Rođena je, kako zna reći: 'Bogu iza leđa', tamo daleko, daleko, u gradu Balqashu, u Republici Kazahstan, u nekadašnjem SSSR-u. S trinaest godina je otišla u Alma Atu, a tri godine poslije, iako kadetkinja, našla se već tad u dresu najmoćnije svjetske odbojkaške sile.
Osvojila je Elena Čebukina sa SSSR-om bulikan toga, a pamti se prije svega olimpijsko zlato 1988. godine u Seoulu, pa četiri godine poslije i olimpijsko srebro u Barceloni, ne sa SSSR-om, kojeg više nije bilo, već igrajući za Zajednicu neovisnih država.
Bila je sa SSSR-om i svjetska prvakinja, 1990., kad je igrala u Kini utakmice pred gotovo 30.000 gledatelja, a pamti se i to kako je s tri različite reprezentacije osvajala medalje na europskim prvenstvima. Sa SSSR-om je bila europska prvakinja dva puta, te dva puta doprvakinja, potom s Rusijom također europska prvakinja dva puta, a zatim dolazi u Hrvatsku, uzima hrvatsko državljanstvo, te počinju zlatne godine hrvatske ženske odbojke. Hrvatska je s njom europski doprvak, dva puta, Hrvatska je s njom na Svjetskom prvenstvu, Hrvatska je s njom na Olimpijskim igrama u Sydneyju 2000. godine.
Mi ćemo posebno pamtiti kad je 1997. stigla u Dubrovnik, obukla dres Dubrovnik Dubrovačke banke. S obzirom koju su ekipu u Gospinom polju okupili Neven Barač i Nikolaj Karpolj, osvojila je oba domaća trofeja, a zatim kruna svega – naslov klupskog prvaka Europe!
Tko se ne sjeća onog trenutka kad je 15. ožujka 1998. godine kao kapetanica dubrovačkog Dream Teama, u dupke punoj dvorani u Gospinom polju, u onoj sjajnoj atmosferi, podigla pokal, a kad se ona sjeti tog trenutka, vazda se uhvati za glavu jer joj je ispao poklopac od pokala.
Uglavnom, moglo bi se danima o Čibinim, kako je od milja zovu, uspjesima, te o pričama iz njenog života. Prisjetili smo se tek djelić toga na današnji dan jer se ona prije točno 56 godina rodila 'Bogu iza leđa'.
Danas je, a tako je više od dvadeset godina, legendarna svjetska odbojkašica, jedna od najboljih u povijesti, stanovnica Dubrovnika.
Čiba, sretan rođendan!