- Dani prolaze, očekuješ kako će se euforija polako stišati nakon velikog uspjeha, ali to se ne događa, već ona traje i traje. Prekrasni su ovi dani, a ja još ne vjerujem kako smo uspjeli.
Loša epidemiološka situacija je razlog zbog čega nije još veća 'ludnica'.
- Tako je kako je, ali, evo, od ekipe Ženskog rukometnog kluba Dubrovnik, koja je bila kad sam ja igrala, dočekale su me Barbara Bušlje, Martina Begušić, naravno, moja sestra Karla, a ostale su bile na video pozivu, tako da smo, hahaha, opet bile sve na okupu.
I kad je spomenuta 'staru klapu', svoje rukometne početke, Kristina je prije više od osam godina, kad je imala 15 godina, počela trenirati rukomet, – tuga, jer zadnjih par godine više ne djeluje Ženski rukometni klub Dubrovnik.
- To je žalosno, a sad mi je još više krivo zbog toga jer ovaj naš uspjeh, vjerujem, potaknut će mnoge djevojčice da treniraju rukomet u Hrvatskoj, a kod nas u Dubrovniku, nažalost, nemaju gdje. Dubrovački rukometaši su nam u Premijer ligi, najvećem rangu, ali, nažalost, ženskog kluba više nema... Ali, za nadati se kako će ovaj naš uspjeh ponovno pokrenuti ženski rukomet u Dubrovniku – poželjela je Kristina.
Povratak potom na Europsko prvenstvo u Danskoj. Kad je Hrvatska osjetila da bi mogla nešto napraviti?
- Već nakon prve utakmice u kojoj smo dobile Mađarice. Znale smo kako Mađarska ima jaku ligu, kako je to jedna od najjačih liga, te zahvaljujući tome kako ima odlične igračice, koje imaju iskustva, koje su lideri u klubovima, koji igraju Ligu prvaka. Kad smo tu utakmicu dobile, to nam je bio vjetar u leđa za dalje. Iduća utakmica protiv Nizozemske, aktualnih svjetskih prvakinja, ta nova pobjeda je bila potvrda kako možemo. Ono što je najvažnije istaknuti, nismo imale nikakav pritisak, imperativ. U svaku utakmicu smo ulazile vesele, nasmijane...
I nakon tih spomenutih pobjeda, malo tko je vjerovao u naše rukometašice. Posebna je priča utakmica za treće mjesto protiv domaćina, Danske.
- Stoji kako smo otišle tiho, mnogi nisu ni znali da idemo na EP, a što se tiče utakmice s Danskom, izjave njihovog izbornika te nekih igračica kako nemamo ni jedan posto šanse za medalju su bile dodatni motiv za nas.
Pobijedivši i domaćina u utakmici za broncu, nadigravši ga u nastavku utakmice, osvojivši prvu medalju u povijesti s velikog natjecanja, naše su 'Kraljice šoka', same su se pobrinule za nadimak, izašle s krunama na glavi na dodjelu medalja.
- U hotelu su bili ukrasi. Ana Debelić je prva napravila krunu, i tako je krenulo. Odlučile smo kako ćemo s tim krunama na glavi šetat i ako izgubimo za treće mjesto jer smo mi 'Kraljice šoka', ali, srećom, nismo izgubile, te sreći nije bilo kraja.
Gimnastika, plivanje, odbojka, atletika - tek onda rukomet!
Tek s 15 godina je počela igrati rukomet. Prije toga trenirala je gimnastiku, plivanje, odbojku i atletiku. Na prva dva sporta se zadržala duže, oko tri godine. Toliko je provela i u Ženskom rukometnom klubu Dubrovnik prije nego je krenula za Zagreb. Prvu godinu u glavnom gradu odradila je u dresu Trešnjevke, a potom iduće četiri u dresu Lokomotive. Prvi nastup u dresu reprezentacije je imala prije pet godina. Prvo je nastupala za juniorsku, s njom bila na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2016., a Europsko prvenstvo u Francuskoj 2018. godine prvo je njeno veliko natjecanje sa seniorskom reprezentacijom.
Brat i sestra su 'krivi' što voli rukomet
Brat Kristian i sestra Karla su također trenirali rukomet. Oni su 'krivi' što je Kristina uzela nakon svih sportova rukometnu loptu u ruke, a kad je uzela, više je ne ispušta.
- Volim rukomet – kratko i jasno.
Prvi strijelac Dubrovnika na memorijalu 'Milan Putica'
Ostalo je u arhivi Dubrovačkog vjesnika, krajem svibnja 2015., zapisano kako je Kristina Prkačin s 13 pogodaka bila prvi strijelac Ženskog rukometnog kluba Dubrovnik na međunarodnom turniru za kadetkinje, memorijalu ‘Milan Putica’, koji se u organizaciji dubrovačkog kluba održao u Sportskoj dvorani u Gospinom polju. Bilo je to treće izdanje turnira, koji se igrao u spomen na preminulog trenera rukometašica Dubrovnika, prije toga trenere i igrača Rukometnog kluba hrvatske mladeži Dubrovnik, koji je 2000. godine preminuo u 45. godini života. Na turniru je igrala Gorica iz Podgorice, koja je osvojila turnir, te Metković i Lokomotiva iz Mostara.
