StoryEditor
VaterpoloHALO, TOKIO! |

ELVIS FATOVIĆ, JUGOVA LEGENDA PETI PUT NA OLIMPIJSKIM IGRAMA ‘Htjeli bi dinamičniju igru, bržu, s većim brojem izbačaja, a onda donesu ovakvu odluku‘

Piše Tonči Vlašić
26. srpnja 2021. - 20:35
Elvis Fatović na klupi Australije na Olimpijskim igrama u Riju 2016. godine, uz njega na klupi i Dean KontićTonči Vlašić

Kako je u Tokiju? Došli smo nekoliko dana prije otvaranja Igara. Olimpijsko selo nikad nije bilo neko blještavilo, a ovo u Tokiju je skromnije nego je bilo do sad. Sobe su uže, manje, komforniji je smještaj bio u SydneyjuAteniLondonu Riju, nego ovdje, ali dobra stvar je mala udaljenost između sela i bazena. Zatim, zbog korone, gledatelja neće biti, strani navijači nisu se zbog toga ni uputili prema Tokiju, te su gužve na ulicama manje. Uglavnom, za dvadesetak minuta vožnje smo na bazenu, koji je zatvoren, koji je klimatiziran, te je u njemu ugodno. Naravno, bit će ovo igre pod maskama. Treninge sam vodio pod maskom, hoće li se što promijeniti, hoćemo li na utakmicama biti bez maski, to još ne znam. Uglavnom, sve je drugačije u odnosu na moje prethodne četiri Igre - zborio je Elvis Fatović. Peti je put sudionik vaterpolskog turnira Olimpijskih igara, dva puta kao igrač u kapici Hrvatske, jednom kao pomoćni trener hrvatske reprezentacije, desna ruka Ratka Rudića, a naši olimpijski pobjednici, te prije pet godina i sad kao izbornik Australije

Konačna ocjena svega, kaže Elvis, moći će se dati nakon Igara, ali pripreme su završile.

- Tu je bilo - ostatak svijeta je na jednoj strani, a Australija na drugoj. Nakon Svjetskog prvenstva u Koreji, a bilo je to 2019., nismo izašli vanka. Australija je drugačije pristupila koroni. Mogao si lako izaći iz Australije, ali se teško bilo vratiti. Zbog toga smo non stop bili u Australiji. Neki igrači pak non stop izvan nje poput Aarona Youngera, koji je igrao za PRO Recco, te je bio cijelo vrijeme u Europi. Njega nismo vidjeli više od godine i pol dana. Prvi izlazak iz Australije smo imali prije dva tjedna kad smo otišli sedam dana na Havaje, te tamo igrali i trenirali s američkom reprezentacijom. To su nam bili ujedno jedini treninzi s nekim izvan Australije uoči Olimpijskih igara. Stoji, bili su odlični, ali kad se sve to zna, mi smo najveća nepoznanica kako konkurenciji, tako i nama samima. Fizički smo spremni, motivirani maksimalno. Olimpijske igre su za Australce svetinja. Za nastup na njima se svi žrtvuju, a Australci nisu profesionalci. Godina dana odgode Igara imala je svoje pluseve i minuse. Joe Kayes, koji je igrao u PRO Recca, koji je planirao igrati u Tokiju 2020. godine, kako su Igre bile odgođene, otišao je na Novi Zeland, te se oprostio od reprezentacije, točnije, oprostio se prošle godine od pravog vaterpola. Ali, sve skupa, mišljenja sam kako imamo dobru grupu igrača, koja je dosta toga prošla skupa, ali je ovo sve skupa jedan novi trenutak za njuh. Vidjet ćemo. Činjenica je da mi dvije godine nismo igrali pravu utakmicu. S druge strane skupina u Tokiju nam je teška, ali probat ćemo. Nakon dvije, tri utakmice bit će jasnije gdje smo, možemo li bit među četiri najbolja, te igrati u četvrtfinalu.

