StoryEditor
VaterpoloDAN ZA PAMĆENJE |

BIO JE 1. TRAVNJA Ta divna večer prije 13 godina ‘tamo dole‘ u Melbourneu: ‘Ako kome javim, a nije gledao finale, mislit će kako se šalim!‘

Piše Tonči Vlašić
1. travnja 2020. - 00:45
Hrvatska je u Melbourneu 2007. po prvi put postala svjetski prvak foto: Vladimir Dugandžić
Neka pati koga smeta, Hrvatska je prvak svijeta. Pjevali su hrvatski vaterpolisti nakon finala Svjetskog prvenstva u Melbourneu u kojem su nakon produžetka pobijedili Mađarsku s 9:8. Na prvu medalju sa svjetskih prvenstava čekali su 13 godina od prvog nastupa. Bez nje su se vraćali s pet proteklih prvenstava¸(Rim 1994., Perth 1998., Fukuoka 2001., Barcelona 2003. i Montreal 2005.).

Nikad prije ni na jednom velikom natjecanju nisu bili zlatni. Do jučer samo srebra, tri. Nikad prije nisu slušali Lijepu našu u svoju čast. Te večeri 'tamo dole', a u jutarnjim satima po hrvatskom vremenu, zapjevali su himnu skupa s navijačima. Mnogi i u tom trenutku u nevjerici. Je li moguće? Zlato je oko vrata. I to, reći će Mile Smodlaka, baš 1. travnja (aprila).

- Ako kome javim, a nije gledao finale, mislit će kako se šalim - dodao je legendarni centar Juga i reprezentacije, jedan od junaka velikog uspjeha.

U Australiju su hrvatski vaterpolisti stigli s ciljem izboriti polufinale. To se zbog dobrog ždrijeba nemetnulo kao imperativ. U samoj završnici, priželjkivalo se, 'valjda ćemo dobiti još jednu utakmicu' (riječi kapetana Zdeslava Vrdoljaka nakon četvrtfinalne pobjede protiv Rusije) te tako osvojiti tu prvu medalju na SP-u. Trebali su biti pravi u tim najvažnijim utakmicama. I bili su. I ne samo u najvažnijim utakmicama, u polufinalu protiv Srbije, te poslije u finalu protiv Mađara, već u svim utakmicama. Igrali su od samog početka sve bolje i bolje. I kad se podvukla crta, osim što su prvi, najbolji na svijetu, prikazali su i najbolju igru na prvenstvu.

Rezultat je to mukotrpnog rada. Treniralo se i uigravalo, a što je i najvažnije, stvorila se odlična atmosfera unutar reprezentacije. Svih 13 igrača te izbornik Ratko Rudić i suradnici bili su kao jedan. Ginuli su u plivalištu za svaku loptu. Vjerovali u sebe pa i kad su gubili u finalu s dva pogotka razlike. Vjerovali i onda kad je Marton Szivos krenuo u kontru te došao sam ispred Frana Vićana. Tada su svi bili Frano Vićan, a u rekontri svi Maro Joković, koji je potegao iz prve te izjednačio na 7:7. Zatim su svi u produžetku bili Pavo Marković, a svi su skupa Hrvatska, koja je najbolja na svijetu!

- U svakoj utakmici je po nekoliko igrača zaslužilo epitet junaka, međutim, prava istina je, ovo je uspjeh momčadi. Svih 13 igrača su junaci i zaslužni za ovaj uspjeh. Motiv je bio velik. Svi su uložili sve u ovaj trijumf - rekao je nakon pobjedničkog kupanja Rudić. 

Andro Bušlje je otrčao do svlačionice. Tek nekoliko trenutaka prije svečanog proglašenja. Vratio se na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja s hrvatskom zastavom u ruci. Vrdoljak nije spuštao ruke. Stisnute šake pogledavao je u nebo.