Prvii trofej u karijeri - i to europski!
Prvi trofej je osvojila 2017. godine, i to europski. Lokomotiva je osvojila Challenge Cup. Godinu dana poslije iznenadila je sve, i to je 'pomela' u finalu Podravku za trijumf u Kupu Hrvatske.
Uvijek sam presretna kad me zazovu u reprezentaciju!
Protiv Sesveta u zadnjoj prvenstvenoj utakmici prošle sezone, koja je prekinuta zbog korone, te, nažalost, nije nastavljena, Kristina je postigla četiri pogotka, tri s devet metara. Utakmicu prije sedam protiv Virovitice. Najviše puta je u sezoni 2019./20. tresla mrežu Sinja – devet puta. Bila je treći strijelac Lokomotive s 51 pogodak.
- Igrala sam više jer je naša kapetanica Larissa Kalaus, koja igra na toj mojoj poziciji, bila ozlijeđena. Inače, tu sam poziciju dijelila s Marinom Glavan, koja je bila prva opcija na našoj poziciji, a kad je ona zatrudnila sva odgovornost je bila na meni te na novoj igračici, Ana-Marija Gavrić. Što se tiče reprezentacije nekad sam unutra, nekad nisam. Izbornik Nenad Šoštarić, koji je moj trener i u Lokomotivi, najbolje zna tko mu odgovara za koju utakmicu, te za kojeg protivnika. Ja sam uvijek presretna kad me zazovu u reprezentaciju.
'Bomba' u ruci - 109 kilometara na sat protiv Srbije!
U Francuskoj 2018. godine Prkačin, jedna od najmlađih u našim redovima, nije se upisala u strijelce. Sad je u Danskoj pogodila protiv Srbije u prvom krugu. Bila je to 'bomba' za vodstvo 9:8 koja je išla 109 kilometara na sat.
- Toliko je išla lopta? Nisam stigla pogledati snimku, te vidjeti taj podatak. Drago mi je zbog pogotka, ali, iskreno, više bi voljela da sam u obrani odigrala bolje tu utakmicu. Inače, nisam imala straha kad me je izbornik poslao u igru. Nemam straha kad ulazim u igru. Malo sam u tom prvom trenutku nervozna, ali i to brzo nestane - istaknula je Prkačin za koju je Dražen Pinević, novinar SN-a, napisao: 'E, nju još nismo pokazali u punom svjetlu, a vjerujete ima i jaču bombu od Ćamile Mičijević. Dubrovkinja koja kroz Lokomotivu prolazi zrelost toliko potrebnu za igračicu njene pozicije i njenih gabarita. Kad polovi tajming, bit će svašta!'.
Fakultet mi također dosta dobro ide!
Kad je Nacionalni stožer donio u ožujku odluku o prekidu svih natjecanja zbog korone, odlučila sam otići doma na nekoliko dana, jer, u trenutku prekida smo očekivali kako će se brzo nastaviti sezona. Na kraju se sve zatvorilo, te je po tom pitanju ispalo dobro. Bila sam non stop sa svojima. Prva dva tjedna nisam izlazila iz kuće, a nakon toga bih otišla vanka trčat. Nama je kondicijski trener Pero Kuterovac napravio program vježbi tako da sam trenirala bez prestanka. Naravno, sve to nije bilo ni blizu pravog treninga. Imam želju ići jednog dana vanka, ali prvo želim završiti fakultet. To je prvo na popisu mojih želja. Zadnja sam godina Kineziološkog fakulteta u Zagrebu smjer kineziterapija. Učila sam i za vrijeme karantene. Mogu se pohvalit kako mi na fakultetu također dosta dobro ide.
Želim, želim u 2021. godini....
Osim što smo osvojile medalju, prvu u povijesti, plasirale smo se i na Svjetsko prvenstvo. Reprezentacije na Svjetskom prvenstvu nije bio od 2011. godine. Želja je, naravno, i na SP-u pokušat ostvariti uspjeh. Međutim, sad se okrećemo klupskim obvezama. Imam problem s ložom, te moram ranije za Zagreb kako bi nastavak sezone dočekala spremna. Cilj je s Lokomotivom opet, kao i 2017. godine, osvojiti Challenge Cup, europski trofej, a bilo bi sjajno kad bi uspjele uzeti i oba domaća trofeja. Potrudit ćemo se – poželjela je 23-godišnja Kristina, lijevi vanjski Lokomotive i hrvatska reprezentativka..
Nagrada za najbolju žensku ekipu Hrvatske u 2020. godini
Kristina Prkačin, kao i ostale članice hrvatske ženske reprezentacije, na vrhu su svih izbora u Lijepoj našoj u kategoriji najbolja ženska ekipa u 2020. godini. Brončane 'Kraljice šoka' su slavile i u izboru Hrvatskog olimpijskog odbora, te u izboru Sportskih novosti. Plus, ostalo je zapisano nakon završetka 14. Europskog prvenstva u Danskoj, kako je hrvatska ženska reprezentacija samim plasmanom u polufinale potpisala najveće iznenađenje u povijesti kontinentalnih prvenstava!