Australija mora 'skinuti' jednog od četiri favorita skupine, te protiv Kazahstana opravdati ulogu favorita. Dakle, pobijediti ili Crnu Goru, ili Hrvatsku, ili Srbiju, ili Španjolsku (napomena, razgovarali smo s Elvisom prije početka turnira, Australija je s 15:10 poražena u 1. kolu od Crne Gore, u utorak, 27. srpnja, u 12.50 sati igra u 2. kolu protiv Hrvatske).

- Sa svima njima, osim sa Srbijom, imamo pozitivno iskustvo. Uspjeli smo pobijediti i Hrvatsku, i Crnu Goru, i Španjolsku. Naravno, da nas je Hrvatska dobila puno više puta, ne treba govoriti kako je Hrvatska protiv nas veliki favorit, pa možda za mene i najveći favorit za olimpijsko zlato, ali u zadnjih pet godina, između Igara u Riju, te sad Igara u Tokiju, dobili smo i Crnu Goru, i Španjolsku, i Hrvatsku od koje smo bili bolji prije tri godine. Imali smo, dakle, dosta lijepih rezultata. Australija je svih ovih godina rasla, to je sigurno, i prvi put smo imali situaciju da je reprezentacija duže vrijeme bila zajedno. U većini slučajeva, barem je tako bilo dok ja nisam nakon Londona 2012. preuzeo reprezentaciju, igrači bi odradili jedan olimpijski ciklus, četiri godine, nastupili na Igrama, ispunili svoj cilj, te nakon toga otišli, tražili nove izazove, uglavnom izvan vaterpola, poslovne. Prvi put se sad dogodilo da smo nakon Rija zadržali većinu igrača, pa ćemo vidjeti što će to donijeti, tj. hoće li to donijeti plus. Svakako nismo ni u snu mogli promisliti da će se ovakvo što dogoditi za ove Igre, zbog korone smo morali otkazati nastup u Svjetskoj ligi, samo smo trenirali, a nismo imali protiv koga igrati. Kažem, nismo igrali jer nam nitko nije mogao doći, a mi nismo mogli ići, jer da smo otišli, morali bi nakon povratka ići u petnaestodnevnu karantenu, a biti toliko dana bez treninga. Ne, to nikako ne bi bilo dobro.

Kad smo već kod te karantene, dva tjedna, je li Elvis Fatović već spremio svoje stvari, oprostio se od Australije budući iduće sezone preuzima vođenje Barcelonete?

- Da, idem iz Tokija za Dubrovnik. Ne vraćam se nakon Igara u Australiju.

U Australiju je stigao početkom 2013. godine. Odlazi nakon dva olimpijska ciklusa, više od osam godina.

- Odluka mi je bila strahovito teška. Iza mene je sjajan period u trenerskoj karijeri, a bilo je uistinu lijepo živjeti dole. Imao sam mogućnost produžiti ugovor, ali sam možda osjetio potrebu da promijenim sredinu, te način rada. Na moju odluku utjecala je i ova situacija s koronom, nemogućnost da odem kad želim doma, a zatim utjecala je i činjenica da je Barcelona također lijep grad za živjeti, a Barceloneta kao klub je velik klub, koji ima velike ambicije, koji ima izuzetne igrače. Izazov je preuzeti Barcelonetu u ovom trenutku. Ali, ponavljam, bila je teška odluka. Australija mi je puno toga pružila. Možda se jednog dana vratim.

Kakva je reprezentacija Australija, koja je suparnik Hrvatske u 2. kolu natjecanja u skupini?

- Australija ima dva iskusna igrača kojima su ovo četvrte Igre. Kao što Hrvatska ima Xavija Garciju, tako i mi imamo ne jednog, već četiri igrača kojima će Igre u Tokiju biti posljednje natjecanje u karijeri. Najjača karika nam je Aaron Younger. Govorimo o igraču koji je s tri različite momčadi osvojio naslov prvaka Europe. To je igrač, koji može svaku poziciju pokriti odlično. Jedan je od najpolivalentnijih igrača na svijetu u ovom trenutku. Prednost nam je, ne u odnosu na druge, nego na prethodne reprezentacije Australije, to što smo više vremena bili na okupu. Stoji, nije bilo u tom periodu Youngera, ali takav sjajan igrač, pokazale su to trening utakmice s Amerikancima na Havajima, brzo se uklopi, te to što on nije bio non stop s nama, ne bi se trebalo osjetiti. Mana nam je nedostatak utakmica.

