PRIČA O VELIKOM RADNIKU HANSU MATIĆU, NOVOM TRENERU SQUAREA ‘I Gadafi je znao kako ne možeš ništa osvojiti bez Konavljanina!‘

Cijeli je Tripoli bio na ulici. Tri ure se malonogometna reprezentacija Libije vozila na kamionu od dvorane do hotela, a taj put je bio dug tek koji kilometar. Libija je tog dana prije 12 godina postala pobjednik Afričkog malonogometnog kupa, njezin izbornik je bio Mato Stanković, a trener vratara Hans Matić. Te večeri kad je Libija dobila u finalu Egipat sa 4:3, te ostvarila povijesni uspjeh, nema tko nije zvao iz Konavala, jer, kako su rekli: 'Ne možeš ništa osvojit bez Konavljanina' (iako će zbog Stankovića, kad napišemo samo Konavljanin, zvat i njegova druga strana, ona iz Dubrovačkog primorja te uložiti prigovor).

Uglavnom, oko sto tisuća ljudi slavilo je te 2008. sa Stankovićem, Matićem, malonogometnom reprezentacijom Libije na ulicama. Libiji je cilj bio izboriti plasman na Svjetsko prvenstvo, to je donosio plasman u finale, i to je uspjela prije velike pobjede protiv Egipta. Ostalo je zapisano kako Libija do tad nije u niti jednom sportu nikad bila sudionik Svjetskog prvenstva, a kamoli prvak Afrike. Čitava država je tih dana stala iza malonogometne reprezentacije. Prije finalne utakmice Stankovića, Matića i ekipu primio je predsjednik Muamer el Gadafi. Nećak mu je bio predsjednik Malonogometnog saveza Libije, a sin čitavo vrijeme uz reprezentaciju.

Libiji je, da ne zaboravimo, ogled protiv Egipta bio više od same utakmice. Rivalitet je velik. Te dvije države su ratovale kroz povijest. Dvorana, izgrađena za taj Afrički kup 2008. u Tripoliju, te je večeri bila puna k'o šipak. Natiskalo se šest tisuća ljudi. Ispred dvorane je ostalo ljudi za napuniti još četiri, pet dvorana. Na nekoliko mjesta po gradu su bili veliki ekrani. Tisuće ljudi je na trgovima gledalo utakmicu. Finale je počelo u sedam i po navečer. Već u dvije ure, dakle, pet i po ura prije utakmice, mjesta u dvorani više nije bilo.

Za Mata Stankovića i Hansa Matića odlazak u Libiju bio je prava avantura. Međutim, završilo je poput najljepšeg sna. Krenuli su od nule. Sjeli su u auto, prešli tisuće kilometara. Gledali uz put kako Libijci igraju nogomet, te zvali: 'Dođi ti, dođi ti'. Tako su skupljali igrače. Skupili su ih stotinjak. Nakon nekog vremena izabrali su dvadesetoricu, opet nakon nekog vremena desetoricu i krenuli u završne pripreme. Mnogo je novaca uloženo u stvaranje reprezentacije. Svaki igrač koji je izabran za nastup na prvenstvu dobio je odmah automobil Mitubishi lancera, odličnu plaću. Uvjeti za rad bili su, naravno, odlični. Dvadesetak ljudi od jutra do mraka bilo svaki dan uz stručni stožer i igrače. Libija se pripremala za Afrički kup igrajući protiv jednog Brazila, Argentine. Protiv Brazila je odigrala neodlučeno, izgubila jedan razlike od tad fantastične Argentine. I na tim utakmicama su vidjeli kako bi mogli uspjeti, ostvariti želje Libijaca, te uzeti Afrički kup. Pedeset i šest je afričkih država krenulo na put prema pokalu, a oni su ga na kraju uzeli. 

Pričali su Stanković i Matić kako su po dolasku u Libiju «umrli» od smijeha kad su saznali kako nemaju ligu. Mislili su odustati, kako sve to nema smisla. Ipak, gledajući te igrače kako igraju nogomet, primijetili su kako imaju smisla za mali nogomet. Istina, važnije im je, pričali su, bilo provući protivniku loptu kroz noge nego postići pogodak.

Ne zaboravlja se kad su putovali u predsjedničkom avionu do Gadafijeva rodnog grada, koji je udaljen od Tripolija 400 kilometara. Avion pozlaćen, unutra mahagonij. Gadafi se na tom prijemu, pričali su, okomio na FIFA-u. Najavio je osnivanje FIFA-e siromašnih zemalja. Poželio im sreću na Afričkom kupu. Slikali su se s njim te vratili u Tripoli.

Stanković i Hans su veliki prijatelji. Skupa su kao djeca osvojili brojne turnire. Skupa su igrali za Južni val s kojim su u Čilipima podigli 'kantu' dobivši u finalu zvijezde Konavljanina. O toj utakmici, kažu, i dan danas se priča u Konavlima. Stanković će za Matića reći kako on jest njegov prijatelj, ali kako je i veliki radnik, te kako je mu je, kad se ukazala potreba za trenerom vratara Libije, pružio priliku. Hans koji je prije toga već radio kao trener vratara, ali u velikom nogometu, došao je u Libiju. Zadovoljio ljude iz libijskog saveza te ostao.

U izvješću s Afičkog kupa 2008. ostalo je zapisano kako je vratar Libije primio najmanje pogodaka na prvenstvu. To je bio rezultat rada Hansa Matića, koji je ulagao u sebe. Znao je ići u Italiju te učiti za trenera vratara od najboljih talijanskih trenera malog nogometa.



Hans Matić je i danas uz Mata Stankovića, koji je od 2010. godine izbornik hrvatske malonogometne reprezentacije. Naravno, Matić je trener vratara hrvatske reprezentacije. Hans Matić je bio i trener vratara mlade reprezentacije Hrvatske, koja je osvojila srebro na Europskom prvenstvu. Hans Matić je posljednjih nekoliko godina trener vratara Squarea. Njegovi, Zoran Primić je u 'A' reprezentaciji, a kockasti dres oblačio je i Alen Turuk.

Hans Matić je od danas, 11. kolovoza 2020. godine, odlučilo je vodstvo Squarea, ne samo trener vratara dubrovačkog kluba, već glavni trener prve momčadi.