U nedjelju, 14. ožujka, u 11.40 sati počeo je u vodi splitskog Poljuda finale prvog od dva turnira Prve 'B' vaterpolske lige u kapici Bellevuea, pobjedom protiv Osijeka 9:5, petom pobjedom u isto toliko utakmica u četiri dana osvojio prvi dio sezone. Iz bazena je izašao malo prije 13 sati, malo prije 17 sati istrčao u dresu malonogometnog drugoligaša Omble na zagrijavanje u Sportskoj dvorani u Gospinom polju, te od 17.30 sati igrao uzvratnu utakmicu protiv Knina razigravanja za poredak od 11. do 14. mjesta, utakmicu koja je za poraženog značila oproštaj od južne skupine Druge hrvatske lige, seobu u niži rang.
Leo Bogdanović, junak naše priče, godinama vozi ne samo na dva, već na tri kolosijeka. Osim što je član Vaterpolskog kluba Bellevue i Malonogometnog kluba Ombla – član je i Nogometnog kluba Konavljanin, županijskog prvoligaša.
Za njim je ‘milijun’ puta kad je u tri dana, u 48 sati, igrao za bodove u tri sporta, i to išao i na daleka gostovanja, s Bellevueom u Zagreb ili Sisak, a bilo je situacija i kad je sve svoje obveze znao odraditi u samo 24 sata, dvije utakmice subotom, a jedna nedjeljom. Mali nogomet je prije Omble igrao za Dubu Konavosku, šest sezona, a jednu za Čilipe, od 2012. je član Bellevuea, prije toga igrao za mlađe uzraste Juga, a zadnjih šest sezona je u kopačkama Konavljanina.
Je li ikad imao ovako dvije važne utakmice u dva grada, a da je od završetka jedne do početka druge nije prošlo ni pet sati?
- Ne, a čak sam nakon utakmice u Splitu stigao i objedovat – smije se Leo, koji je, što je još važnije, slavio nakon obje utakmice. S Bellevueom i Omblom.
- Što je bilo teže? Pa, mislim s Bellevueom bez obzira što smo tog Osijeka dobili i u skupini, na startu turnira u Splitu, i to uvjerljivo, s 8:1. Finale je uvijek finale, jedna utakmica, nije se jednom dogodilo da favorit ne uspije. Ne krene te kako treba, upadneš u kakve probleme, i ne uspiješ se izvući, dok smo s Omblom imali kapital iz prve utakmice. Dobili smo Knin u gostima sa 4:2. Mogli smo izgubiti s 2:0 i 3:1 u Gospinom polju i opet bi ostvarili cilj. Srećom, dobili smo 2:1, ukupno slavili sa 6:3.
Korona je sve okrenula naopako. Ombla je znala trenirati pod vedrim nebom, po hladnoći. Bellevue?
- Prije smo imali tri mjeseca priprema za sezonu, a sad mjesec i po dana. Plivali smo u početku, potom radili s loptom. U zadnji tren se okrenuo sustav natjecanja. Trebali smo odigrat sedam utakmica u četiri dana, igrati svatko sa svakim. Na kraju smo bili podijeljeni u dvije skupine, te je bilo ukupno pet utakmica. Kostrena zbog korone nije mogla nastupiti na prvom turniru te su ekipe iz druge skupine imale utakmicu manje, Siscia protiv koje smo igrali u polufinalu bila je odmornija. Uglavnom, nije bilo lako. Drugi turnir bi se trebao igrati sredinom idućeg mjeseca. Još se ne zna gdje. Želja je bila da Gusar i mi budemo domaćini u Gružu, ali ostali nisu za to. Međutim, bez obzira gdje se igralo, cilj nam je obraniti naslov, četvrti put u nizu osvojiti Prvu 'B' ligu. Osijek, koji ima želju biti domaćin drugog turnira, možda bude tad jači za dvojicu igrača iz Srbije. Uglavnom, čeka nas opet težak zadatak. Što se tiče Omble, kiksali smo u dvije utakmice u ligaškom dijelu, te smo ostali bez trećeg mjesta, koje je osiguravalo ostanak, i donosilo nastup u doigravanju za prvaka. Potom nesreća protiv Bačvica. Primimo pogodak u zadnjoj minuti, te zato što smo primili pogodak više kod kuće, ispadnemo u borbu za poredak od 11. do 14. mjesta, a ne igramo za plasman od 7. do 10. mjesta. Sad smo prošli Knin, izbjegli zadnja dva mjesta, te se borimo protiv Trogira za jedanaesto. Ukoliko to uspijemo, tad, što se nas tiče, mogu ispast trojica, ali još se ništa ne zna. Mogu ispast i četvorica, a može jedan, dva... Dok ne završi Prva liga, dok ne završe kvalifikacije za popunu Prve lige, dok se ne odigraju Županijske lige, ništa se neće znat. Kažem, idemo dobit Trogir, te bit mirni ako na kraju ispadnu trojica. Nadam se kako se neće dogoditi najgori mogući scenarij za nas da ispadaju četiri i više klubova – priča Leo, koji je za Bellevue odigrao 104 prvo'be'ligaške utakmice od ukupno 119.
- Zbog operacije ruke, te ozljede ramena sam propustio tih 15 utakmica – istaknuo je jedini hrvatski vaterpolist sa četiri naslova pobjednika Prve 'B' lige.
- Da, od igrača koji su osvajali naslov 2017., 2018. i 2019. ja sam jedini koji je bio i 2012. godine. Bio sam junior Juga, te sam došao stjecati iskustvo. Trener je tad bio Milo Valjalo. Pružio mi je priliku iako sam imao samo 16 godina.
U prvom dijelu sezone Leo je upisao tri nastupa za Konavljanin u Prvoj županijskoj nogometnoj ligi. Za Bellevue s kojim je bio četiri puta pobjednik Prve 'B' lige postigao je sad u Splitu šest pogodaka. Pogađao je ove sezone i u dresu Omble za koju igra od kad je klub iz njegove Mokošice u većem rangu, južnoj skupini Druge hrvatske malonogometne lige. S Dubom Konavoskom je dva puta osvojio Županijsku malonogometnu ligu i jednom Županijski malonogometni kup, koji je uzeo jednom i sa Čilipima. Jedino je ostao praznih ruku u velikom nogometu, a bio je blizu. Igrao je s Konavljaninom finale Županijskog nogometnog kupa u kojem je bolji bio hrvatski trećeligaš, Jadran Luka Ploče.
Tek mu je 25 godina. Nije mu teško trčati s terena na teren, uskakat u bazen, pa trčati travnjacima i parketima, igrati čas rukom, čas nogom, te ne pomiješati stvari. Nije mu se (još) dogodilo da ga ponese, te počne udarat vaterpolsku loptu nogom, a (malo)nogometnu loptom rukom.