Kakve su ostale reprezentacije?

- Prvo što bih spomenuto, u Riju smo imali dva izrazita favorita, Hrvatsku i Srbiju. Sad nemamo takvih reprezentacija, koje odskaču od ostalih, ali imamo jedno sedam, osam reprezentacija, koje mogu uhvatiti medalju. Krug favorita je uvijek isti. Znači, Hrvatska, Crna Gora, Srbija, Mađarska, Italija, Španjolska, zatim Amerikanci, ali mislim da mi možemo iznenaditi. Netko je od spomenutih malo veći favorit, ali neće mu biti lako protiv ostalih reprezentacija koje su malo manji favoriti, a u tu skupinu spada Australija. Plus, ne smijemo zaboraviti na Japan. Ne mislim da može domaćin konkurirati za medalju, ali sa svojim stilom igre može prirediti neko iznenađenje.

image
Elvis Fatović je izbornik Australije od 2013. godine, njegov pomoćnik je Dubrovčanin Dean Kontić
Tonči Vlašić
TEŠKO JE REĆI TKO ĆE U FINALE

Koja je skupina jača, skupina 'A' u kojoj su JAR, SAD, Mađarska, Grčka, Japan i Italija, ili skupina 'B' u kojoj su Australija, Hrvatska, Srbija, Španjolska, Kazahstan i Crna Gora?

- Naša skupina je jača. Može se dogoditi da sve četiri reprezentacije naše 'B' skupine na kraju prođu u polufinale, ali može se isto tako dogoditi da na kraju bude i samo jedna reprezentacija skupine 'B' među četiri najbolja. Mađarska je jaka reprezentacija, koja će nakon Igara u Tokiju doživjeti najmanje promjena. Ostat će bez dvojice, najviše trojice igrača. Ostali će ostati na okupu za iduća natjecanja, a njihove mlade generacije su im vrlo dobre. Tko može protiv Italije reći – pobijedit ću. Amerikanci, ponavljam, igraju stvarno dobro. Tu je Grčka, a probajte protiv Japana ući s mišlju – lako ćemo. To ne bi bila dobra odluka. Nikako. Uglavnom, dok u Riju finale Hrvatska – Srbija nije bilo iznenađenje, očekivano finale, ovdje je teško reći koga očekivati u finalu.

 

SVI BI HTJELI DINAMIČNIJU IGRU, BRŽU, S VEĆIM BROJEM IZBAČAJA, A ONDA SE...

Dvanaest igrača izbornik može prijaviti u zapisnik, a jednog više dovesti na Igre.