- Ne, ne mogu vjerovat kako smo uspjeli – reći će hrvatski kapetan, koji će jednu loptu, s kojom se igralo finale, dodijeliti direktoru reprezentacije Jurici Prižmiću. Drugu će baciti navijačima, a kapicu potpisniku ovih redaka. Marković je bio naslonjen na ogradu. Zagledao se u pod. Oči su mu bile pune suza.

- Ovo je medalja starijih igrača. Oni su iznijeli turnir na svojim leđima, a mi mlađi smo sretni što smo im dali ruke – rekao je Dubrovčanin, strijelac dva posljednja pogotka Hrvatske u finalu, točnije, oba pogotka Hrvatske u produžetku. Igor Hinić je sjeo u kancelariju do miks zone. Upalio kompjuter i pogledao što piše o utakmici na hrvatskim portalima. Pridružili su mu se Vićan, te Teo Đogaš i Samir Barač.

- Ljudi, odje piše kako smo prvaci svijeta. Dakle, izgleda kako ovo nije san – oduševljen je bio Barač.

Čekali su potom hrvatski reprezentativci u redu kako bi svoja imena ugravirali na poleđinu zlatne medalje. Organizatori su im to omogućili već na samom plivalištu. Nema tko nije zapljeskao Mihu Boškoviću, koji je bio (nažalost jedini) naš igrač u idealnoj momčadi prvenstva. Marković je skupljao autograme suigrača. Potpisivali su mu se na akreditaciju. Kapetan Ante Jerković i Duško Vladović Relja su bili prvi čestitari nakon što su naši napustili pobjedničko postolje. Na tribinama su između ostalih slavili Damir Šmok, Zrinko Kamber, Tomislav Dumančić, Mato Đurović...

Bio je 1. travnja 2007. godine, ali nije bila prvo travanjska šala. Hrvatska je tog dana postala svjetski prvak. Osvojila prvo zlato na velikim natjecanjima. Tad je sve krenulo. Nitko nikad u povijesti nije osvojio šest medalja u nizu na SP-ima, a danas se hrvatski vaterpolisti mogu pohvaliti kako su na posljednjih sedam prvenstava na pobjedničkom postolju. Dva puta su bili na najvišoj stepenici. Drugi put su zlato uzeli u Budimpešti 2017. godine, deset godina nakon trijumfa u Melbourneu gdje su počeli niz.

Bušlje i Joković su i danas u kapici reprezentacije. Obojica su prvu medalju sa seniorskom reprezentacijom osvojili tog 1. travnja 2007. godine 'tamo dole'. Bušlje je danas hrvatski rekorder po broju medalja. Vlasnik je dvadeset i dvije medalje, a Joković ih ima dvadeset. Hrvatska pak ima zlato sa sva tri najveća međunarodna natjecanja. Osim što je dva puta bila najbolja na SP-ima, ima zlato i s Europskog prvenstva (Zagreb 2010.) te s Olimpijskih igara (London 2012.). 

image
Srebrni Mađari čestitaju našima foto: Tonči Vlašić

  
SVJETSKI PRVACI U MELBOURNEU 2007. GODINE
Hrvatska, pobjednik 12. Svjetskog prvenstva održanog u Melbourneu
Igrači: Frano Vićan, Damir Burić, Andro Bušlje, Zdeslav Vrdoljak, Aljoša Kunac, Maro Joković, Mile Smodlaka, Teo Đodaš, Pavo Marković, Samir Barač, Igor Hinić, Miho Bošković i Josip Pavić.
Izbornik: Ratko Rudić, pomoćnici: Milorad Damjanić i Zoran Kačić, kondicijski trener: Dean Kontić, liječnik: Dinko Pivalica, fizioterapeut: Damir Luketić.
Predsjednik HVS-a: Perica Bukić, direktor reprezentacije: Jurica Prižmić, glavni tajnik: Renato Živković.
#VATERPOLSKA REPREZENTACIJA HRVATSKE
loading...

Izdvojeno

07. lipanj 2020 10:29