni PRO Recco. I tad je opet bazen bio krcat. Istina, nije se mogla ponoviti slika iz 2001. jer je bazen u međuvremenu bio obnovljen, jer su postavljene sjedalice, te više nije moglo stati više od 5000 gledatelja, već dvije tisuće manje, ali i to je bilo sjajno. Ponavljam, mi smo bili baš sretna generacija. Imali smo privilegiju igrati pred onakvom publikom, u onoj sjajnoj atmosferi.
Potom se čitav Gruž, skupa s vama, preselio unutar zidina.
- Sjećaš se i toga? Nije se moglo ući u niti jedan kafić. Sve je bilo krcato. Ja sam bio, ako se ne varam, u Đuha, u Kontre, a poslije.... Hahaha, joj. I danas mi je neugodno zbog toga. Otišli smo u mene doma. Tko je bio sve u mom stanu, to Bog ne zna. Sjećam se došao je i stručni stožer, bio je i doktor Marko Margaritoni. Pjevalo se i slavilo. Zahvaljujem i ovom prilikom susjedima na razumijevanju. Hvala im, hvala!
Opet smo se vratili na napad odluke. Jug je bio izborio igrača više, kao i protiv Bečeja. Đuho je opet zvao minutu dogovora. Gruž je 'prkuhao'. Svi su priželjkivali reprizu protiv Bečeja, gol za pobjedu u posljednjem napadu. I dogodilo se.
- Ma, gledam neki dan tu snimku, Đuho, pa Emil Nikolić govore, i upalo mi je u 'oko' kako nismo svi bili na svojim mjestima u vodi, kako smo se zamijenili, a sad, je li takav bio dogovor ili smo falili, toga se ne sjećam.
Najvažnije, nisu falili, tj. nije falio Smodlaka. Pogodio je. Potom se Jug obranio u preostalih sedam sekundi, te je slavlje moglo početi. Jug je po drugi put osvojio naslov prvaka Europe. Jug nakon 21 godine opet na krovu Europe. Smodlaka i ekipa su u dvije godine osvojili drugi europski trofej (2000. pobjednici LEN-a kupa), a peti trofej u nizu (u sezoni 1999./2000. osim LEN-a kupa i prvi povijesni naslov prvaka Hrvatske), a u sezoni 2000./01. trostruku krunu. Prvu 'tricu' u povijesti kluba. Drugi naslov prvaka Europe je bio prvi naslov prvaka Europe osvojen u Gružu. Veselin Đuho je postao prvi Jugaš koji je osvajao naslov prvaka Europe kao igrač (1980. godine kada je u Kuparima osvojen tadašnji Kup prvaka) i kao trener. Alen Bošković je uzeo treći trofej u nizu (1999. prvak Europe sa Splitskom bankom, a potom s Jugom pobjednik LEN-a kupa 2000. i prvak Europe), Ognjen Kržić treći put prvak Europe (dva puta sa splitskim Jadranom, te sad s Jugom, četvrti europski trofej računajući i LEN-a kup), Ivo Ivaniš je bio prvak Europe s Mladosti 1995. godine.... I Smodlaka je bio dio Jadranove momčadi, koja je 1993. bila prvak Europe.
- Znaš, žena mi se smilovala nakon toliko godine, te su moji uspjesi, koji su godinama bili u garaži, dobili mjesto u dnevnom boravku. Sad je i ta zlatna medalja, koju smo dobili za naslov prvaka Europe 2001., na vidljivom mjestu. Napiši kako zahvaljujem na tome supruzi.
Iduće godine će bit točno 20 godina od osvajanja naslova prvaka Europe 2001. godine. Bilo bi lijepo okupiti se u Gružu – poželio je jučer Fatović.
- Da, to bih i ja volio. Nadam se kako će Željan Konsuo to organizirat. Međutim, rano je za to. Znaš, u školi sam učio kako imamo tri vrste plana - kratkoročni plan, srednjoročni i dugoročni. E, pa sad, s obzirom na situaciju u kojoj živimo, ne možemo zbog koronavirusa planirati tako daleko. Danas postoje samo kratkoročni planovi, bolje rečeno, postoji samo plan danas za sutra. Bože moj, evo sam tek jučer imao po prvi put cijelu ekipu Jadrana na okupu u Poljudu. Nema i dalje kontakta na treningu, ali i ovo je ogroman korak naprijed. Ponovno, izgledamo kao momčad. Tužno je bilo do prije neki dan, ja pored bazena, a u njemu samo četiri igrača. Ali, što ćeš. Sve je ovaj koronavirus okrenuo naopako.
Ne može nam ništa ovaj dan pokvarit, pa ni koronavirus, te zbog toga još jedan povratak na Final fouru 2001., nezaboravni trijumfu Juga, osvojen naslov prvaka Europe. Povratak na pobjedu u finalu protiv Olympiacosa izborenoj na današnji dan prije točno 19 godina, kad je naš sugovornik pogodio sedam sekundi prije kraja, a Gruž 'zagrmio': 'Goooooooooool, Mileeeee, Smodlakaaaaaaaa!!!, a nakon što je isteklo tih preostalih sedam sekundi, kad grčki prvak nije uspio izjednačiti, kad se čulo: 'Jug, Jug, Jug je prvak Europeeeeeee!!!'
- Meni je ta atmosfera, to što se događalo na tribinama i u Gradu tih dana, vrijednije od bilo kojeg našeg trofeja, i to pamtim više od bilo kojeg trofeja. Da, moja generacija je baš bila sretna jer nije igrala samo za trofeje, već i za sve te ljude, koji su bili uz nas.
FINALE KUPA EUROPSKIH PRVAKA 2001. GODINE
Jug - Olympiakos 8:7
DUBROVNIK, 19. svibnja - Bazen u Gružu. Gledatelja 5.500. Suci: Margeta (Slovenija) i Csazar (Mađarska).
JUG: Volarević, Vranješ, Pecotić, Računica, Kržić, Smodlaka (2), Medan, Ivaniš (1), A. Bošković (2), Bjelofastov, Balić, Fatović (3), Karač. Trener: Veselin Đuho.
OLYMPIACOS: Voltyrakis, Platanitis, Vlodakis (1), Giagos, Hatzitheodorou (4), Đogaš (1), Simakos, Psihos, Lagonikakis, Kravaritis, Xatzis (1), Maroulis, Thomakos. Trener: Dragan Matutinović.
Igrač više: Jug 9/4, Olympiakos 5/3
Četvrtine: 1:1, 1:2, 1:0, 2:2 – produžetak: 2:1, 1:1.
JUG PRVAK EUROPE 2001. GODINE
Igrači, vratari: Goran Volarević, Maro Balić, Nikola Lasica, centri: Mile Smodlaka, Andrej Belofastov, Nikša Drobac, braniči: Ivo Ivaniš, Đani Pecotić, Pero Jovica, napadači: Elvis Fatović, Alen Bošković, Ognjen Kržić, Tihomil Vranješ, Igor Računica, Dragan Medan, Frano Karač, Miho Bošković, Nikola Sutić.
Trener: Veselin Đuho, pomoćni trener: Emil Nikolić, kondicijski trener: Dean Kontić, liječnik: dr. Marko Margaritoni, ekonom: Damir Krajišnik.
Predsjednik: Željan Konsuo, sportski direktor: Goran Sukno.