- Nemojte zaboravit kako je u početku bilo govora da će biti u sastavu jedanaest igrača. Dobra je stvar što se može svaku utakmicu mijenjati sastav, međutim, pretpostavljam kako će većina reprezentacija igrati s jednim vratarom, a ne imati dvojicu vratara u zapisniku utakmice. Suđenje je razlog zbog čega će to biti tako. Gledao sam dosta utakmica u posljednje vrijeme. One pod ingerencijom FINA-e, koja stoji iza Olimpijskih igara, imale su dosta više isključenja, te će trebati više igrača u rotaciji. Dok utakmice što sam gledao, a koje su odigrane pod LEN-om, Ligu prvaka prije svega, to je bio totalno drugi vaterpolo, a zanimljivo – isti su suci sudili i jedno, i drugo. Ne znam, očito je kako se trebamo prilagoditi. Očekujem kako će u Tokiju biti onako kako je bilo na FINA natjecanjima. Rizik je imati jednog vratara u zapisniku, ali što god odlučiš je rizik. Ako staviš dvojicu vratara, može se dogodit da moraš igrati s jednim vratarom u polju, da ga koristiš kao igrača zbog isključenja. Možda će netko to pokušat riješiti na način, ako ima dvojicu vratara, da se u obrani prebaci na zonu. Htjeli bi dinamičniju igru, bržu, s većim brojem izbačaja, a onda donesu ovakvu odluku, dvanaest igrača u zapisniku što te tjera da igraš opreznije, statičnije, a to nije atraktivno. U zadnje dvije godine, prateći što rade konkurenti, suđenje nije bilo ujednačeno. Imali smo utakmica gdje se isključivalo za krivi pogled, a imali smo utakmice u kojima je dosta toga bilo dozvoljeno, pa je isključenje bilo kad bi netko igraču kojeg čuva 'otkinuo glavu'. Ali, jasno je svima, prilagodi se, i tko se najbolje prilagodi, taj će, naravno, proći bolje.

image
Elvis Fatović i Dean Kontić na klupi Australije u Riju 2016. godine
Tonči Vlašić
HRVATSKA IMA 7,8 IGRAČA KOJI BI MOGLI ODIGRATI UTAKMICU BEZ ODMORA

Je li kojoj reprezentaciji dobro došla ova godina dana odgode?

- Ako ćemo suditi prema nastupu u Svjetskoj ligi, Americi je dobro došla. To je mlada ekipa, kojoj je godina dana više rada značila dosta. I oni su jako kvalitetno odigrali Svjetsku ligu. Dobili su Talijane, nosili se s Crnom Gorom. Uglavnom, svim mladim ekipama je ova odgoda dobro došla, ne i starima. Te stare ekipa imaju kvalitetu i sve, ali ne ide im u prilog kad su još jednu godinu stariji.

Hrvatska je najstarija reprezentacija u Tokiju.

- Jest, ali Hrvatskoj puno više odgovara sustav natjecanja na Olimpijskim igrama, nego kao što se igralo u kvalifikacijama za Olimpijske igre, kao što se igralo u Svjetskoj ligi, a tu se igralo dan za danom. Hrvatska je prekvalitetna i preiskusna, a 48 sati između utakmica je nešto što joj itekako odgovara. Hrvatska je plivački odlično spremna. Ima najmoćniju ekipu na svijetu. Ima čak 7,8 igrača koji po meni mogu igrati cijelu utakmicu, bez odmora. Ima pokretne centre, ima sjajne bekove. Ne trebamo sad pričati kakav je Andro Bušlje, obrambeno sjajan, plivački sjajan, a u zadnje vrijeme i napadački. Ovo što govorim povijest potvrđuje. Sjetite se Italije. Jedva se kvalificirala za Rio, dobila Rumunjsku koja je imala igrača više za vodstvo prije tog pobjedničkog pogotka Italije, koji nije realizirala, a Italija se iz Rija, jer su na Igrama utakmica bile svako dva dana, a ne dan za danom kao u kvalifikacijama, vratila s broncom. Uglavnom, Hrvatskoj ovaj ritam, utakmica svaka dva dana, definitivno odgovara, te je bez obzira što je plasman na Igre izborila na peterce protiv Rusije, što se posljednja kvalificirala u Tokio, favorit za medalju, a ja ću dodati, favorit za zlatnu medalju.

SINA SAM VIDIO NAKON 18 MJESECI

Sina sam vidio nakon 18 mjeseci. Što da vam rečem. Bili smo na treningu. Prije nas su trenirali Talijani, te sam sreo Gorana Volarevića, koji je u njihovom stručnom stožeru. Nakon nas je Hrvatska došla na trening. I tad sam vidio Lorena. Godina i pol dana je prošla od našeg zadnjeg susreta. Ne znam što bih vam rekao...

item - id = 1115500
related id = 0 -> 1144592
related id = 1 -> 1144567
27. studeni 2021 12:25