StoryEditor
VaterpoloKAPETAN REPREZENTACIJE |

ANDRO BUŠLJE ‘Sjećam se utakmice protiv Partizana 2006., tribine su bile pune na zagrijavanju, a što se tiče Olimpijskih igara, da, želja je bila...‘ 

Piše Tonči Vlašić
19. travnja 2020. - 13:03
Gooooool - Andro Bušlje slavi pogodak protiv Partizana u Gružu 19. travnja 2006. godine u uzvratnoj utakmici četvrtfinala Eurolige. Jug je pobijedio s 9:5, nadoknadio zaostatak iz Beograda (pobjeda Partizana 9:7), te se plasirao na Final four foto: Tonči Vlašić
Damir Krajišnik, legendarni Krajna, koliko je samo godina proveo s Jugom od jutra do mraka, prvi se sjetio što je bilo na današnji dan u Gružu prije 14 godina, 19. travnja 2006. godine. Nakon toga nije bilo druge nego iskopat iz arhive, prvo sliku, koja krasi i jugovu monografiju 'Pet do 100', a koja je trajni podsjetnik na taj događaj: Andro Bušlje, tad 20-godišnjak, jedan od najmlađih u kapici Juga te 2006., slavi pogodak protiv Partizana u uzvratnoj utakmici četvrtfinala Eurolige. Jug je pobijedio s 9:5, nadoknadio zaostatak iz Beograda, te se plasirao na Final four. 

- Sjećam se dobro te sezone, tog četvrtfinala. Izgubili smo bili u Beogradu s dva razlike, a sad koliko? Kažeš 9:7. Da, znam da je bilo dva razlike za njih, a se nisam mogao sjetiti točnog rezultata. Da, nadoknađivali smo taj zaostatak u Gružu, te ga uspjeli nadoknaditi. Kako smo izborili plasman na Final four, tako se klub, a što je bila želja, kandidirao za domaćina, te i dobio organizaciju završnog turnira. Taj Final four neću nikad zaboravit. Te 2006. su čak tri talijanska kluba igrala s nama završnicu u Gružu, Savona, Posillipo i PRO Recco. Savonu smo jedva dobili u polufinalu, a onda u finalu, dan poslije, bili bolji od PRO Recca te osvojili naslov prvaka Europe. Bio je to moj prvi, a Jugov treći naslov prvaka Europe. Ne, to se ne može zaboravit – 'otputovao' je Bušlje 14 godina unatrag.

Tog 19. travnja 2006., vadimo dalje podatke, Jug je pod vodstvom Emila Nikolića dobio uzvrat četvrtfinala u do posljednjeg mjesta ispunjenom Gružu, obnovljenom. Bilo je 3.000 gledatelja, nekoliko stotina više nego je stolica na tribinama.

- Prepune tribine, da, i to su tribine, sjećam se dobro, bile pune kad smo izašli na zagrijavanje. Bilo je lijepo igrat u takvoj atmosferi - naglasio je Bušlje, koji je u ljeto 2015. otišao iz Juga. Prvo sezona u Posillipu, zatim tri u Olympiacosu, a ove sezone je član talijanskog prvaka PRO Recca

Miho Bošković je bio prvi strijelac Juga u uzvratnoj utakmici s tri pogotka, Andro je postigao dva, kao i Ognjen Kržić, a po jedan Andrija Komadina i Mile Smodlaka (još su igrali za Jug Goran Volarević, Igor Računica, Pavo Marković, Maro Joković, Nikša Dobud, Elvis Fatović, Nikša Drobac, Frano Karač i Davor Car), dok su strijelci za Partizan bili Miloš Korolija, Milan Aleksić, Danilo Ikodinović, Filip Filipović i Duško Pijetlović.

- Partizan je imao jaku momčad.

Volarević je na 7:5 za Juga obranio jedan 'zicer'. Najbolji pojedinac Partizana u uzvratu bio vratar Gojko Pijetlović. Početkom treće četvrtine Miho Bošković je pogodio za 5:1, Partizan se vratio s dva pogotka u nizu. Utakmicu je Jug zaključio s dva pogotka za konačnih 9:5.

- Kako se kretao rezultat, toga se ne sjećam, ali znam kako smo zasluženo prošli dalje. Bili smo kvalitetniji od Partizana, nekoliko iskusnijih igrača, ali, ponavljam, i Partizan je također imao kvalitetnu momčad.

Posillipo je tog istog dana izbacio hercegnovski Jadran na peterce u Scandoni gdje je crnogorski sastav uspio nadoknaditi minus dva pogotka iz Igala, Savona je bila bolja od Vasasa također na peterce (Vasas je u Italiju stigao s pogotkom prednosti), dok je PRO Recco u obje utakmice nadigrao Honved (slavio ukupnim rezultatom 23:15).

image
Andro Bušlje i Paulo Obradović su s Olympiacosom 2018. osvojili naslov klupskog prvaka Europe foto: Tonči Vlašić


I nakon što smo s Bušljom 'putovali 14 godina u prošlost', povratak u sadašnjost s pogledom na budućnost.

- Sadašnjost je takva da sam doma sa ženom i djecom, i to više od mjesec dana, od onog trenutka kad su zbog pandemije prekinute pripreme s reprezentacijom za četvrtfinale Svjetske lige protiv Crne Gore u Podgorici, te za nastup u Rotterdamu na olimpijskim kvalifikacijama. Bili smo u Zagrebu. Vratio sam se 12. ožujka doma, i od tada sam sa svojima. Inače, PRO Recco nije igrao početkom ožujka protiv Ferencvarosa Euroligu, i tad je nas, a zbog reprezentacije, trener Ratko Rudić pustio u Hrvatsku. Još nije Italija bila u karanteni kad sam došao doma, te išao na pripreme s reprezentacijom u Zagreb. Neki moji suigrači iz kluba, a koji su iz drugih talijanskih gradova, na kraju, kako se, pogotovo na sjeveru Italije, sva ova situacija s pandemijom dogodila preko noći, nisu uspjeli otići svojim kućama. Kad će, to se još ne zna, kao ni to, hoćemo li se mi vraćati u Italiju. Čeka se sad, tako kažu, do 3. svibnja. Tad bi njihov savez trebao odlučiti što i kako dalje. Govorilo se kako bi se ostatak sezone trebao odigrati tijekom ljeta. Sad opet čujem kako možda od toga neće biti ništa. Uglavnom, sad se po tom pitanju baš ništa ne zna. Vijesti iz Italije su po pitanju situacije oko koronavirusa, svi to dobro znaju, pogotovo vijesti iz sjeverne Italije, nažalost, jako, jako loše.

Andro je ugovorom vezan za PRO Recco do kraja sezone.

- Da, kad sam prošlo ljeto napustio Olympiacos, te došao u PRO Recco, potpisao sam jednogodišnji ugovor. Ali, u ovom trenutku, u ovakvoj situaciji, pogotovo kakva je u Italiji, i to pogotovo na sjeveru Italije, nije vrijeme razgovarati o tome. Kad ovo završi, nadam se, kao i svi da će završiti što prije, tek onda ćemo o tome.

image
Andro Bušlje - kapetan hrvatske na Europskom prvenstvu u Budimpešti 2020. godine foto: Tonči Vlašić


Bušlje, kapetan reprezentacije, najtrofejniji hrvatski reprezentativac svih vremena, ima 22 medalje s velikih natjecanja (samo je još Maro Joković vlasnik sva četiri najveća uspjeha - olimpijski pobjednik iz Londona, dvostruki svjetski prvak, Melbourne 2007. i Budimpešta 2017., te europski prvak iz Zagreba 2010.), želio je s reprezentacijom izboriti plasman na Olimpijske igre te nakon nastupa na najvećem svjetskom natjecanju, svojim četvrtim Igrama (igrao je u Pekingu 2008., Londonu 2012. i Riju 2016., gdje je osvojio drugu olimpijsku medalju - srebro), oprostiti se od reprezentacije. Olimpijske igre su odgođene te će se održati u Tokiju iduće godine, 2021.

- Još jedna tema na koju u ovom trenutku, kad je ovakva situacija kakva jest, nemam odgovor. Da, želja je bila oprostiti se ovo ljeto od reprezentacije u Tokiju, od reprezentacije u kojoj sam od 2005. godine. To je i dalje moja velika želja, a sad... Kažem, ugovor s klubom mi je do kraja ove sezone. Olimpijske igre bi trebale biti iduće godine. Hoću li igrati i dalje, hoću li ostati u PRO Reccu ili ne, gdje ću i hoću li igrati negdje drugdje ako ne ostanem u PRO Reccu... ne, ne znam u ovom trenutku ništa konkretno reći, ali tako je, kako je, nažalost, više manje u cijelom svijetu. Sport zbog svega ovoga što se događa nije i ne može biti u prvom planu. Naravno, mi sportaši, svi oni koji vole sport, navijači, žele da opet bude, kao što svi želimo da opet normalno živimo i nadamo se kako će taj povratak u normalan život doći što prije.

image
Slavi Hrvatska na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti 2017 godine foto: Tonči Vlašić
14. travanj 2021 08:00